Magazin
ŽIVJETI I RADITI U SUŽIVOTU S VIRUSOM (I)

Nije vrijeme za maskenbal,
ali za maske jest
Objavljeno 25. srpnja, 2020.
Obrana i zaštita: Premda to nekima još nije jasno, sigurnosne mjere moraju se provoditi

One su tu, na svakom koraku. Postale su posvuda svakodnevna tema. Dakako, riječ je o zaštitnim maskama. I za obuzdavanje širenja koronavirusa morat ćemo se naviknuti na njihovo nošenje, smetale one nama ili ne. Naime, Nacionalni krizni stožer proširio je mjesta na kojima su od 13. srpnja obvezne maske na licima, ali i pojedine krizne mjere. Što se tiče nošenja maski, one se sada odnose na gotovo sve zatvorene prostore gdje god ljudi dolaze u bliski kontakt i stoje u redu. Prije je to bila preporuka, a sada je obveza, kao i korištenje dezinficijensa te držanja fizičke distance, tj. dvometarskog razmaka među osobama.

Jer, podsjetimo, u početku pandemije bolesti COVID-19 javnozdravstvene poruke o važnosti nošenja zaštitnih maski prošle su put od posve nepotrebnog, pa do najvažnijeg preventivnog ponašanja. Hrvatska tu nije izoliran slučaj, jer su isti put maske prošle u većini zapadnih zemalja, a bilo je oko njihova nošenja problema i u početku, a ima ih i danas. Preporuke, ali i obveze zbog ponovnog rasta broja oboljelih od koronavirusa, kao i život pod maskama, jest također jedan oblik "novog normalnog". Iako su ljetne vrućine neizbježne (srećom, još bez toplinskih valova!), maske su postale dio obvezne dnevne opreme, ali i sporenja o njihovoj učinkovitosti, a time i nužnosti.

Naravno, maske su IN, ali je koronavirus ipak glavna tema svakog dana. Stožer ponovno održava redovite konferencije za novinare i obznanjuje informacije o oboljelima i umrlima nakon što je kronavirus ponovno počeo harati, pa je pred nama teško vrijeme. Na jesen bismo se mogli suočiti s još većim izazovima, s brojnijim i težim simptomima. "Potpuno je jasno i vidljivo da nastavljamo naš suživot s virusom, on je nadalje među nama i moramo biti oprezni", poručio je i ministar zdravstva Vili Beroš. Zbog svega što se sada događa, uvode se ponovno strože mjere i ograničenja. Postroženi su i uvjeti za održavanje javnih okupljanja na kojima je veći broj ljudi za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti. Odlukom o nužnim mjerama za organizaciju okupljanja propisano je da organizatori okupljanja moraju okupljanje prijaviti teritorijalno nadležnoj službi civilne zaštite putem elektroničke pošte županijskog centra 112 najkasnije 48 sati prije početka okupljanja te prijava mora sadržavati: svrhu, mjesto, dan i vrijeme održavanja okupljanja, podatke i kontakte osoba te očekivani broj sudionika. Pritom najviše kontroverzi izaziva ograničenje broja sudionika na svadbama i vjenčanjima, jer su takva masovna okupljanja, gdje je distancu teško kontrolirati, postala izvorišta zaraze, jednako kao i organizacije zabava i koncerata te okupljanje u noćnim klubovima.

Mjere su postrožene budući da se predviđa da će novooboljelih biti još, vjerojatno i u većem broju, pa treba voditi računa i o prevenciji. "Ovdje se ne radi o strahu, ovdje se radi o racionalnom postupanju", smatra i prof. dr. Domagoj Drenjančević, voditelj Zavoda za kliničku mikrobiologiju i bolničke infekcije KBC-a Osijek, koji dodaje: "Ovo je poseban kontekst. Nevidljiv je neprijatelj, i ono što je osnovni problem - ljudi su percipirali ovaj virus kao da će u blizini osobe koja je možda zaražena, kroz njih proći radijacija. To nije to, mora postojati kontakt. Neće se svi razboljeti, niti će se teško razboljeti, ali moramo štititi sebe da bismo štitili druge", rekao je Drenjančević.

