Lista novčanih naknada koje banke uzimaju za pružene usluge svojim klijentima poprilično je duga i raznolika, a građani koji pomno prate kretanja svojih računa često budu iznenađeni uslugama koje im banka kroz svoje poslovanje dodatno naplati. Jedno je takvo iznenađenje doživio naš sugrađanin koji je u poslovnici jedne banke u Osijeku odlučio otvoriti račun za debitnu karticu.

Želio sam otvoriti račun s debitnom karticom zbog kupnje preko interneta. Nisam, naime, na internetu želio trgovati preko osobnog računa ni preko kreditne kartice te sam se odlučio na debitnu karticu na koju stavim novca koliko mi treba. Mislio sam, ako mi netko i provali karticu, može uzeti samo onoliko novca koliko na njoj trenutačno ima i ništa više - počinje svoju priču Osječanin, dodajući kako je to u banci brzo riješio te mu je rečeno da će mu na kućnu adresu doći posebno kartica, a posebno odgovarajući PIN.

Kartica je, tvrdi, došla već za nekoliko dana, pa je isti dan otišao do šaltera uložiti 200 kuna. Međutim, poštanska pošiljka s PIN-om nije dolazila, ali kako mu kartica u tom trenutku nije bila potrebna, nije se obazirao na to sve do trenutka kada je zbog jedne kupnje putem weba htio provjeriti koliko novca ima na tom računu.

- U banci je bio golem red, a onda sam se sjetio da nisam dobio PIN. Kako sam karticu dobio prije više od mjesec dana, odlučio sam sljedeći dan doći na šalter i pitati o čemu je riječ - prepričava naš sugovornik.

Djelatnica na šalteru rekla mu je kako su iz banke poslali pošiljku s PIN-om i da ne zna o čemu se radi, ali da ako želi PIN, mora ispuniti zahtjev.

- Dok sam ispunjavao taj zahtjev, pojasnio sam djelatnici da nekog uvijek ima u kući. Dakle, ako je pošiljka stigla, sigurno bi je imao tko zaprimiti. Nakon što sam popunio formular, djelatnica banke ljubazno mi je rekla da će PIN stići mailom. Tako je i bilo, ali pravo je iznenađenje stiglo kada sam na bankomatu otvorio karticu i shvatio da mi je za troškove dodjele PIN-a banka s računa skinula - 50 kuna?! Bio sam ljutit na sebe jer mi je naplaćeno nešto na što me na šalteru nisu upozorili, a osim toga i za nešto za što nisam odgovoran. Zašto bih bio kažnjen što mi PIN nije uručen poštom - priča ovaj Osječanin, ističući kako je istog trena želio do banke, no opet ga je dočekao golem red, pa je odustao od reklamacije.

Prema njegovim riječima, vjerojatno bi se pomirio s tim da mu je nešto naplaćeno ni krivom ni dužnom, da mu supruga, dok joj je to pričao, nije rekla kako ni njoj nije stigao PIN za karticu žiroračuna.

- Njezin je račun bio u drugoj banci, ne u onoj u kojoj su meni naplatili 50 kuna za PIN. Kada sam tu priču ispričao u društvu svojih prijatelja i kolega, shvatio sam da je gotovo svaki imao sličan problem bar s jednom od kartica - nastavlja te se prisjeća kako je supruzi rekao da, kada bude išla na šalter, od djelatnice zatraži broj pošiljke, odnosno otpremnice, kako bi se njome mogla obratiti pošti. Kaže kako su njegovoj supruzi objasnili da banka pošiljku s PIN-om ne šalje preporučeno te da joj ne može dati nikakav broj, no uvjeravala ju je da je PIN poslan. Nakon toga uslijedila je ista priča kao i s mojim PIN-om - ističe Osječanin, izražavajući pritom sumnju da u bankama iz nekog razloga ne govore istinu.



Smatra da banke naplatom raznih usluga u sitnim iznosima zarađuju velik novac, potkrijepivši to svojom računicom.

- Imao sam kreditnu karticu matične banke u kojoj sam imao otvorene i druge račune. Godinama sam u toj banci plaćao mjesečni račun kartice bez naknade, sve dok banka nije i to počela naplaćivati. Prvo je to bilo 50 lipa, da bi u samo nekoliko mjeseci došlo do dvije kune. Kada sam ondje pitao za koju je to uslugu obrade računa, jer je riječ o matičnoj banci i poslu od sekunde ili dvije, u pravilu sam dobivao odgovor da se ne radi o velikom iznosu te da je to zaista minimum koji uzimaju. Možda to doista i nije za pojedinca veliki novac, no preračuna li se to na broj korisnika kartice, cifra je značajna čak i za banke. Naime, banka se tada hvalila da ima više od 300 tisuća korisnika kartice i neka samo trećina, znači 100 tisuća, račun plaća na taj način, to banci svaki mjesec donosi 200 tisuća kuna. Koliko je to tek kada se množi s 50 kuna, ili mnoštvom drugih malih, srednjih i velikih naknada po svakom računu - pita se naš sugovornik.

Drži da o visini naknada za usluge banaka ne bi smjele odlučivati same banke, jer se one međusobno vrlo brzo i lako dogovore, nego da bi o tome trebala odlučivati neka državna institucija.

- Moje je mišljenje da ovakav način poslovanja nije u redu. Zar je normalno da vam naplate postotak iznosa novca koji želite podići na šalteru banke u kojoj imate račun? Tjeraju nas na bankomate, pa me ne bi začudilo da uskoro počnu naplaćivati i ulazak u poslovnice, sjedenje na foteljama, ili grijanje i klimu. Stoga me nimalo ne čudi što iz bankarskih krugova kreće agenda za ukidanjem novčanica, jer dođe li do toga građani više neće biti vlasnici svojih računa, a banke će raditi s tim računima što žele - ogorčen je naš sugrađanin, koji se prisjetio davnih vremena kada su banke nudile povlastice onim građanima koji su plaću primali preko računa otvorenog baš kod njih.