Premda je bila manje iritantna nego kad je bjesnjela pred govornicom UN-a prošle godine, švedska tinejdžerska aktivistica Greta Thunberg očekivano se ukazala i na gospodarskom forumu u Davosu proteklog tjedna. Zapravo su Thunbergova i Trump svjetskim medijima u Davosu bili daleko najzanimljiviji, s obzirom na temu klimatskih promjena koja se poput trakavice provlačila i kroz to idilično švicarsko alpsko mjestašce za koje nitko ne bi ni znao da nije foruma koji svake godine okuplja najmoćnije svjetske čelnike, ekonomiste i političare.

No Davos je to što jest, puno priče, planova i obećanja, a malo konkretnih rezultata, više medijskog napuhavanja i, dakako, prosvjeda ekoaktivista, a manje obvezujućih zaključaka koje bi svijet učinili boljim mjestom za život nego što to jest u sadašnjem rasapu između ekstrabogatih i ekstrasiromašnih, između ostalog. I onda se tu pojavi problem klime, pa se pametuje kako smanjiti emisije ugljikovodičnih plinova u atmosferu, sanirati do sada učinjene štete i osigurati održivi razvoj sukladan očuvanju okoliša, a time uliti više optimizma za budućnost opstanka planeta Zemlje i živog svijeta na njemu, s ljudima, naravno, u glavnoj ulozi. Međutim, koliko god i u Davosu prozivali Trumpa zbog nebrige za klimu, pošteno i hladnorazumski govoreći, na podliježući medijskom hypeu, dojam koji je iznova ostavila mlađahna Greta daleko je gori od onoga kojim se očekivano iskazao Trump. Drugim riječima, sad je to posve razvidno, Greta Thunberg postala je sredstvo moćnih interesnih skupina koje pod krinkom brige za klimu zapravo cijelu priču politiziraju i dogmatiziraju ne prezajući ni od anarhističkih koraka u svom hinjenom revolucionarnom zanosu kojemu je, nažalost, podlegla i djevojčica Greta, premda to ne želi niti može priznati, naivno vjerujući u svoju “svetu misiju” poput nekakve ekološke ovodobne Ivane Orelanske. I dok Trump poput nekog iluzionista, lukavo i, mora se priznati, duhovito govoreći da “moramo odbaciti proroke propasti, jer sad nije vrijeme za pesimizam, već za optimizam”, u Davosu potpisuje Inicijativu za sadnju bilijun stabala u ovom desetljeću (sic!), tragikomično je čuti Gretin pamflet kojim između ostalog “zahtijeva da sve tvrtke, banke, institucije i vlade istog trenutka zaustave sve investicije u fosilna goriva” (obratite pozornost na riječ - ZAHTIJEVA!). Da je živ, veliki dramatičar Samuel Beckett sigurno bi o Greti imao što napisati. Čekati, naime, da čovjek promijeni klimu nabolje jednako je utopijski kako i čekanje Godota!