EDUKACIJA, NE REPRESIJA
Kako će se provoditi i nadzirati nove, strože mjere, i što s onima koji ih krše, Damir Trut, pomoćnik ministra unutarnjih poslova za civilnu zaštitu, kaže: "Što se tiče okupljanja (prema najnovijoj odluci Stožera op.a.) od 300 ljudi u zatvorenom i 500 na otvorenom prostoru nadzirat će ih timovi inspektora civilne zaštite i policajaca. Isto tako nadzirat će i Državni inspektorat. Ima dovoljno ljudi koji mogu ukazivati na određene pogreške i vidjeti provodi li se sve kako je propisano. Mi nemamo u cilju provoditi represiju i kažnjavati, nego educirati i početi prilagodbu svih nas na nove načine ponašanja", poručio je. Prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", podsjetila je da je Hrvatska u proteklim mjesecima pokazala da može štititi svoje stanovništvo, ali da se svaki pojedinac mora ponašati odgovorno. Također je naglasila da nikome nije u interesu da se uvedu gospodarske restrikcije te vjeruje da će Hrvatska pokazati da se može nositi s pandemijom koronavirusa.

No, dok režim odgovorne prilagodbe na nova pravila većina prihvaća bez pogovora, značajan je i broj onih koji se ne pridržavaju zaštitnih mjera, i koji kao da nisu svjesni težine situacije, pa je dojam da su veći epidemiolozi od samih epidemiologa, ponajviše kada je riječ o nošenju maski, a o čemu svjedoče i trgovci koji su najviše u kontaktu s kršiteljima: "Kupci nam bacaju stvari po dućanu kad ih upozorimo da stave maske, a bojimo se i pljački", žale se prodavači. O tome kako bi trgovci trebali postupiti kada im u trgovinu uđe osoba bez maske, Marija Subota, predsjednicu Udruženja trgovaca Zagreb, izjavila je: "Trebali biste ih upozoriti da stave masku, a ako to ne učine, onda ih jednostavno nemojte uslužiti. To su jedine dvije opcije koje su mi za sada poznate", kaže Subota, dodajući da se radi o svojevrsnoj sivoj zoni koja nije precizno definirana nekim zakonom ili pravilnikom: "To nisu situacije u kojima trgovac može, recimo, pozvati policiju ako ga kupac ne posluša. Sve je jako individualno i u značajnoj se mjeri oslanja na osobnu odgovornost pojedinca. A svima bi trebalo biti u interesu da čuvaju i sebe i druge", kaže. Maske se, smatra Subota, trebaju stalno nositi, a većina trgovaca s kojima je razgovarala također nema ništa protiv novih mjera. Prema njezinu mišljenju, ipak bi trebalo konkretnije regulirati pravila oko maski i drugih mjera zaštite: "Da mogu odlučivati, osobno bih uvela kazne za one koji ne nose maske", zaključuje. Inače, prigovor je i na preporuku da se u danu promijeni i do osam kirurških maski, ako se ide na više mjesta tijekom više sati izloženosti u javnosti. "Pa koliko bi novca ljudi trebali potrošiti samo na to?", pita se većina prodavačica i prodavača, dodajući da su maske dobili i od poslodavca, ali ne dovoljno da bi ih u smjeni mijenjali svakih sat vremena.

A u čemu je i komu sve to problem te kako ga riješiti, nedavno je pisala je i dr. sc. Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Katedri za eksperimentalnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. O učinkovitosti maski, između ostaloga, navodi: "Primjerice, laboratorijska istraživanja kapljičnog prenošenja pokazala su da se tijekom izgovaranja samo jedne rečenice izbaci stotine mikrokapljica sline (veličine 20-50 μm), a koje maska gotovo u potpunosti zaustavlja...

MUŠKARCI RIZIČNIJI
Mišljenje o učinkovitosti maski uglavnom su iznijenili stariji, dok su mlađi (posebno oni u dobi od 18 do 34 godine) ostali relativno neuvjereni te i dalje učinkovitijim smatraju pranje ruku. Gallupova ispitivanja pokazuju kako maske i danas više odbijaju nositi muškarci (44 % u odnosu na 29 % žena), čemu je najveći uzrok sram i doživljaj maske kao znaka slabosti. Uz to, iako je stopa smrtnosti od bolesti COVID-19 veća kod muškaraca, oni rjeđe vjeruju da će se razboljeti. Muškarci općenito iskazuju slabije preventivno ponašanje (konzumiraju više alkohola i cigareta, imaju više seksualnih partnera, rjeđe odlaze na liječničke preglede). U slučaju koronavirusa, primjerice, kasnije se odlučuju potražiti liječničku pomoć, pa kad sve to podvučemo vidimo da su muškarci skupina koju primarno treba senzibilizirati na nošenje maski. Također, maske više nose oni koji imaju povjerenja u znanost te oni koji više čitaju vijesti. Naposljetku, maske nose ljudi koji dobro poznaju oboljele i oni čije su zajednice pogođene smrću od koronavirusa", piše dr. sc. Vranić, također naglašavajući: "Građanima je potrebno vidjeti da donositelji javnih politika, predstavnici i članovi Vlade (a idealno i influenceri, i svi opinion-makeri) daju svoj individualan i građanski doprinos suzbijanju pandemije, da pokažu primjerom kako nose maske i pridržavaju se svih drugih preventivnih i propisanih mjera".

