VALPOVO

Posljednjeg dana prošle godine za Valpovštinu, donjomiholjački, pa čak i dio našičkog kraja navršila se velika obljetnica – 300 godina od osnutka nekad nadaleko poznatog Vlastelinstva Valpovo, koje je osnovano na Silvestrovo 1721. godine, a koje je službeno postalo poznato u godini koja je uslijedila.

Bila je to nagrada barunu Petru Antunu Hilleprandu von Prandauu za dvadesetogodišnji rad u svojstvu savjetnika kod Dvorske komore i Universal-Bancalitet kao i za izvršenu posudbu u iznosu od 100.000 guldena.



Kako se navodi u Valpovačkoj baštini, za koju je istraživao lokalni povjesničar Stjepan Najman, u vrijeme svog osnutka Vlastelinstvo Valpovo prostiralo se na približno 900 kilometara kvadratnih te je po površini bilo najveće u Slavoniji. Svojim opsegom gotovo se izjednačilo s nekadašnjim posjedom iz 15. stoljeća bana Ivana Morovića, a vrijednost mu je bila procijenjena na 29.880 guldena.

"Darovani posjed obuhvaćao je trgovište Valpovo s utvrđenim gradom ujedno i sjedištem Vlastelinstva u čijem sastavu su sela: Bistrinci, Nard, Šag, Vinogradci, Tiborjanci, Veliškovci, Gat, Črnkovci, Bočkinci, Čamagajevci, Šljivoševci, Kunišinci, Vrpolje (Kapelna), Beničanci, Poreč, Lacići, Marijanci, Bocanjevci, Šaptinovci, Kućanci, Golinci, Radikovci, Petrijevci, Bizovac, Novaki, Brođanci, Martinci, Habjanovci, Budimci, Koška, Harkanovci, Ivanovci, Marjančaci, Zelčin, Satnica, Ladimirevci, Miholjac, Viljevo, Moslavina, Čađavica, Rakitovica, Đurađ i Podgajci sa svim pripadnostima poput oranica, livada, vinograda, kmetske rabote i ostala podavanja. Procjena kaže da je u to vrijeme na vlastelinstvu živjelo između 6500 i 7000 stanovnika", navodi se u Valpovačkoj baštini.

Za napredak i prosperitet ovog dijela Slavonije u ono vrijeme iznimno veliku ulogu je igrala činjenica da je obitelj Hilleprand von Prandau upravljala Valpovačkim vlastelinstvom pune 164 godine, a zatim upravu preuzima obitelj von Normann-Ehrenfels - sve do konfiskacije 1945. Nije tajna da Valpovčani i danas rado govore o svojim grofovima, jer baruni Prandau i grofovi Normann slovili su kao velike mecene, donatori i dobrotvori, podržavali su rad brojnih zaklada, udruga te bili patroni svih župa Valpovštine i Miholjštine, kao i ponekih institucija. Obje su obitelji nastojale dio prihoda uložiti i u unaprjeđivanje školstva na valpovačkom području. Preseljenjem iz Beča, tada jednog od najvećih gradova i kulturnih središta svijeta, u maleno opustošeno Valpovo, obitelj Prandau donijela je u ovaj kraj duh bečke elite. Na svom vlastelinstvu gradili su ceste, škole, crkve, a gospodarski je ovo vlastelinstvo i za današnje prilike bilo vrlo napredno, kao jedno od rijetkih gotovo potpuno samoodrživo, a redovito i modernizirano. Ove obitelji omogućile su tijekom više od dva stoljeća društveni, kulturni, obrazovni i gospodarski razvoj kompletnog valpovačkoga područja, ali i znatno šire. Kolika je njihova istinska ostavština najbolje svjedoči podatak da je upravo Valpovo kao primarno središte grofova Prandau i Normann posljednjih desetljeća postalo prava riznica njihove ostavštine koja sve do danas u segmentima izlazi na svjetlo dana.

Za nova otkrića posljednjeg desetljeća najzaslužnija je kustosica Muzeja Valpovštine Mirjana Paušak, koja je tematiku 300 godina od ustrojstva vlastelinstva Valpovo obradila i u ovogodišnjem "Valpovačkom godišnjaku" i koja je uložila mnogo truda i vremena u pronalaženju vrijednih dokumenata, umjetnina i predmeta koji su nezasluženo desetljećima bili zanemareni po depoima, a zajedno s mnogim drugim eksponatima djelić njihove vrijednosti javnost je imala priliku upoznati prije nekoliko godina na grandioznoj izložbi pod nazivom "Valpovački vlastelini Prandau-Normann ". Nadaleko hvaljena Izložba obuhvatila je cjeline: Vlastelini u znaku grba; S papirom i perom kroz povijest; Vlastelinsko kazalište u Valpovu; Vlastelinstvo, zemlja i ljudi; Obitelji, osobe, odnosi i veze; te Vlastelini i njihovo značenje u široj zajednici, što najbolje svjedoči o utjecaju, važnosti i doprinosu ove obitelji u svim segmentima života ovih prostora.