U osječkom Muzeju likovnih umjetnosti već dvije godine intenzivno se priprema izložbeni projekt koji obuhvaća opširan teorijski pogled na pripadnike mlađe i srednje generacije umjetnika i umjetnica aktivnih u Osijeku posljednja dva desetljeća. Naslovom izložbe Istočni grijeh, ili kao u engleskom prijevodu East of Eden, nastoji se uputiti na neke specifičnosti osječke umjetničke scene, i to kroz vrlo disparatan i nimalo samorazumljiv pojam apstrakcije.

Zamišljena je koncepcija projekta ukazati na kompetenciju osječkih snaga unutar suvremenih diskursa, te je Istočni grijeh prva takva izložba u planiranom nizu u produkciji MLU-a. U naše postmedijalno doba sveprisutne slike, kad je nova teoretska paradigma izrečena u postavljenom pitanju što slike žele?, umjetnici/ce ovdje okupljeni prihvatili su izazove temeljnih odrednica slike, slikovnosti i vizualnosti motivacijom naslijeđenom od pionira apstrakcije rane avangarde 20. stoljeća. Činjenica da i nakon nešto više od stotine godina od zahtjeva za supremacijom čistog osjećaja i vidljivosti duhovnoga, nakon Kandinskog i Maljevića, kod mladih umjetnika/ca interes za apstrakcijom ne jenjava, što je i naglašeno u izložbenoj koncepciji.

Otvorenje će se održati 1. srpnja u sklopu ovogodišnjeg Osječkog ljeta kulture, kao jedna u nizu dugogodišnjih suradnji između Grada Osijeka i MLU-a u sklopu ove manifestacije. U postavu koji se prostire po cijelom prvom katu muzeja predstavljaju se radovi čak sedmero autora/ca: Mirana Blažeka, Roberta Fišera, Vladimira Freliha, Josipa Kaniže, Ane Petrović, Zlatka Kozine i Domagoja Sušca. Kustosica je Valentina Radoš (MLU), uz Blaženku Pericu, povjesničarku umjetnosti i docenticu na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Idejnu koncepciju izložbe potpisuje Vladimir Frelih, izv. prof. art. na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu, a s autorskim tekstovima u katalogu sudjeluju (također s Akademije u Osijeku) Krešimir Purgar, izvanredni profesor, te Igor Loinjak, asistent.



Istok iz naslova izložbe nije samo geopolitička oznaka mjesta gdje su izložba i radovi koji su na njoj stvarani i izloženi, već služi kao dalekosežnija semantička podloga za tumačenje određene situacije ili umjetničke scene u ovom slučaju. U svom tekstu Blaženka Perica pojam ovog našeg istoka i njegovih raznih oznaka vidi na sljedeći način:

- Istok iz naslova izložbe sam se pojašnjava: poveznica svega je prostor življenja i rada ovih umjetnika, grad Osijek, koji je sve donedavna na karti suvremenih umjetničkih zbivanja bio - ako ne baš "pusta zemlja" - a ono zasigurno sredina koja je smatrana marginalnom u usporedbi sa Zagrebom, a u odnosu na kojeg su marginalno bile pozicionirane i umjetničke scene u Rijeci ili Splitu. Parafraziranjem istoka koji se spominje u Knjizi Postanka, ili čak izravno značenje istočnog grijeha u teološkom smislu, opisuje psihosomatsko shvaćanje da je istok naše zemlje mjesto prognanika ili grešnika. Upravo je ta igra riječima i suprotnostima konceptualna srž izložbe - u nastojanju afirmaciji, tumačenju i na kraju krajeva promocije osječke umjetničke scene i njezinih aktera unatrag nekoliko desetljeća. Na prvi pogled čini se da je ravan horizont Slavonije, njezine duboke brazde masne zemlje crnice i usporeni tempo tradicionalnog shvaćanja življenja ono što nas određuje, a da je suvremena problematika opustošenog posttranzicijskog društva ono što nas opisuje. Kao i svaki letargičan pogled ili opis, to je tek površna opservacija - Istočni grijeh u djelima osječkih umjetnika/ca ukazuje upravo na suprotno. Kroz zaokružene autorske cjeline predstavlja nam se sedam likovnih shvaćanja, koliko god međusobno disparatnih, toliko i snažnih u zajedničkom stavu i ishodištu. Osječka je scena, posebno u posljednjih nekoliko desetljeća, jedna od najživahnijih i najperspektivnijih u našoj zemlji te ju kao takvu želimo prezentirati.

