Schengenski sporazum potpisan je 1985. u Schengenu, Luksemburg, u vrijeme dok je hladni rat još bio aktualan, a SSSR nije pokazivao znakove skorašnjeg raspada. Gledajući iz današnje perspektive, je li Schengen opravdao očekivanja, koji su mu pozitivni dosezi, a koji negativni, uzimajući u obzir i širi politički i geostrateški kontekst - pitali smo dr. sc. Branimira Vidmarovića, eksperta za međunarodne odnose, analitičara portala seebiz.eu?

- Schengenski sporazum bio je zamišljen isključivo kao alat za slobodno kretanje robe. Taj je zadatak odlično obavljen; ideju otvaranja granica su nedugo nakon pokretanja Schengena prihvatile brojne europske države, a u konačnici je Schengen postao integralni dio europskog pravnog sustava i prostora. To nije mala stvar - privatni sporazum nekolicine država, koji je sklopljen izvan okvira europskog prava, postao je standard za gotovo sve članice Europske unije. Otvaranje unutarnjih granica za prijevoz robe i proizvoda poboljšalo je i protočnost ljudi, usluga i znanja unutar Unije. Jedinstveni prostor povoljno je utjecao i na razvoj turizma.

Međutim, ekonomska ideja Schengena vrlo brzo je dobila svoju vrlo izraženu sigurnosnu dimenziju. To je ono što danas izaziva najviše prijepora. Povjesničar Peter Calvocoressi pisao je da su zbog migracijskog vala kurdskih izbjeglica 1997. zemlje Schengena bile prisiljene hitno razraditi zajedničku politiku sigurnosti i političkog azila. Zato su ostale zemlje, piše Calvocoressi, bile rezervirane prema ideji pristupanja zajedničkom prostoru (iako su se u konačnici gotovo svi pridružili). Jer u međunarodnom sigurnosnom kontekstu Schengen nije prostor zajedničke slobode, nego velika Ahilova peta koja zbog otvorenosti granica prijetnju jednoj državi pretvara u prijetnju cijeloj Europi.

Schengen pokušava zadovoljiti dva kriterija koja je teško uravnotežiti: sloboda (kretanja, poslovanja…) i sigurnost. Budući da je sigurnost glavni uvjet za tu praktičnu slobodu (bez obzira što pričali idealisti), šengenski prostor a priori ne može biti otvoreni sustav. Sigurnost šengenskih granica je sigurnost Europe, a čvrstoća vanjskih granica omogućava normalnu funkciju europskog mikrosustava. Filozofi Jurgen Habermas i Étienne Balibar o tome su vodili diskusiju: Balibar je zamjerio Habermasu što se njegova ideja Europe bez nacionalnih država zapravo oslanja na Schengen, koji se pak u startu temelji na čvrsto zatvorenoj granici.

Koji su aspekti Schengena najvažniji, je li to sigurnost EU granica, ekonomija, protok ljudi i roba bez carina...? I je li RH spremna za ulazak u Schengen? Europska komisija nedavno je pozvala na proširenje šengenskog prostora na Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku, koje ispunjavaju sve tehničke kriterije...



- Bez obzira na to što mislimo da znamo o Schengenu, njegov najvažniji aspekt je sigurnost i sve ono što iz toga proizlazi. U jednoj od brošura o Schengenu koju je objavila EU komisija većina je teksta u biti o sigurnosti i vanjskim granicama iako je vizualno publikacija načičkana fotografijama autocesta i sretnih mladih ljudi koji nekamo putuju. U Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma najopširnije je treće poglavlje, koje je posvećeno policijskoj suradnji, Schengenskom informacijskom sustavu i uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima. Zbog porasta globalnog terorizma početkom dvijetisućitih stvari su otišle korak dalje. Godine 2006. EU parlament usvojio je Direktivu o pohrani podataka - telekomunikacijskog prometa i lokacija. Zatim je Vijeće EU-a pojednostavnilo transgraničnu razmjenu informacija o istragama i obavještajnim operacijama. Godine 2008. Konvencijom iz Prüma pojačana je antiteroristička suradnja razmjenom podataka DNK, otisaka prstiju i registracijskih oznaka osobnih vozila. Sva biometrija i relevantne sigurnosne operacije provode se kroz jedinstveni Schengenski informacijski sustav.

Pitanje vanjskih granica, kao što vidimo, vrlo je ozbiljna stvar. Hrvatska se službeno "spojila" na Sustav 2017. Iako je to relativno nedavno, valja imati na umu da je Hrvatska već ranije prošla "vatreno krštenje" velikom migrantskom krizom. Prema novijim navodima, Hrvatska bi trebala postati dio Schengena 2024. Ako je to istina, znači da se hrvatska sigurnosna struktura pokazala dovoljno čvrstom i pouzdanom. Sjetimo se, svaka nova Schengen država potencijalno povećava sigurnosni rizik čitavog prostora, ali i pridodaje ukupnoj sigurnosno-informacijskoj moći sustava. Ipak, bila spremna ili ne, čelni ljudi i institucije Europske unije shvaćaju da je smanjenje rizičnosti našeg dijela svijeta moguće isključivo kroz proaktivno širenje europskog sigurnosnog okvira.



Schengen i Rusija, kakvi su tu odnosi, interesi...? Kako Moskva gleda na Schengen, kao još jednu barijeru uperenu protiv Rusije ili kao na partnera, bar dok se nisu dogodili Krim, rat u Ukrajini i EU sankcije Rusiji...? S Rusijom u vezi, u lipnju prošle godine Rusija i Bjelorusija stvorile su vlastiti "Schengen". Što to znači?