Sve u svemu, ponovimo, u tzv. novoj normali i suživotu s koronavirusom, nužno je stvoriti i u djelo provesti nove navike, nužne zbog brige za vlastito zdravlje, zdravlje bliskih nam osoba, pa i onih koje uopće ne poznajemo. Naravno da ni jedna promjena u životu nije ugodna, pa tako nije ni ova. Ponekad se s time teško nositi, stoga se sve češće govori i o psihičkoj stabilnosti građana. Nije pritom sramota potražiti i psihološku pomoć, naglašavaju stručnjaci kojima valja vjerovati, kao i imati povjerenje u institucije, Vladu (svi nose maske, pa i premijer, a i novi Sabor je prisegnuo pod maskama!) te sve one koji se trude oko zdravstvenih mjera, ali i oporavka gospodarstva. A do nekog boljeg sutra, pomirimo se s tim da je na snazi ono što se već bezbroj puta ponavlja poput mantre - svijet je ušao u fazu "novog normalnog", pa se, između ostaloga, iz kuće ne izlazi bez novčanika, ključa, mobitela i - maske. Drugim riječima, budimo savjesni i odgovorni. Svaka sila za vremena, reći će optimisti. O pesimistima nećemo...

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Psihopati i makijavelisti
Gledano iz preventivnih cipela, maske su, kao i pojas u automobilu, sredstvo zaštite. Po obveznom uvođenju, koje nije prošlo bez prigovora, sigurnosni je pojas u automobilima postao standard, dok maske stalno nailaze na otpor. Zašto? Razlika nošenja maske i stavljanja pojasa u vožnji u tome je tko profitira - dok pojas spašava osobu koja ga stavi, maska sprječava (asimptomatsko) prenošenje virusa, pa se doima da primarno štiti druge ljude, one starije, one lošijeg zdravlja. Osobine ličnosti mogu donekle predvidjeti preventivna ponašanja. Osobe koje ne poštuju preventivne smjernice te tako odabiru ne brinuti za druge, uglavnom su one s osobinama tzv. mračne trijade - pojedinci koji na skalama psihopatije, ali i makijavelizma i narcizma, postižu više rezultate, piše dr. sc. Andrea Vranić.
VILI BEROŠ: Potpuno je jasno i vidljivo da nastavljamo naš suživot s virusom, on je i nadalje među nama i zato moramo biti oprezni.
Do nekog boljeg sutra pomirimo se s time da je ovo “novo normalno” i da se iz kuće ne izlazi bez novčanika, ključa, mobitela i - maske.

TOMISLAV PANCIROV

Vjerujem kako smo na rubu nove renesanse

O aktualnoj pandemiji koronavirusa, kao globalnom zdravstvenom, ekonomskom i društvenom izazovu današnjice, razgovarali smo s Tomislavom Pancirovom, poznatim lifestyle poduzetnikom iz Zadra. Pancirov radi kao digitalni nomad s fokusom na izradu digitalnih komunikacijskih strategija, konzalting i interaktivne edukacije prilagođene polaznicima. Kroz sadržaj na svom blogu i YouTube kanalu pomaže ljudima u pokretanju biznisa na koji gleda holistički - u balansu s privatnim životom.

ZAMKE DEMOKRACIJE

Čemu nas je korona naučila i čemu nas još uči, i kakvi smo učenici, da se tako izrazim?



