Vlada RH donijela je paket mjera za ublažavanje posljedica rasta cijena energenata težak 21 milijardu kuna. Paket je snažan, pravedan i sveobuhvatan - poruka je koja se mogla čuti sa sjednice Vlade RH. Da ne bi bilo sumnje, Vladina intervencija svakako je dobrodošla i zaista hoće pomoći mnogima te je u tom smislu, što se tiče većine mjera, treba nedvosmisleno podržati. Građanima, javnom sektoru te gospodarstvu bit će bolje nego što bi bilo da ovih mjera nema. Međutim, kada se o nekim segmentima mjera malo dublje promisli, onda se o pravednosti i sveobuhvatnosti može diskutirati - navodi izv. prof. dr. sc. Josip Visković, pročelnik Katedre za financije Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te u nastavku svog komentara za Magazin piše:

- Ono što je možda građanima najzanimljivije je ublažavanje rasta cijena električne energije i ograničenje cijena osnovnih namirnica. Tako je Vlada odredila da se za polugodišnju potrošnju do 250.000 kWh plaća jeftinija cijena struje, a za onu iznad veća cijena. Ne treba sumnjati da je Vlada svjesna da se većina primorskog dijela Hrvatske primarno grije na struju, dok ostatak kao značajan izvor za grijanje koristi plin. Je li onda paket pravedan? Osim toga, kad se određivala cijena plina, nije se radila gradacija ovisno o potrošnji. Treba li se onda promisliti o konzistentnosti donošenja mjera u tom smislu?

Ograničenje cijena osnovnih namirnica već u nazivu je problematično jer tko je točno odredio koje su to osnovne namirnice? I u konzultacijama s kojim proizvođačima i s kojim trgovačkim lancima su odabrani baš sljedeći proizvodi: suncokretovo ulje, mlijeko s 2,8 posto mliječne masti, glatko i oštro brašno, bijeli kristalni šećer, cijelo pile, svinjski vrat s kosti, svinjska lopatica bez kosti te miješano mljeveno meso. Može li se pretpostaviti da su devet odabranih najprodavaniji proizvodi u odabranim trgovačkim lancima? Sumnjam. No zašto samo ovih devet? Zašto ih nije dvanaest ili zašto nije 27? Zašto kruh kao svakodnevna osnovna namirnica nije našao svoje mjesto među ovim proizvodima? Što je s krumpirom? Dojma sam da se češće u dućanima kupuje krumpir i drugo voće i povrće nego bijeli kristalni šećer. Zašto jest mlijeko s 2,8 posto mliječne masti, a ne i ono sa 0,9 % i 3,5 % mm? Što je s građanima koji zbog zdravstvenih razloga ne smiju konzumirati mlijeko ili im je preporučeno da konzumiraju ono s 0,9 % mm? Dolazi zima, zašto čaj nije na listi? Zašto jest cijelo pile, a nisu pileća prsa ili batak? A zašto smo tradicionalnu puricu izostavili? Ta nećemo pripremati pile s mlincima? Zašto jesu svinjska lopatica bez kosti i vrat s kosti, a ne i svinjski but bez kosti? Zašto je kost uopće toliko bitna? Možda nisam svjestan da Hrvati ipak ne mogu bez svinjskog vrata, ali samo s kosti, na gradelama? Primijetite da je but jeftiniji. A možda uskoro i neće biti jer će doći do bočnog prelijevanja cijena.