- U kontekstu odnosa Rusije i EU-a, Schengen je bio i ostaje vrlo dobra stvar. U posljednjih desetak godina Rusi su daleko najveći primatelji šengenskih viza na svijetu. Između 30 i 40 posto svih šengenskih viza dobiva se u Rusiji. Između 2009. i 2012. taj se broj udvostručio, s 3 na 6 milijuna. Rusija je prva zemlja koja je 2007. s EU-om potpisala sporazum o viznim olakšicama. Na polju obrazovanja, između 2004. i 2014. godine broj studenata iz Rusije koji su sudjelovali u Erasmus programima razmjene bio je drugi po veličini u svijetu, a više od 3500 ruskih studenata dobilo je europske stipendije. Tu su još deseci tisuća ruskih studenata koji u Europu dolaze studirati kroz privatne obrazovne institucije ili po bilateralnim programima razmjene i stipendija članica EU-a. Ruski su turisti i dalje pri vrhu liste zemalja s najviše noćenja u zemljama EU-a.

No, Schengen u odnosima s Rusijom može biti i vrlo snažan sankcijski alat. Godine 2007. aktivisti ruske grupe pod nazivom "Naši" koja je promicala stavove službenog Kremlja žestoko su prosvjedovali protiv premještanja sovjetskog spomenika borcima palim u II. svjetskom ratu. Kao odgovor Estonija je stavila organizaciju na imigracijsku crnu listu. Drugim riječima, zabranila je ulazak u zemlju svim članovima organizacije. No, s obzirom na to da se Estonija ubrzo pridružila Schengenu, zabrana ulaska u Estoniju značila je automatski i zabranu ulaska u sve ostale zemlje Schengena. Iako je sveobuhvatna zabrana izdavanja šengenskih viza svim državljanima Rusije teško zamisliva (ipak su prihodi od viza, turizma, nekretnina i obrazovanja važne stavke), ta "nuklearna" opcija ipak nas podsjeća da Schengen može biti itekako restriktivan unatoč idealistički deklariranim vrijednostima otvorenosti i transparentnosti.

Govori se i o tzv. Mini Schengenu, kao projektu gospodarske integracije zemalja Zapadnog Balkana. Riječ je o njemačkoj inicijativi koju je podržavao EU, a inicijativa se odvija u okviru Berlinskog procesa i od 2014. održano je već sedam summita EU - Zapadni Balkan. Znači li to da su moguća DVA Schengena, s obzirom na to da proširanja EU-a, izvjesno je, neće skoro biti?



- Ako će sve ići prema planu, onda u nekoj srednjoj ili dalekoj budućnosti svakako neće biti potrebe za tim. Schengen je ipak samo jedan. Ovaj projekt je umirujuće i pomoćne naravi, poput čaja od kamilice koji vam liječnik propiše uz antibiotike. Ili simulacija odnosa velikih i zrelih, u malim i nezrelim uvjetima, ako vam je drago. Prisnija gospodarska suradnja bi, kako se smatra, trebala smiriti strasti u našem susjedstvu i pridonijeti normalizaciji političkih odnosa. Ako sve prođe kako valja, bit će to znak da su zemlje spremne za ozbiljnu suradnju unutar europskog prostora.

Koje su zapravo najveće prijetnje za šengensku zonu, koji se izazovi i rizici pred Schengenom ne samo sada, u kontekstu aktualne koronakrize i pandemije (uvođenje COVID putovnica), nego i u budućnosti...?



- Rizik za Schengen zapravo je u rastu životnog standarda, modernizaciji i općoj privlačnosti Europske unije u poprilično nesređenom svijetu današnjice. To je proces koji je u dogledno vrijeme nezaustavljiv. Osim već ustaljenih migracija iz konfliktima pogođenih područja Bliskog istoka, u budućnosti bi nas mogli zapljusnuti novi valovi iz Afganistana, ako nakon povlačenja SAD-a zemlja ponovo potone u kaos, a Kinezi ne smire elite i klanove idejama infrastrukturnih ulaganja.

Tu su i očekivane migracije izazvane klimatskim promjenama, a vjerojatno bi Europu mogli posjetiti i oni koji su željni cjepiva i života bez prijetnje COVID-a.

Stalnim potenciranjem razgovora o ljudskim pravima i dokazivanjem svoje moralne visine, čestitosti i humanizma (na riječima), Europa si čini medvjeđu uslugu. Jer kada na vrata ponovo pokuca mnoštvo nesretnika, među kojima će, kao i dosada, biti teško razlikovati dobroćudne od zloćudnih motiva, svaka grubost u postupanju i svaka primjena sile izgledat će licemjerno i nedosljedno, na veliku radost svih zemalja čije režime EU danas nedalekovidno proziva.

Opasnosti i rizici su stvarni. Dio stručnjaka predlaže da se Schengenu doda i vojna dimenzija kako bi vojno osoblje i oprema šengenskih zemalja također mogli uživati građansku slobodu kretanja i provođenja zajedničkih vježbi u mirno doba. Umirovljeni zapovjednik američkih snaga u Europi, general Ben Hodgesje u intervjuu za Politico rekao je da bi "volio kada bi se (vojska) mogla kretati po Europi jednako brzo kao i migranti". (D.J.)