- Naučili smo da stabilnost ne postoji. Već jako dugo govorim da je fiktivna sigurnost radnih mjesta, koja najčešće obavljamo bez svrhe i ljubavi samo zato što mislimo da nemamo izbora, nešto što je najveća zabluda. Veliki budžeti odjednom su srezani, golemi sustavi naglo otpuštaju radnike, a na drugoj strani medalje neka dobit i dalje ide uzlaznom putanjom. Ono što se očekuje je najčešće da radnici preuzmu ‘dio odgovornosti‘, a zapravo nemaju od toga nikakve koristi. Toliko je bilo priče o nemogućnosti rada od kuće zbog administrativnih i zakonskih prepreka pa su odjednom svi mogli raditi od doma i to jako puno s velikom produktivnošću. Pogledajte TV i natpis u desnom kutu - ostanimo odgovorni! Kako da netko ostane odgovoran ako nikada nije u cijelosti preuzeo odgovornost za svoj život? U ovoj situaciji bih volio da korak po korak sve više ljudi prihvati tu odgovornost koja je neopisivo više od nošenja maske i pranja ruku, koja je antiteza pranju ruku od upravljanja vlastitim životom. Jer tek kada prihvatimo kako nam nije neki negativac kriv za posao, stanje uma ili stanje u državi..., možemo nešto i promijeniti.

Pišeš kako stvarno vjeruješ u moć zajednice... pojasni nam o čemu se radi?

- Da, vidio sam primjere ljudi koji si pomažu, podršku lokalnim biznisima, pravu komunikaciju s iskrenom zainteresiranošću za tuđe živote… Naravno, mogao sam gledati i neku drugu stranu, ali onog trenutka kada prestanemo vjerovati u moć zajednice osuđeni smo na propast. Ja sam netko tko jako vjeruje u individualizam i sav svoj posao sam prilagodio tako da ga obavljam po svojim uvjetima i na svoj način, ali bez zajednice ljudi koji me prate, podržavaju ili surađuju sa mnom ništa ovo nema smisla. Vjerujem kako smo na rubu nove renesanse, sve što je prethodilo prvoj renesansi jako je sličilo na uvjete današnjima. Možda će netko reći da sam lud, ali radije biram to nego apatiju i osjećaj da sutra neće biti bolje nego danas.

Demokracija nastoji funkcionirati i u sjeni korone. Održani su izbori u Francuskoj (lokalni), Srbiji i Hrvatskoj (parlamentarni), i u SAD-u Trump pokušava osvojiti drugi mandat, a Rusi su na referendumu osigurali Putinu još 15 godina vlasti... Što zapravo znači koronakriza za normalno odvijanje demokratskih procesa? Drugim riječima, što za funkcioniranje demokracije znači uspostava tzv. nove normale, a odnedavno se barata i novim pojmom - ples s koronom? Drugim riječima, mogu li ljudska prava i demokracija biti u srži odgovora na koronakrizu?

- Ljudska prava moraju biti u srži svakog odgovora svake situacije. Kriza je idealno vrijeme za oduzimanje prava pod krinkom većeg dobra. Vidjeli smo to bezbroj puta tijekom povijest i ni jednom nije završilo dobro. Znamo da je demokracija vladavina naroda, a istovremeno smo u ovom periodu u dosta zemalja imali goleme prosvjede s neupitno lošim odgovorima vladajućih.

Cijela koronakriza je u ljudima potaknula jednu drugu, puno dublju, krizu. Postavljaju pitanja koja se dugo nisu usudili postaviti. Reagiraju i sve su glasniji. No ono što je pravo pitanje je zašto glasnoća na ulicama ne prati glasnoću na biralištima? Ne znam odgovor, ali znam da sve dok svaki građanin nema obvezu izlaska na izbore - nemamo demokraciju. Ne vlada cijeli narod, nego skupine s interesima koje za sebe zaokružuju puno više od kandidata čiji im se plan svidio.

MANJAK SLOBODE

Tvoj komentar na aktualni "trend" nošenja maski, kao zaštitnog sredstva protiv koronavirusa, uz otprije proklamiranu socijalnu distancu...?

- Zanimljiva konstatacija, a opet s maskama umjetna inteligencija ima više problema nego ikad identificirati naša lica. Jesmo li tek s obveznim maskama shvatili ljepotu slobodnog disanja i kretanja? Ako je propisano da u zatvorenim prostorima moramo nositi maske, moramo nositi maske, ali ono što se čovjek nekako ironično mora zapitati je zašto nismo te iste maske morali nositi u jeku pandemije kada je kretanje bilo maksimalno ograničeno, kao ni na parlamentarnim izborima, a bome ni u izbornim stožerima.

