ŽUPANJA

Svako putovanje obogaćuje život i širi vidike, što potvrđuje i svestrani Županjac Fran Puljić (28), velik zaljubljenik u putovanja, avanture i adrenalin koji ih prati.

Nakon Gimnazije u Županji završio je Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. U ljeto 2016. uključio se u "Work and Travel", program koji studentima diljem svijeta omogućuje sezonski rad u Americi kako bi zaradili novac koji će potrošiti na putovanja. Tri je ljeta radio u Park Cityju u Uti, nedaleko od Salt Lake Cityja. Posjetio je 16 saveznih država, obišao je Grand Canyon, Kip slobode, Golden Gate Bridge, havajske plaže, nacionalni park Yellowstone... Uz brojne europske zemlje posjetio je i Australiju i Novi Zeland, Jordan, Vijetnam, Kambodžu, Katar, Tajland...

Prije nekoliko dana Fran se, prepun dojmova, vratio iz Pakistana, koji graniči s Indijom, Kinom, Afganistanom i Iranom, gdje je proveo dva tjedna.

- Unatoč novoj velikoj krizi na samoj granici Pakistana i tendenciji stanovnika zapadnih zemalja da sve ljude od Bospora do Bengalskog zaljeva trpaju u isti koš, odlučio sam iskoristiti priliku i otići u državu koja mi je svojim pejzažima i pričama koje sam čitao zapela za oko još proljetos. Stigao sam tamo bez ijedne predrasude o ljudima koji ondje žive i odlučio sam dopustiti im da sami o sebi formiraju moje mišljenje, a ne zapadnjački mediji - kazao je. I nije pogriješio. Sa svakim su danom potvrđivali svoju susretljivost, dobroćudnost, pristupačnost i gostoljubivost.

Nakon Islamabada, gdje ga se dojmila Faisal džamija, prema njegovu mišljenju jedna od ljepših u svijetu, posjetio je gradić Naran. Na tamošnjim cestama, ispričao je, u oči odmah upadaju kričavi kamioni, vrištećih boja. Pakistanci troše velik novac na njihovo ukrašavanje jer ukrašeniji kamion znači više posla i bolju zaradu. Sljedeće mu je odredište bilo Passu, posjetio je nacionalni park Khunerjab - stanište snježnog leoparda. A s puno adrenalina prešao je i viseći most Hussaini, jedan od najopasnijih na svijetu, koji je sa 191 metrom duljine i otprilike 400 nepravilno postavljenih dasaka jedini prijelaz preko korita rijeke Hunza.

- Svaki je pogled prema dolje hipnotizirajući jer rijeka, kako teče, čini da se izmiče tlo pod nogama, a kabeli koji služe kao rukohvati činili su se kao sve samo ne stabilni - prisjeća se.

U Karimabadu je upoznao kulturu Hunza, naroda koji ima vjerojatno najduži životni vijek - od 110 do 120 godina. Sljedeća postaja bila je Skardu, dvodnevna baza koja služi kao polazište u hladnu pustinju, i Deosai, nacionalni park, drugi najviši plato na svijetu nakon Tibeta.

Lahore, drugi najveći pakistanski grad, s približno 12 milijuna stanovnika, za Frana je, ustvrdio je, najkaotičniji grad koji je ikada vidio.

- Na cesti se istovremeno nalaze životinje, pješaci, motoristi, kočije, zaprežna kola, automobili i traktori - ako sam nešto zaboravio, nije namjerno. Semafora nema, znakova nema, pravila prednosti nema. Najbolje će proći onaj tko ima najviše hrabrosti, ili, u prijevodu - najluđi - govori. Na ulicama se prodaju pijetlovi za borbe, začini, koze, magarci, riba, voće i povrće, kojekakve supstancije vrlo neobičnih svojstava...

A prava je atrakcija bila tradicionalna smjena straže i spuštanje zastave na granici, od čega su Pakistanci i Indijci napravili polusatni show - vojnici se unose u lice jedni drugima, prijete si, zveckaju oružjem i općenito pokazuju tko je jači. Oko granice su izgrađene tribine gdje navijači, lokalci i turisti, sjede, navijaju, bubnjevima i zvučnicima podižu atmosferu i pokušavaju se nadglasati...

Nakon boravka u Pakistanu i upoznavanja tamošnjeg načina života Fran poziva sve one koji imaju bilo kakve predrasude, rasne, religijske, seksualne ili geografske, na njihovo rušenje.

- Predrasude nam samo zatvaraju oči i tjeraju nas da mislimo kako je naše razmišljanje ispravno, a svako drugo pogrešno. Ne dopuštaju nam da vidimo život izvan naše zone komfora i da ti ljudi nisu samo statistika, nego ljudi sa svojim poslovima, hobijima, obiteljima i željama - zaključuje.