Drvo kestena, koje još uvijek nije rijetkost vidjeti po parkovima, pa i ulicama, iako svima tako poznato i obično, i danas veličinom i ljepotom može zadiviti prolaznika koji je pred njim bar nakratko zastao i usredotočeno ga pogledao. Na onoga tko stane ispod njegove raskošne, moćne krošnje, zacijelo će prijeći bar djelić dubokog spokoja u kojem to drvo postojano, desetljećima prati mijene i vremena i ljudi i života. U mnogim su ulicama stabla kestena i posječena, ne sadi ih u njima više nitko, ali oni koji su prolazili pločnicima i živjeli u kućama u njihovoj sjeni ne zaboravljaju ih. Na baranjskim seoskim grobljima još uvijek pokoji kesten bdije nad mirom onih koji su se oprostili od svijeta kakav poznajemo i dočekuje one koji ih nisu zaboravili pa im s cvijećem i svijećom dolaze u obilazak. I uvijek nas taj ljepotan uspije razveseliti - nježnim cvjetovima skupljenim u stožastom cvatu u proljeće i smeđim, okruglastim, sjajnim plodovima ujesen, koje, tko zna zašto, uvijek imamo potrebu ponijeti i u svoj dom.

Našeg čitatelja kesteni su nedavno iznenadili prizorom koji nikad dosad nije vidio - na jednoj od pustih baranjskih pustara za oproštaj od ljeta ponudili su dvostruku ljepotu: u isto vrijeme cvjetaju i nose plodove. D.S.R.