ĐAKOVO - Nakon pet godina rada u Njemačkoj Đakovčanka se s djecom vratila u Hrvatsku, u svoj grad. Trajno. I njihov primjer potvrđuje sve prisutniji trend vraćanja mladih obitelji kući, čemu se treba radovati svaka lokalna zajednica.

Jer vraća joj se generacija u najboljim životnim i radnim godinama, većinom fertilne dobi, a koja još puno može dati ovom društvu. Mlada je žena, ekonomska SSS, s djecom otišla 2016., kada je amplituda odlazaka, kao i 2017., istaknuli su demografi prošlog tjedna u Đakovu, bila dosegnula vrhunac.

Trebalo je hrabrosti otići s djecom od 3, 9 i 15 godina u svijet i početi iznova. "Bila je prilika da odem, a i privatno sam bila spremna za preokret. Otišla sam si dati šansu; u lipnju sam otišla sama i dala si rok od mjesec dana pa, kada se snađem - nađem posao i stan jer prvo sam bila kod naših prijatelja, da odvedem i djecu. Ako funkcionira - vraćam se po djecu, ako ne - vraćam se u RH i nikom ništa. Vjernica sam i znam da će se On pobrinuti za svakoga, da nekako bude, a i kod mene je uvijek splet nekih sretnih okolnosti, pa sam nakon 15 dana otišla na razgovor u jedan privatni starački dom za posao njegovateljice. Nisam bila te struke, bez znanja jezika, no radna sredina je takva da ti se nitko ne smije što ne znaš u početku jezik, spremni su ti pomoći da se osposobiš za posao", prisjeća se početaka u Eislingenu povratnica. Našavši posao, pronašla je i stan u blizini vrtića, škole, posla. U kolovozu dovodi i djecu i upisuje ih u školu. Sve je sjelo na svoje, financijski krug se zatvorio za jedan lijep život, nastavlja.

A onda se dogodila korona.

– Odjednom je na sve pala sjena; imaš posao, financijsku sigurnost, slobodno vrijeme, auto, smiješ kući, ali ne smiješ jer, ako odeš, svi te gledaju i da ‘dovlačiš‘ koronu. Iako je ona ušla u dom u kojem sam radila, klima je kao da ćeš im ti, odlaskom kući u RH, donijeti neku novu koronu. Da ironija bude veća, mjesec dana nakon povratka iz Hrvatske ne donesem koronu u dom, ali ju dobijem u njemu. Poslovično discipliniran i strogog pristupa prema obvezama, tako se narod ondje postavio i prema COVID mjerama. One su za mene bile presudne. Online nastava, koja je od djece napravila totalnu nezainteresiranost, a niti su što naučila, karantena za dijete, policijski sat koji se uvede čim se poveća broj zaraženih, zabrana kretanja osim na posao… Kada se škole zatvaraju i prelaze na online, prestaju i svi treninzi, a najmlađa kći bila je super napredna na gimnastici. Odjednom se sve zatvara, i treninzi prelaze na online. Presudni trenutak bio je u veljači; dolazim s posla, najmlađa kći nezainteresirano i nezadovoljno piše zadaću satima, a trebaš predati ispunjeno, pa ponovno sjedam s njom i pišemo to. I tako iz dana u dan, u tjedne, mjesece... Kao u filmu ‘Beskrajan dan‘. Korona je preokrenula život i dvjema starijim kćerima koje su se bile odlično snašle ondje, naučile jezik, super su bile u školi, družile sa svima… Nitko se ni s kim ne druži, djeca se neće igrati međusobno, svi si samo na udaljenosti kimnemo, navečer kratko u blizini prošećemo psa i idemo potom spavati. I tako stalno... – kaže.Nakon pet godina rada u domu gdje, davši otkaz, dobiva preporuke, a stekla je i uvjete za osnovnu mirovinu, pada odluka o povratku. I djeca su živjela za svaki odlazak kući za odmor, praznike i sl.

– Kada odvagnete tamošnju financijsku sigurnost i što si htio, shvatiš da se to ne može kompenzirati s tvojom slobodom i onim što jesi, s tim da mi se dogodilo da su u međuvremenu i moji uvjeti kod kuće postali drukčiji. Bez obzira na koronu, ovdje je mnogo opuštenija atmosfera, ljudi više cijene svoju slobodu, koja se ovdje osjeti do neba. Njemačka je vrlo disciplinirana zemlja, i to joj nikako nije mana, no korona je napravila to da se vrijeđa inteligencija. Ovdje, i da nas zatvore zbog korone, imam svoju familiju. Nakon povratka vidjela sam da grad drukčije živi, vidjela sam pomake, da ima više prilika za posao ili je veća potreba za radnom snagom – kaže. Ubrzo je u Đakovu našla posao prodavačice u poljoprivrednoj ljekarni.

U Njemačkoj je, kaže, ostavila financijsku sigurnost; ondje ti, dodaje, ne može nedostajati novca jer država brine za tebe i da ostaneš bez posla, ima sve alate da zbrine i tebe, kao roditelja, i dijete.

– Kada sam našem fratru ondje u travnju rekla da se vraćamo, rekao mi je da se od Božića do tada vratilo deset obitelji. A kada smo mi otišle u Njemačku, dolazak naših ljudi tamo, čula sam, bio je veći i za 200-300 posto. Koliko god ti je tamo lijepo i što je to vrlo uređena država, uvijek ti nedostaju tvoji. U međuvremenu je moja roditeljska kuća ostala prazna, i to je sada naš novi dom – kaže povratnica i poručuje:

– Ne mislim se nikada više vratiti tamo. Zatvorile smo tu priču i presretne smo zbog povratka. Odeš, vidiš, probaš, da bi znao gdje pripadaš.