- A što je s drugom stranom medalje? Koje su reperkusije ovih mjera? Što je s proizvođačima tih proizvoda? Koliko je dugo njima održivo poslovanje s fiksiranim cijenama. Biste li vi kao poduzetnik prodavali proizvod po cijeni 30 % nižoj od tržišne? Možda i biste, ali biste onda smanjivali troškove proizvodnje, koji se u situaciji opće inflacije svode na smanjenje troškova rada odnosno plaća, a u situaciji deficita radne snage pitanje je biste li i to mogli. Upitna onda uopće postaje održivost daljnje proizvodnje. Je li spomenuto pravedno prema tim proizvođačima i cijelom njihovom nabavnom lancu? Jesu li oni bili na konzultacijama, pa pristali na spomenuto, računajući da će razliku nadoknaditi na svinjskom butu i mlijeku s 3,2 % mm? Hoćemo li uskoro uopće imati na policama mlijeko s 2,8 % mm? Dakle, ovakvo ograničavanje cijena nije poželjno i miješanje države u tržišni mehanizam, ekonomski gledano, nije dobrodošlo. Regulacija države u upravljanju ekonomskim procesima najčešće nije učinkovita. Vlada je ovdje trebala zadržati neutralnost i prepustiti tržištu da pronađe ravnotežnu cijenu samih proizvoda. Ako je već željela smanjiti cijene proizvoda, onda je to mogla smanjivanjem opće stope PDV-a ili rekategorizacijom pojedinih od spomenutih proizvoda, koji još nisu obuhvaćeni sniženom stopom PDV-a od 5 %. Uostalom sezona je bila uspješna, proračun se dobro popunio, a inflacija je tome itekako pridonijela.

Paket je snažan odnosno težak 21 milijardu kuna, no nužno je zapitati se odakle tih 21 milijardu kuna. Tko će zaista na kraju platiti tih 21 milijardu kuna? Pri tome se na ograničenje cijene struje i toplinske energije odnosi 5,9 milijardi kuna. Pretpostavimo da se tih 5,9 milijardi kuna primarno odnosi na HEP. No ima li HEP potencijala podnijeti gubitak od 5,9 milijardi kuna na polugodišnjoj razini? Kako će se to odraziti na njegovo poslovanje? HEP jest prethodnih godina ostvarivao profite veće od milijardu kuna, no 5,9 milijardi kuna na polugodišnjoj razini će itekako djelovati na njegovo poslovanje. Ograničava li se na ovaj način HEP-ov investicijski potencijal u nove izvore energije? Zašto nitko od Uprave HEP-a ne izvijesti javnost o tome što to znači za ovo strateški bitno državno poduzeće? Ili je pak šutnjom poslana jasna poruka da HEP kao profitabilno poduzeće u vlasništvu države treba podnijeti teret za opće društvo po cijenu koje nitko u biti nije svjestan?

- Konačno, posljednje što se u popisu paketa mjera nalazi jest poseban porez na dobit koja je posebno narasla u vremenu krize. Ovakva mjera, kaže Vlada, opravdana je načelom pravednosti i podrazumijeva dodatno oporezivanju onih poduzeća koja ostvaruju značajnu dobit, a koja je posebno narasla u vremenu krize. Ova kategorija oporezivanja nije baš često zabilježena u povijesti ekonomije, što daje dovoljno povoda za formiranje mišljenja o njoj. No ako već i postoji namjera uvođenja takvog poreza, postavlja se pitanje njezina praktičnog provođenja. Naime, tko će definirati koja su to poduzeća? Koja je to granica dobiti koja se smatra posebno naraslom? Kakav se to poticaj daje takvim uspješnim poduzećima da nastave sa svojim investicijskim aktivnostima i zapošljavanjem ako će zbog toga biti penalizirani? Hoće li im se, opravdano načelom pravednosti, oprostiti porezne obveze ako nakon krize (nadamo se da će i to jednog dana doći) budu ostvarivala znatno manju dobit ili gubitak?

Sumarno, Vladina intervencija je pozitivna i treba je pozdraviti. Ona će sigurno kratkoročno olakšati situaciju građanima i poduzećima, no dugoročna primjena ovakvih mjera remeti tržišna pravila i stvara negativne reperkusije koje mogu biti dugoročnog karaktera. Osim daljnje neizvjesnosti i nesigurnosti teško je reći što nas čeka nakon 31. ožujka 2023., no treba biti spreman i na opasnost od recesije, koja će biti upravo posljedica borbe protiv inflacije i koju bi ona onda napokon mogla i ublažiti. Za potpuno suzbijanje inflacije bit će ključni neki drugi faktori geopolitičkog karaktera. No budimo optimisti i 1. listopada u tom tonu s društvom bacimo svinjski vrat bez kosti na gradele, pridodajmo tome cijelo pile te umjesto soli zašećerimo da nam bude slađe. S krumpirima pak oprezno, nemojte pretjerivati.