Prije dvije godine objavljena je zapažena knjiga "Politika i korupcija", čija je autorica dr. sc. Rosana Lucijetić, viša predavačica iz područja društvenih znanosti, polje politologija, na Istarskom veleučilištu - Università Istriana di scienze applicate u Puli. O knjizi, odnosno široj temi korupcije u društvu, za ovotjedni Magazin razgovarali smo s dr. Lucijetić.

Što nam možete reći o knjizi "Politika i korupcija", tema se čini aktualnijom nego ikada prije...?

- U knjizi su dane primjedbe i prijedlozi za poboljšanje cjelovitog procesa suzbijanja korupcije u Hrvatskoj izvedeni na osnovi istraživanja provedenog do 2011. godine, a primjenjivi su i u sadašnjem izazovnom periodu. Dokazalo se da je politička korupcija rezultat političkog sustava, kao ukupnosti odnosa političke vlasti i različitih struktura moći, i njegovih nedostataka. Doprinos rada je, između ostaloga, i u konkretnosti i komparaciji analize političke korupcije i poticanju potrebe sustavnog daljnjeg rada na suzbijanju korupcije. Knjiga uz informativnu, preventivnu, obrazovnu, stručnu, znanstvenu i kulturnu funkciju ima i poticajno značenje za traganje i izgradnju boljeg društvenog i političkog sustava u suzbijanju korupcije.



Zašto je borba protiv korupcije dug i težak proces? Koliko ta borba ovisi o efikasnosti neovisnog pravosudnog sustava (uključujući i represivni aparat), izvan utjecaja politike...?

- Zato što je korupcija ambivalentna pojava koja postoji, ali se razvija u sjeni, skrivena od očiju javnosti, a pritom se prilagođava pojavnim oblicima - nacionalna, međunarodna, institucionalna, individualna, konvencionalna, posredna, aktivna, pasivna, ulična, ugovaračka, sudbena, transakcijska, investicijska zdravstvena, politička itd. Uspješno suzbijanje korupcije podrazumijeva postojanje strategije koja uključuje: pravne instrumente, čvrstu političku volju za provedbom antikorupcijskih strategija, multidisciplinarnost pristupa, i prevenciju. Prevencija je ključna sastavnica u borbi protiv korupcije, podrazumijeva preventivno djelovanje radi uklanjanja uvjeta i povoda koji su uzrok korupcije. Kako bi preventivne mjere djelovale, moraju se temeljiti na preciznom utvrđivanju rizika i slabih točaka, a to je jedan od ključnih izazova antikorupcijskih strategija. Drugi izazov uspješnih antikorupcijskih strategija ogleda se u odgovarajućoj provedbi i praćenju mjera, a treći u sveobuhvatnosti pristupa.

Kako se korupcija definira? Postoji li neko jedinstveno mišljenje o tom pitanju...?

- Različitost oblika korupcije rezultira i pluralizmom u pokušajima definiranja korupcije, jer odrediti jedinstvenu definiciju korupcije jednostavno nije moguće. Ni u hrvatskom pravnom sustavu ne postoji jedinstvena definicija korupcije. Jedna od najčešće korištenih definicija je zlouporaba moći položaja i ovlasti za privatnu korist, što kao posljedicu može imati sagledavanje problema iz uskog gledišta pravosuđa. No korupcija se ne može sagledavati kao problem kojim se bave samo pravosudna tijela. Ona obuhvaća kompleksnost i širinu neprihvatljivih ponašanja koja su obuhvatnija od onih koja je zakonodavac propisao kao kazneno djelo.

Kako se ističe i u Strategiji sprječavanja korupcije za razdoblje od 2021. do 2030. godine Republike Hrvatske: "Ako dođe do kaznenog postupka zbog korupcije, to znači da sva preventivna nastojanja nisu urodila plodom. Tada dolazi do postupanja tijela zaduženih za represiju, odnosno policije, državnog odvjetništva i sudova, koje mora biti takvo da šalje poruku kako se korupcija nikome nikada ne isplati. U tom kontekstu, cilj kaznenog postupka nije samo kažnjavanje počinitelja, već i učinkovito oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi. Stoga je potrebna uključenost cjelokupnog društva; tijela javne vlasti, poslovne zajednice, građana i civilnog sektora na podizanju svijesti o potrebi afirmacije nulte stope tolerancije na korupciju koja ugrožava prosperitet cjelokupnog društva."

Tome bi svakako trebalo dodati da sva ta tijela moraju biti efikasna i neovisna te izvan utjecaja politike. Institucije za provedbu pravnih odredbi moraju raditi učinkovito i nepristrano. Od posebne je važnosti da su sudstvo, državno odvjetništvo i tijela za provedbu zakona neovisni, da imaju na raspolaganju ljudske resurse koji imaju potrebnu razinu stručnosti, financijska sredstva i zadovoljavajuće tehničke uvjete. Suci u sudovima moraju biti sposobni donositi odluke bez upletanja ili pritisaka od politike ili drugih gospodarskih čimbenika kako bi osigurali da pojedinci i poduzeća mogu potpuno uživati svoja prava. Poštovanje vladavine prava preduvjet je za zaštitu svih temeljnih vrijednosti navedenih u Ugovorima EU-a, uključujući demokraciju i temeljna prava.



Koliko je takva borba protiv korupcije objektivno moguća u Hrvatskoj?