Možda doista te zatvorene prostore ne moramo toliko koristiti, možda se možemo okrenuti online trgovini koliko nam to ponuda dopušta, uživati na zraku i ovoj slobodi koju imamo. U potpuno globaliziranom društvu u kojem živimo nemam dojam slobode koju sam prije imao. Nedostaju mi putovanja na koja bez obzira na neke otvorene granice nemam želju ići jer mi doživljaj ne bi bio isti.

No ono što mi ne nedostaje je mašta, planiranje, stvaranje ideja koje će doći u realizaciju kada se sve vrati u normalu. Kažem kada, jer za mene ovo nije "novo normalno", bit će to trenutak kada konačno shvatimo kako svaka naša akcija ima velik utjecaj. Trenutak kada nećemo bacati milijarde potrošenih maski natrag u one iste rijeke ponovo pune života koje smo u karanteni s divljenjem gledali. Trenutak kada ćemo pitati starije susjede treba li im otići u dućan čak i ako nisu u ugroženoj skupini. Trenutak kada ćemo za svoj život biti i ostati odgovorni. Trenutak kada ćemo stvarno biti u trenutku i cijeniti svaki, baš svaki, korak našeg puta jer je sama destinacija ionako precijenjena. (D.J.)

MIRJANA NAZOR

Novo normalno ne mora značiti neugodu

Pandemija nas je sve natjerala na mijenjanje određenih navika, na prilagođavanje situaciji koja nije nimalo jednostavna niti bezazlena. Posljedice osjećamo na svim područjima. Mnogima je ugrožena egzistencija. Najteže je što je nemoguće predvidjeti koliko će dugo sve ovo trajati. A neizvjesnost se teško podnosi - kaže dr. sc. Mirjana Nazor, splitska psihologinja i sveučilišna profesorica u mirovini.

Neke je promjene teško prihvatiti, još se prilagođavamo, ali i podliježemo dvojbama i strahu...?

- Naravno, ima onih koji se uporno opiru prihvaćanju činjenica. Lakše im je preseliti se u iracionalnu sferu teorija zavjera, kojih doista ne nedostaje. Ima i onih koji poriču bilo kakvu opasnost od bolesti COVID-19 te dalje zarazu nazivajući običnom gripom. Drugim riječima, na sadašnju se situaciju prilagođavamo na prikladne i neprikladne načine, kako tko: pokušavamo se organizirati na najbolji mogući način u ovim okolnostima, ili se pak opiremo realitetu, što može biti i opasno, ne samo za pojedinca nego i za njegovu okolinu.

MANIPULIRANJE TERMINIMA

Premda je u početku koronapandemije bilo dvojbi oko toga trebamo li ili ne trebamo nositi maske u javnom prostoru, odnedavno su one proglašene obvezatnim rekvizitom u Hrvatskoj. Kako se to prisilno "maskiranje Hrvatske" odražava na mentalno stanje ljudi, na psihičku stabilnost, koliko je u toj mjeri i strah bitan faktor, pa sad ljudi bez maske ne izlaze ni na svoj vlastiti balkon?

- U početku su nas stručnjaci zbunjivali nedosljednim izjavama o nošenju maski. Ali, činjenica je da se tada malo znalo o karakteristikama virusa te su i savjeti stručnjaka bili različiti. Sada se struka nedvojbeno slaže da je nošenje maski jedan od važnih načina zaštite. Najvažnije je prihvatiti da nošenje maski nije nečiji hir, nego djelotvoran oblik zaštite. Maska nije uvijek ugodna, ali ako znamo da nošenjem maske zapravo štitimo svoje bližnje – djecu, roditelje, partnera, prijatelje.., bit će nam lakše.

Svoje mentalno zdravlje najbolje štitimo ako radimo nešto korisno, ako možemo bar djelomice kontrolirati situaciju u kojoj se nalazimo. Nošenje maski u to se uklapa. Na mentalno zdravlje loše utječe osjećaj nemoći, kad mislimo da se sve događa mimo naše volje i utjecaja, kao da smo svojevrsne lutke na koncu.

Osjećati strah malog intenziteta može biti korisno, jer nas tjera na oprez. Ali panika nas ometa u normalnom funkcioniranju i ona je prijetnja našem mentalnom zdravlju.

MENTALNO ZDRAVLJE

Stalno slušamo mantru da se moramo prilagoditi na "novo normalno", a govori se i o "plesu s koronom", "suživotu s koronom" koji će trajati godinama... Kako to prihvatiti kao "nužno zlo", a pritom ostati koliko-toliko normalan? U svom blogu napisali ste kako vam se čini da su neki to "novo normalno" shvatili na čudan način, "da ne kažem nakaradno"...

