Zbirka tekstova "Avijatičar i druge drame" hrvatskog pisca, karikaturista i dobitnika književnih nagrada Damira Karakaša predstavljena je u DK Gavella, čiji su glumci u prigodi Svjetskog dana kazališta predstavili scenu iz jednog teksta.

Kazališni redatelj Ivica Buljan napisao je da su teme Karakaševih drama jednake onima u prozama. Njega doista zanima kako živi narod, njegovi seljaci i radnici, nesvršeni studenti, nezaposlena mladež, ratni invalidi, stariji bez dostojne mirovine, alkoholičari... On se pita imaju li ti ljudi, od kojih literatura i teatar bježe, kruha i vode, što bi trebalo učiniti da budu u materijalnim uvjetima i u političkom životu ravnopravni s ostalim slojevima društva, napisao je Buljan.

Redateljica Tamara Damjanović kazala je da je njegova veličina ne samo kao pisca nego kao čovjeka, što daje slobodu drugim ljudima da se izraze kroz njegov tekst kako to misle da je najbolje, te da je ona materijal koji je nastajao stvarala zajedno s glumcima. Redateljica Franka Perković ocijenila je da je u Hrvatskoj premalo domaćih pisaca u kazalištu i da se kao "premala država ne bismo trebali odnositi maćehinski" prema toj vrsti pisanja.

Karakaš je kazao da su mu drame uvijek bile drage i kao autoru i kao gledatelju.

- Uvijek mi je bilo drago da mogu nekako taj svoj neki lički jezik sačuvati, jer dolazim iz kraja u kojem je jezik izoliran i vrlo specifičan. Drago mi je što će kroz dramske tekstove i filmove zauvijek ostati sačuvan jezik moga kraja - rekao je Karakaš i dodao da je uvijek bio vezan uz kazalište i da su njegovi najbolji prijatelji kazališni glumci. Rekao je da je završio razdoblje pisanja dramskih tekstova.

- Sigurno neću pisati više ovakve drame, mora se nešto otvoriti na tematskoj, kompozicijskoj razini, ili na neki drukčiji način da bih mogao pisati nove drame. Tako je i s prozom. Jednostavno pišem svaku svoju knjigu kao posljednju koju ću napisati, jednostavno ništa ne ostavljam za poslije i uvijek sam spreman prestati - ustvrdio je.

Damir Karakaš (Plašćica, Letinac kraj Brinja, 1967.) prije nego što je postao pisac radio je kao novinar crne kronike jednog dnevnog lista. Objavio je knjigu putopisa "Bosanci su dobri ljudi", zbirke priča "Kino Lika", "Eskimi" i "Pukovnik Beethoven", romane "Kombetari", "Kako sam ušao u Europu", "Sjajno mjesto za nesreću", "Blue Moon", "Sjećanje šume", "Proslava", "Okretište" i "Potop". Prema njegovim tekstovima postavljeno je osam kazališnih predstava i snimljena su dva filma. Dobitnik je književnih nagrada Kočićevo pero i Fric. H