- Ovisi prvenstveno o postojanju političke volje za suzbijanjem korupcije. Općenite namjere, kao deklaracije nauma, već dugo nisu dovoljne. Sve brojnije afere, sporost i neefikasnost institucija, mali broj značajnih presuda za korupcijska djela itd. samo su neke od postojećih zapreka uspješnom suzbijanju korupcije. Potrebno je iznad svega htjeti mijenjati situaciju, imati jasan politički stav, obvezu i odgovornost prema građanima, potrebno je odlučno i odgovorno suzbijati korupciju, osobito političku, a zatim to učiniti odlučno u svim segmentima društva.

Ima li opće društva bez korupcije, gledajući unatrag, u prošlost, ali i danas, u 21. stoljeću...?

- Korupcija nije pojava modernog svijeta, postojala je i u prošlosti. Civilizacijski razvoj prati i razvoj korupcije kao pojave koja nikada ne nestaje, nego se prilagođava, radi vlastitog opstanka, raznim oblicima. Korupcijski tragovi pronađeni su u Siriji, još prije više od 2300 godina u Indiji, Konfucije je rekao da je njegovo vrijeme obilježila korumpirana vlast opasnija od tigra, a u vrijeme dinastije Medici republikanska je vlast uvela rigorozne mjere protiv korupcije.

U predmodernoj državi kupovali su se javni položaji, privilegirano se dolazilo do visokih upravnih položaja, sustav protekcija zahvaćao je sve političke sfere, a istomišljenicima su se dijelile političke i upravne funkcije. Krajem 19. stoljeća osuđuju se klijentelizam, nepotizam, protekcija, te oblikuju začetci profesionalne uprave zasnovane na "merit sistemu", a sposobnost i stručnost svakog zaposlenog uvjetuju napredovanje.

U modernim demokratskim društvima korupcija je pojava koju treba suzbijati. Posljedica je sistemskih uzroka i znači ozbiljan socijalni poremećaj koji upozorava na krizu vrijednosti. Iskorištava pogreške koje nastaju u svim društvenim uređenjima svijeta, stvara nepovjerenje građana u zakone i vlast kao temelje demokracije, uzrok je i posljedica sukoba interesa javnih dužnosnika i djelatnika, zapreka gospodarskom napretku.



Što pokazuju indeksi percepcije korupcije, uključujući i Hrvatsku...?

- Prema posljednjem godišnjem izvješću Transparency Internationala o indeksu percepcije korupcije za 2021. godinu, najtransparentnije države u 2021. godini su Danska, Finska i Novi Zeland s 88 bodova, a na listi od 180 zemalja Hrvatska je na 63. mjestu, što znači da se i dalje nalazimo među korumpiranijim državama u EU-u. Od nas lošije su Bugarska, Mađarska i Rumunjska. U odnosu prema državama u okruženju, Slovenija ima pad od 3 boda, a Srbija i Bosna i Hercegovina nisu imale promjene u usporedbi s 2020. godinom. Slovenija ima 57 bodova, Hrvatska 47, Crna Gora 46, Sjeverna Makedonija 39, Srbija 38, a Bosna i Hercegovina 35 bodova. Prosjek članica Europske unije je 66 bodova.

Vidimo dakle da je korupcija i danas sveprisutna u društvu. Ona je globalna pojava koju susrećemo u svim zemljama svijeta. Iako je obilježavaju moralne osobnosti pojedinaca, prouzročena je u većem dijelu slabostima sustava. Priznata je kao velik problem međunarodne zajednice koji pridonosi njezinoj nestabilnosti, smanjuje vrijednost demokracije i morala, ograničava socijalni politički i ekonomski razvitak, onemogućava normalna tržišna natjecanja. Fenomen je koji se ne može ograničiti samo na jednu državu ili regiju jer prelazi sve granice i barijere te danas ne postoji društvo bez korupcije. Suprotstavljanje korupciji i otklanjanje uzroka i uvjeta koji do nje dovode danas je za svaku zemlju pitanje opstanka i odnosa u međunarodnoj zajednici, koja je radi zaštite svojih projekata razvila različite instrumente suzbijanja korupcije.



Kako su boriti protiv korupcije, može li se korupcija uopće iskorijeniti?

- Borba protiv korupcije nije jednostavna ni kratkotrajna. Uz prihvaćanje zakona i propisa koji reguliraju pravna pitanja vezana uz korupciju i njezin kazneni progon zahtijeva i opći socijalnu konsenzus, multidisciplinaran pristup, postojanje vjerodostojnih institucija koje mogu provesti zakone i reforme, prevenciju kojom se uklanjaju potencijalni uzroci korupcije u društvu, snažno uključivanje civilnog društva, edukaciju o njezinoj štetnosti i potrebi suzbijanja, kao i svijest o njezinu postojanju na političkoj razini. Iskrena politička volja nužan je uvjet za učinkovitu i dugoročnu nacionalnu reformu. Stvaranje općeg ozračja političke odgovornosti, sveobuhvatne zakonske mjere za smanjenje korupcije, trebalo bi biti povezano s temeljitim strukturnim i kulturnim promjenama u tijelima javne vlasti.

Ovisi li borba protiv korupcije i o stupnju zrelosti demokracije, stupnju društvene odgovornosti, zakona i propisa...?

- Da, svakako o svemu navedenom. Ako pogledamo mjerenja i vrijednosti indeksa percepcije korupcije kroz godine, vidljivo je da uvijek zemlje s razvijenim demokratskim vrijednostima, visokim stupnjem društvene odgovornosti rezultiraju kao najtransparentnije s najmanje korupcije. Postojanje zakona koji ograničavaju koruptivna djela nužno je u borbi protiv korupcije, ali ključan je izazov ponajprije njihova provedba. Jer nije samo pitanje rade li institucije svoj posao nego i kako ga rade. (D.J.)