- Često slušamo o "novom normalnom", ma što to značilo. Neki su, nažalost, shvatili da oni mogu definirati normalnost i u skladu s tim maltretirati druge. Međutim, "novo normalno" ne mora značiti samo neugodu, gubitak nekih aktivnosti, modificiranje određenih navika, naprotiv, i određene dobitke! Trebalo bi razmisliti je li nam najvažnije svakog dana kukati zato što neku od svojih želja ne možemo zadovoljiti, ili pokušati otkriti neke nove interese, nove načine kvalitetnog življenja, posvetiti se malo više obitelji, obnoviti neke kontakte sa zaboravljenim prijateljima, imati i malo više vremena za susret sa samim sobom..., jer najvažnije je ipak ostati zdrav, i fizički i mentalno. Ako se ipak nekome čini da mu izmiče tlo pod nogama, dobro bi bilo potražiti savjet psihologa.

Ukupno uzevši, kako uopće održati mentalnu stabilnost građanstva? Treba li više raditi na edukaciji, informiranju i širenju pozitivizma, imati više povjerenja u institucije, Vladu i poduzete mjere oporavka? Možemo li i kako ovo krizno razdoblje iskoristiti kako bismo svi stekli prijeko potrebne nove navike?

- Naime, iako se najviše govori o posljedicama virusa na naš organizam, važno je istaknuti i nužnost očuvanja mentalnog zdravlja. Biti mentalno zdrav značilo bi osjećati se dobro u vlastitoj koži. Zato je važno svakog dana neko vrijeme (nekad kraće, nekad duže), provesti u aktivnosti koja nas veseli, opušta, ispunjava zadovoljstvom. Što će to biti ovisi o pojedincu – čitanje, slikanje, slušanje glazbe, vođenje dnevnika, neka fizička aktivnost, sjedenje u tišini, igra s djetetom, razgovor s nekom dragom osobom...

Osobito je važno voditi brigu o mentalnom zdravlju stanovnika domova za stare i nemoćne, kao i za one koji su u bolnicama, bilo da se radi o odraslima ili djeci. Jer, zabranjujući bilo kakve kontakte tim osobama s njihovim bližnjima, sigurno štitimo njihovo fizičko zdravlje, a pri tome stradava mentalno zdravlje. Mnoge stare osobe žale se da se osjećaju kao da su u zatvoru, izolirane, napuštene. Iako fizički zaštićene, njihovo će fizičko zdravlje biti narušeno zbog nezadovoljavanja njihovih osnovnih psiholoških potreba.

Posebice su djeca u bolnicama ranjiva skupina. Ako su prestrašena, tužna i bezvoljna, to će svakako utjecati i na njihov oporavak. Sasvim mala djeca mogu i zaboraviti svoje roditelje ako tjednima ne vide njihova lica i ne čuju njihov glas.

Nije loše što smo zbog straha od zaraze malo intenzivirali neke higijenske navike. Također, dobro je da usvojimo naviku održavanja fizičke distance pri razgovoru. Jer to znači poštivanje osobnog prostora druge osobe, čega bi se bilo dobro pridržavati neovisno o koronavirusu.

Važno je da informacije i preporuke koje su upućene građanima budu razumljive, jasne, smirene i istinite. Ono što je posebno važno je da javne ličnosti ni u jednom trenutku ne zaborave da se i oni, kao i svi ostali, moraju pridržavati zadanih preporuka. Svi smo vidjeli neadekvatno ponašanje u noći izbora u mnogim stožerima. Distanca nije postojala, grljenja i ljubljena je bilo..., a to su vrlo loše poruke građanstvu.

Želimo li uspjeti u borbi protiv pandemije građani moraju vjerovati da je ono što se od njih traži uistinu potrebno i djelotvorno te da vrijedi jednako za sve, bez iznimaka. (D.J.)

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

INTERVJU: ROSANDA MULIĆ, SPECIJALISTICA EPIDEMIOLOGIJE IZ SPLITA?

Vjerojatno ćemo svi kad-tad doći u kontakt s virusom

2

REPORTAŽA: ŽUMBERAČKO GORJE

Skrivena divljina Hrvatske: Kad misliš da padaš, priroda te diže

3

TJEDNI OSVRT

Zdravi sendviči prve dame nikako nisu jeftini