S obzirom na dužinu trajanja koronakrize, koliko su dosadašnje državne intervencije opravdale svoju funkciju, napose one financijske, kao pomoć najugroženijima u smislu potpora, iznova je postalo tema rasprave nakon što je Vlada najavila ukidanje daljnje financijske pomoći pojedinim sektorima, a njihovo zadržavanje za one čije je poslovanje i dalje ugroženo. O toj i drugim aktualnim ekonomskim i financijskim temama razgovarali smo s prof. dr. sc. Domagojem Sajterom, s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.

Država ne može "vječno" pomagati, pa se neke od potpora, s obzirom na popuštanje mjera, sad ukidaju... Vaš komentar?

- Poduzetnici sami najbolje znaju koliko je svakome od njih pomogla državna pomoć. Nekima je bila i više nego dobrodošla i korisna, a nekima ne bi bilo dovoljno ni da je bilo pet puta više. Htio bih samo upozoriti na dvoličnost pojedinaca koji se vječno žale na sve, počevši od državnih institucija nadalje, sve im smeta i ništa im nije dobro, ali su svejedno iskoristili i uzimali novac od države, i nisu ga principijelno odbili. Logično je i razumljivo da pomoć države ne može trajati unedogled, to su bile vatrogasne, privremene mjere, kao premosnica do normalnih vremena. Budući da pandemija polako - nadamo se - odlazi u prošlost, i mjere će otići u prošlost.

Kako tumačite odlično punjenje državnog budžeta? To se doima malim financijskim čudom! Između ostalog, događa se rekordna fiskalizacija, bolja od prihoda iz 2019. godine, kako je to moguće, ipak smo još u koronakrizi...?

- S jedne strane imali smo izvrsnu turističku sezonu (s obzirom na okolnosti), a proračun praktično živi od turizma. S druge strane, mnogi građani su u vrijeme zatvaranja nastavili primati svoje plaće, ali nisu ih imali na što trošiti, ili ih nisu željeli trošiti jer su novac čuvali za "zlu ne trebalo". Taj novac bio je "uskladišten" i čekao je otvaranje ekonomije. Dakle, novca je bilo, a k tomu mnogi zbog pandemije još nisu skloni putovati i trošiti ga u inozemstvu, pa se troši u tuzemstvu. Mnogi su se osjećali na neki način kao "pušteni s lanca", pušteni u život, i dali su sebi oduška. I neka su. Ali treba razmišljati i o budućnosti, ne biti impulzivan potrošač!

Bez obzira na zasad odlične gospodarske i financijske pokazatelje, mnogi analitičari upozoravaju na "trend" povećanja cijena nekih roba i usluga, a usto i mogućnost veće inflacije. Vaš komentar? Koliko je realna opasnost da inflacija počne divljati?

- Kao što rekoh, mnogi su sebi dali oduška, i to se može tumačiti i kao rastrošnost. A što se inflacije tiče, znamo da inflacija nastaje ako kupci očekuju rast cijena. U medijima se posljednjih mjeseci puno pisalo o mogućem novom globalnom tzv. superciklusu cijena roba (tzv. commodities supercycle). Superciklus je duže vrijeme znatnijeg rasta cijena roba, nešto što se u povijesti događalo samo nekoliko puta u stoljeću. Oni ne dolaze često, u proteklih stotinjak godina bila su ih samo tri ili četiri.

Inflacija je itekako moguća, i to zbog nekoliko razloga. Prvo, nalazimo se u dugotrajnom razdoblju jeftinog dolara, na što globalne cijene roba postupno reagiraju i rastu. Jeftin dolar povećava američki izvoz, tj. neamerikancima pojeftinjuje uvoz roba iz SAD-a, pa zato američka politika i drži dolar jeftinim. Drugo, očekuje se oporavak svjetskog gospodarstva nakon jenjavanja pandemije, odnosno rast potražnje za dobrima i uslugama, zbog čega cijene sirovina već sad rastu. Treće, povijesno promatrano, superciklusi su se događali u razdobljima znatnije transformacije gospodarstva, a mnoge velike kompanije mijenjaju svoje modele poslovanja, svoje proizvodne procese.

Događa se i nova transformacija - zelena industrijska revolucija - zaokret u načinu razmišljanja o okolišu, postupno odbacivanje fosilnih goriva i sustavno razmišljanje o dugoročnom utjecaju na prirodu. Četvrto, vodeće svjetske ekonomije odustaju od politike štednje i rezanja proračuna, i okreću se izdašnoj potrošnji - poticajima. Veća ponuda novca temelj je za moguću inflaciju. No sasvim je moguće da se sve navedeno neće materijalizirati u dugoročnom rastu cijena, nego samo u prolaznom, srednjoročnom šoku.

S obzirom na sadašnje pozitivne trendove, ako se oni nastave do kraja godine, možemo li za iduću, 2022., očekivati nov zamah hrvatskog gospodarstva, još bolju stabilizaciju financija, uz minimalno zaduživanje, kao i porast investicija... Usput rečeno, što s reformama, ako se koronakriza produži, neke će vjerojatnjo opet izostati, vezano uz ekonomiju, snižavanje PDV-a, porezna rasterećenja...?

- Kaže se i da je predviđati teško, osobito kad treba predviđati budućnost, a kaže se i da su ekonomska predviđanja izmislili meteorolozi zato da bi vremenske prognoze izgledale točnijima. Sigurno je da će promjena biti, a u nas je ostao taj naziv "reforma" još iz doba socijalizma, kad je svaka promjena bila "reforma". U tom smislu i ja bih volio znati što će biti sljedeće godine, ali svejedno neću pitati meteorologe kakvo će biti sljedeće ljeto. Znam da ne znaju, tako ne znam ni ja. (D.J.)