ORAHOVICA

Godine 2017., zahvaljujući tvrtki Radlovac, počela su arheološka istraživanja lokaliteta kurije Hercegovac, nastavljena su 2019., a u tijeku su i ove godine. Nakon što su istraživanja u protekle dvije godine iznjedrila najveću zanimljivost - ostatke arhitekture pronađene pod zemljom uz postojeći pravokutni objekt koji se nazirao na terenu - nastavak istraživanja donio je nove nalaze na kojima radi Hrvatski restauratorski zavod, na čelu s voditeljem radova konzervatorom i arheologom Andrejom Janešom.

- Istraživanja koja su počela 2017., a financirala ih je tvrtka Radlovac, od 2019. postala su dio redovitoga programa Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda i sada se financiraju sredstvima Ministarstva kulture, a tvrtka Radlovac dala nam je veliku logističku podršku i bez nje bi sve ovo bilo daleko teže. Od istraživanja iz 2017., kada je potvrđeno da se od pravokutnog stajaćeg objekta kurije dijelovi prostiru na jug i jedan dio prema istoku, prošle i ove godine utvrdili smo oblik cijelog južnog aneksa kurije. Trenutačnim su istraživanjem otkriveni i ostatci arhitekture sa zapadne strane, što pokazuje da je cijeli kompleks bio znatno veći nego što se mislilo. Također, ove smo godine utvrdili i tragove arhitekture u dijelovima oko samog parkirališta tvrtke Radlovac, koji dodatno upućuju na daleko veći kompleks od onoga što smo utvrdili prošle godine – kaže Andrej Janeš te donosi nove pretpostavke o funkciji kurije.

– U neku ruku točno je da ovi ostaci datiraju iz 13. i/li 14. stoljeća, i da je riječ o zgradi iz vremena Ružice-grada, ali same datacije nam još uvijek "bježe". Mi znamo ono što smo dosad pronašli, npr. prošle godine u slojevima uz temelje južne dogradnje pronašli smo novac ugarskog kralja Žigmunda, kovan između 1430. i 1437. godine, tako da možemo reći da je taj južni aneks dodan negdje u drugoj četvrtini 15. stoljeća, što onda ovaj vidljivi veliki, pravokutni oblik čini nešto starijim. Koliko starijim, to još ne znamo, ali prema sadašnjim izvorima radi se o kraju 14. i početku 15. stoljeća. Radi li se ovdje baš o ljetnikovcu, može biti, jer ima sačuvanu etažu s velikim prozorima koji su bili karakteristični za rezidencijalnu gradnju tog razdoblja, a s druge pak strane zbog veličine kompleksa može se raditi i o gospodarskom objektu koji je funkcionirao kao, recimo, mjesto skladištenja svih plodova koji su uzgajani na području orahovačkog vlastelinstva – kaže Janeš.

– Plan našeg zavoda potpuno je arheološki istražiti kompleks, prikupiti što više podataka o njegovom pravom izgledu, tlocrtu i, naravno, nalazima funkcioniranja kompleksa, a s druge strane u suradnji s tvrtkom Radlovac koja dobiva posebna sredstva za konzervatorske radove, otkrivena arhitektura moći će se i konzervirati, a dio je već konzerviran. Paralelno radimo i na kompletnoj prezentaciji, odnosno završnoj slici cijelog kompleksa koji bi onda bio dostupniji javnosti, ali arheologija tu još ima jako mnogo reći – rekao je Janeš.

– Što se tiče Hrvatske, a vezano uz srednjovjekovno razdoblje, ovo je jedinstven objekt koji je sačuvan u elevaciji. Najbliže ovakvom kompleksu, prema dosadašnjim istraživanjima, jedna je lokacija na području današnje Mađarske. Takve kurije u kasnom srednjem vijeku poznate su u Dalmaciji, ali su drukčije nastajale i razvijale se u potpuno drugim okolnostima – zaključio je Janeš.