Pod zajedništvom naslova izložbe, kroz cijeli izložbeni prostor na katu muzeja u kružnom toku sedmero autora/ca svatko u svom prostoru izlaže individualni prikaz unutar skupne izložbe. Vladimir Frelih, autor koncepcije, kaže:

- Svojim apstraktnim izričajima i konceptualnim pristupima slici, oni dosljedno manifestiraju veliku upućenost u nasljeđe i neriješena pitanja moderne, kao i skliski teren recentnih inter - i nemedijalnih uvjeta slike, njezine pozicije unutar, i odnosa spram svijeta preplavljenog slikama. Pitanja slike u njihovim radovima manifestiraju se kako na razini plohe tako i u prostornim dispozicijama objekata i instalacija ili u domeni širokog spektra primjene tehnologije (od plakata, fotografije, videa, filma, projekcije).

Doista, od umjetničke referencijalnosti Zlatka Kozine i Domagoja Sušca, isprepletanja vizualnog i lingvističkog Ane Petrović, relativizacije i krajnjeg izjednačavanja postojanja umjetničkog i fizičkog prostora kod Mirana Blažeka, frotažom prenesena trodimenzionalna tvarnost zida u plohu crteža kod Josipa Kaniže do fenomenologije monokromatskog svijeta Roberta Fišera te višemedijskog propitivanja naravi vizualnih medija i umjetnosti kod Vladimira Freliha - Istočni grijeh predstavlja presjek likovnog života i scene najvećeg grada na istoku naše zemlje, što nas neupitno svrstava u ravnomjernu poziciju s ostalim regionalnim i globalnim sredinama.



S početnim propozicijama izložba nudi dužu perspektivu promatranja, upravo spomenutu uvodno u ovom tekstu, jer je muzejsko osnovno poslanje skupljati, istražiti i izlagati te, naravno, čuvati i za buduće naraštaje. Taj vrijedni posao također obuhvaća nužnost budnog motrenja suvremenog trenutka, odnosno promatraču i publici ukazivati na ono što čini baštinu sutrašnjice. Cilj je da Muzej kao producent prati i okuplja i suvremenu scenu u kojoj djeluje, te da i u drugim sredinama promovira Osijek i osječku scenu. Tako uz izložbu ide i opsežan katalog koji je daleko više od katalogizacija sadržaja na izložbi i zato sadrži tri obuhvatna teorijska teksta, uz kratak uvod kustosice Radoš, te su svi autori obradili bitne sastavnice osječke scene. Blaženka Perica u svom iscrpnom tekstu Istočni grijeh u osječkim rukopisima pozicionira izlagače u diskurzivno-teoretski krug kojemu pripadaju, tumačeći radove u širokom zamahu unutar pojava zapadne povijesti umjetnosti, ističući ono što osječku umjetničku scenu čini iznimnom.

S druge strane, u prilogu Krešimira Purgara naslovljenom Apstraktna umjetnost i pojam slike, autor polazi od suvremenih postavki teorije slike te ih nastoji kontekstualizirati unutar materijala koji su prezentirani na izložbi. Od mišljenja je da većina radova na ovoj izložbi ne može biti adekvatno protumačena ako ih se ne izdvoji iz klasičnog povijesno-umjetničkog stilskog narativa i ne smjesti u posve drukčiju paradigmu promišljanja, onu koja se bavi odnosom između slike i stvarnosti.

Kao vrijedan dodatak izložbenoj sedmorki, Igor Loinjak u svom tekstu O "grijehu" proširenog pojma slike ili (...) Kada je nestao Eden? širi sferu našeg interesa i obuhvaća autorska imena u širem kontekstu scene:

- Nekim umjetnicima i njihovim umjetničkim djelima koja po svojoj koncepcijskoj i izvedbenoj formi pripadaju korpusu eksponata koji tvore ovu izložbu, ali ne čine njezinu jezgru. Prijedlog koji se ovdje nudi sugerira postojanje širega konteksta u kojemu izložba može funkcionirati, premda ni on ne iscrpljuje mogućnosti izložbe koja poput workinprogress biva podložna daljnjoj reinterpretaciji i nadogradnji.

Katalog će biti predstavljen na samom kraju izložbe, uz tematska izlaganja autora tekstova. Izložba je financirana sredstvima Osječko-baranjske županije, Grada Osijeka i Ministarstva kulture i medija RH, uz podršku Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Istočni grijeh moguće je pogledati u MLU-u do sredine rujna...

Priredili: Valentina Radoš i Darko Jerković