Osječki, slavonski i hrvatski književnik Josip Cvenić, premda u mirovini, i dalje je aktivan i produktivan, uključujući i suradnju s Maticom hrvatskom, Ogranak Osijek. Cvenić je ugledan član Hrvatskog društva dramskih umjetnika, Društva hrvatskih književnika i, naravno, Matice hrvatske. Razlog ovotjednom razgovoru s Cvenićem njegova je nova knjiga...

Ovih dana u knjižari Nova pojavila se Vaša knjiga Gradonačelnik u secesiji. Kako ste ju pripremali, već znamo da je to novi povijesni roman, ovaj put o gradonačelniku dr. Vjekoslavu Henglu?

- Da, 2018. objavljena mi je knjiga Sablasti nad dvorcem, roman o valpovačkim grofovima Norman. Godinu prije bila je velika izložba o ostavštini baruna Prandau i grofova Norman, ta nezaboravna izložba bila je u četiri ustanove: Državni arhiv, Muzej Slavonije, Muzej likovnih umjetnosti i muzej u Valpovu, koji je i smješten u dvorcu. Izložba je bila bogata, ali to su samo bili dokumenti, namještaj, slike i predmeti iz svakodnevnog život. Idete prostorijama muzeja i sve je to mrtvo, možete samo zamišljati njihov život. I upravo to, pokušao sam zamisliti kako su živjeli grof i grofica, s kim su bili u kontaktima, kako su prošli u svjetskim ratovima i na kraju kako su prošli kad je došla diktatura proletarijata, kada im je sve oduzeto. To mi je bilo zanimljivo napisati, a kasnije sam vidio da su i čitatelji bili zainteresirani za njihov život i sudbinu čitajući moju knjigu.

Kako ste se odlučili na pisanje baš o dr. Henglu? Nekih knjiga o njemu već je bilo objavljeno...

- Postoje knjige o Osijeku u razdoblju dvadeseti i tridesetih godina dvadesetog stoljeća, ali znanstvenim jezikom pisane, njih sam pročitao i ponešto kao podatak koristio. Motivi su mi bili slični kao kod prve moje knjige, želio sam oživiti likove tog doba. Posebno me zanimao gradonačelnik i njegov doprinos modernizaciji grada Osijeka. Naravno, osim Hengla bilo je više osoba koji su bili uz njega, posebno arhitekt Vladoje Aksmanović, tj. Viktor Aksman. Dakle, to je bilo jedno od najzanimljivijih razdoblja u povijesti grada Osijeka (osim, naravno, devedesetih, kada je bio rat), ali za pisanje knjige to nije bilo dovoljno. Morao sam istraživati dokumente o Henglu u Državnom arhivu u Osijeku (oko 35 kutija), zatim sam pročitao nekoliko uvezanih godišta novina Hrvatski list u Odjelu knjižnice i čitaonice u Muzeju Slavonije. Osim toga, Gradska knjižnica imala je prigodnu izložbu o životu odvjetnika i gradonačelnika dr. Vjekoslava Hengla i njegove supruge Matilde (rođene Gillming), i kao što sam rekao, koristio sam nekoliko prigodnih knjiga.

Što je to bilo posebno zanimljivo u Osijeku u vremenu o kojem govorimo?

- Kao prvo, politika se uvelike promijenila, više nije bio Beč taj koji je odobravao lokalnu politiku, pa i izbore. Sad se u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca odlučivalo u Beogradu i recimo dr. Hengl je već dvadesete pobijedio na izborima, ali mu pobjedu nije priznala vlada u Beogradu, itd..., neću dalje otkrivati detalje. No, 1924. uhićen je poznati razbojnik Jovo Stanisavljević Čaruga, osuđen i obješen, u Osijek je stigla 1926. struja, pa je uveden i tramvaj na električnu struju. Problem prometa natjerao je gradsku vlast da sruše zidine oko Nutarnjeg grada, tu je također bilo polemike, a neki danas imaju ideju obnoviti srušeno. Zbivanja u Kraljevini SHS osjetila su se i u Osijeku, kao što je ubojstvo Stjepana Radića u parlamentu u Beogradu, ubojstvo kralja Aleksandra II. u Francuskoj, itd. Naravno, Hengl je imao i privatni život, i to sam na svoj način opisao, recimo pripisao mu prijateljicu Agnezu, liječenje u Karlovim Varima, njegov odnos s bratom Wilhelmom. Ne bih trebao više odavati sadržaj romana...

Osim naslova napisali ste i podnaslov i dodatak naslovu, zašto?

- Podnaslov je Magle su bile sve gušće, i on određuje političko vrijeme o kojem pišem. Naime, iznenadio sam se koliko je Radić bio u pravo s guskama i maglama, nacionalna nesnošljivost bila je stalna, već od 1920. godine. Stranka Hrvatska zajednica pobjeđivala je u Osijeku, ali uvijek je bilo odugovlačenja i ucjenjivanja oko priznavanja pobjede od strane parlamenta i vlade u Beogradu. Kako su tenzije bile sve veće, Hengl je 1934. dao ostavku na mjesto gradonačelnika, bilo je tu i drugih podmetanja, ali čitatelj će to saznati iz knjige.

Što se tiče dodatka uz naslov: Cinema novel, njega sam stavio nakon što sam završio priču, jer sam opet ustanovio kako imam u tekstu mnogo dijaloga, kao i kod prethodnih knjiga te se radnja odvija brzo, gotovo filmski, a roman izgleda kao scenarij za film i, eto, žanrovski sam ga odredio.

Navodno, bili ste gotovi s rukopisom još početkom godine?

- Može autor imati rukopis gotov, ali izdavač nema novca. Ogranak Matice hrvatske kao izdavač javio se na Javni poziv Grada Osijeka i ponudio program za dvije tisuće dvadeset drugu godinu i, evo, do danas, kada završavamo intervju, nema rezultata o financiranju ustanova i udruga kulture. Prvo polugodište je gotovo, a nismo mogli ništa realizirati. Osijek je sveučilišni grad, a nema izdavačku djelatnost. Bio sam više od dvadeset i pet godina profesionalni tajnik u Matici hrvatskoj, mogu reći da smo u devedesetima imali više sredstava za program negoli danas. Kultura je na marginama društva, a svi se hvale kulturom kad ona predstavlja grad, županiju i nacionalne vrijednosti, no ona i košta. U Osijeku ima više književnika koji su vrijedni i nagrađivani autori, najčešće objavljuju knjige u Zagrebu. Danas gotovo nema književnih susreta, a nekad je publika stajala na stubama kod knjižare Magis. Ne kukam za prošlim vremenima, to je razdoblje hrvatske samostalnosti i građani su dolazili na programe Matice hrvatske, kao i na programe drugih kulturnih ustanova. Ostaje nam nada da ćemo se vratiti kulturi.

Kako će se snaći onda mlađi i nepoznati autori?

- Radovi mlađih bivaju zatrti, eventualno kao nepoznati mogu proći na Anonimnom natječaju koji raspisuje Ogranak, često dođe više od dvadeset rukopisa iz cijele Hrvatske, a izabere se jedan. Sve je to malo knjiga za jedan grad kakav je Osijek.

I uobičajeno pitanje za kraj, što pripremate dalje, možda novu knjigu?

- S obzirom na ono što sam malo prije rekao, dođe mi da pišem, kako se ono kaže za ladicu. Naravno, imam planova (koje ne izdajem), no, vidjet ću, sada uživam u tek objavljenoj knjizi, još nije bila ni promocija, nadam se u lipnju. A ujesen ima književnih skupova na kojima bih želio sudjelovati...