Nakon dugog čekanja i vaganja od strane vladajućih napokon je uslijedilo raspuštanje Sabora i raspisivanje parlamentarnih izbora, i to prije onih za EU parlament. Koliko je taj proljetni termin dobar, kako za HDZ tako i za oporbu, ili se moglo pričekati i jesen? Koji bi bili argumenti za, a koji protiv tako planiranih izbora - pitali smo Denisa Avdagića, geopolitičkog analitičara i političkog konzultanta u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija)?

- Dobro je što imamo ranije izbore. Stalno propitivanje i zazivanje izbora od oporbe time je završilo. Čekanje jeseni razvlačilo bi političku napetost, a evidentno je kako konstruktivnost i programsko djelovanje gotovo potpuno izostaju. Sve se već duže vrijeme svodi na pokušaj praktično cjelokupne oporbe da samo na anti-HDZ ozračju i takvoj atmosferi dočekaju izbore i preuzmu vlast. Vladajući su im udovoljili sa zahtjevima, sad je pitanje što će ponuditi i prezentirati javnosti jer su svi ponavljali kako su spremni bilo kad. Pokazuje se kako je to ipak bilo daleko od istine. Rani izbori znače gotovo siguran odlazak u političku mirovinu brojnih zastupnika, a vrlo je izgledno kako će najveći ceh platiti Socijaldemokrati. Ovo će biti veliko prozračivanje političke scene, dobit ćemo posve sigurno polariziran sastav Hrvatskog sabora i napokon egzaktan pokazatelj kako politički "dišu" građani, birači, nakon višemjesečne vrlo naoštrene političke debate.

Nažalost, Hrvatska ima nisku izlaznost, tu smo među najlošijim zemljama u Europi, a ovakva dosadašnja pretkampanja, smatram, samo zapravo demotivira izlaznost. Mislim kako je neosporno da je ovaj trenutak dobar za HDZ, očigledno je dobar u jednoj mjeri i za SDP, jer su Socijaldemokrati propustili svoj "vlak" etabliranja, a na desnici će se odvijati važna bitka između MOST-a i DP-a. Posve će bizaran biti zajednički izlazak Možemo! i SDP-a u nekim izbornim jedinicama, a u drugim će se međusobno natjecati, ali dobra je to odluka za Možemo! u kontekstu Zagreba i zagrebačkih izbornih jedinica gdje je SDP sebe gotovo potpuno samouništio, iako vođenje Zagreba za njih može biti veliki uteg. Ključno je pitanje kako će se programski predstaviti koalicije i stranke s anketnom šansom prelaska praga. Samo to može povećati izlaznost oporbi.

Imamo li ponovo svojevrsnu inflaciju političkih stranaka? Nude li nove političke stranke nešto novo ili su u svojim programima uglavnom ne odveć kreativne, poticajne i na razini uobičajenog populizma?

- Zakonski uvjeti za osnivanje političkih stranaka jako su niski, sa samo stotinjak građana osnivate stranku, što je doista premalo, zbog čega imamo stalnu inflaciju i sudjelovanje velikog broja stranaka u izborima, a koje nemaju apsolutno nikakvu šansu za prelazak izbornog praga. Ne smatram osobito ozbiljnim stranku Ivice Todorića. Kako bi on uopće mogao privući glasače? Jednako smatram kako ni Vanđelićeva Republika nema osobite šanse. Potpuno iznenađenje bio bi i još jedan bilo kakav uspjeh Mislava Kolakušića, kao i Marka Jelića. Oni, kako stvari stoje, uspjeh mogu ostvariti samo koalicijama. No naravno da je nemoguće isključiti iznenađenja. Vidjet ćemo kako će izgledati kampanje i programi. Bez obzira na to kako stvari beznadno izgledaju, kvalitetna kampanja može sve preokrenuti, iako vrijeme za takve stvari jako curi.

Koliko okrupnjivanje/udruživanje na ljevici kakvom svjedočimo posljednjih dana može ugroziti poziciju HDZ-a, kao i poziciju stranaka desnice?

- Ne vidim ugrozu relativne izborne pobjede za HDZ, a smatram kako to ne bi promijenilo ni potpuno ujedinjenje lijevih opcija. Naravno, bit će izuzetno važno koga će se gledati kao glavnog suparnika HDZ-u i s lijeve i s desne opcije, jer će takvu opciju birači koji su na tragu anti-HDZ sentimenta nagraditi. Međutim, vjerojatno bi veliko ujedinjavanje ljevice osnažilo i HDZ. Izborna matematika u jednoj je mjeri kompleksna, a na kraju vrlo jednostavna. Parafrazirao bih poznatu Linekerovu nogometnu izreku i primijenio je na hrvatsku politiku, koja je u ovom slučaju igra u kojoj se stranke i kandidati tijekom izborne kampanje natječu, a na kraju uvijek pobjeđuje HDZ. Znamo kako, bez obzira na Linekerovu originalnu izreku, ne pobjeđuju uvijek Nijemci, kao što ne pobjeđuje uvijek ni HDZ, ali jednako tako jasno je da se radi o najstabilnijoj političkoj opciji sa širokom bazom, velikim članstvom, trenutno izuzetno dobrim financijskim rezultatom, ali i predsjednikom stranke kojeg najveći broj sugrađana i dalje vidi u ulozi premijera. U kampanjama koje su nužno personalizirane i gdje se propitkuje tko može biti alternativa, velika je prednost imati kandidata kojeg se percipira kao najprikladnijeg toj ulozi te, što je jednako važno, da ga tako vidi upravo velika većina članova vlastite stranke.

Kakvu novu vladu treba Hrvatska u idućem četverogodišnjem razdoblju? Koliko bi buduća vlada HDZ-a s koalicijskim partnerima bila vlada kontinuiteta i sigurnosti, a koliko bi eventualno neke duge koalicijske (iz sadašnje oporbe) vlade bile rizične, nesigurne i destabilizirajuće alternative?

- U ovom geopolitičkom trenutku, možda i velikim izazovima ako gledamo širi kontekst američkih izbora, izuzetno je važno imati stabilnu vladu. Kako rezultati anketa pokazuju, ne vidim mogućnost za to bez HDZ-a. Radilo bi se o vrlo širokim alternativnim koalicijama koje bi ideološki bile nespojive. Alternative su zasad nejasne, pogotovo u sastavu, a onda jasno i, kako navodite, rizične, nesigurne i destabilizirajuće. (D.J.)