U Austriji je prije tri mjeseca na snagu stupio strog zakon o zabrani pušenja u svim restoranima i barovima, a novi zakon, koji pokriva i nargile i elektroničke cigarete, predviđa kazne do 1000 eura za pušače te do 10.000 eura za vlasnike i upravitelje prostora.

U Švedskoj se već više od deset godina ne smije pušiti u restoranima i kafićima, ali od prošlog ljeta ni na igralištima ili željezničkim, autobusnim ili tramvajskim postajama, kao ni ispred ugostiteljskih lokala. Kao i u Austriji, zabrana se odnosi i na e-cigarete. Pušenje u automobilima zabranile su, među ostalim, Velika Britanija, Italija, Grčka, Francuska, Južna Afrika i Australija. U Austriji i Finskoj to je zabranjeno kad je u automobilu dijete. Pariz je još prije godinu dana krenuo u ostvarivanje cilja da deset posto gradske površine bude slobodno od cigaretnoga dima. Lani su početno zabranili pušenje u šest parkova, a nedavno su zabranu proširili na 52 gradska parka. Tko bude uhvaćen s cigaretom, od 1. srpnja 2019. mora platiti kaznu od 38 eura. Istu kaznu od 2015. plaćaju oni koji puše na dječjim igralištima. Danci također zabranu pušenja na plaži vide kao prvi korak u općoj zabrani pušenja na otvorenome. Nisu jedini s obzirom na to da sve više plaža u Francuskoj i Španjolskoj zabranjuje pušenje, pa su među Španjolcima prvi krenuli u Lloret del Maru, a sličnu su odluku donijeli Tenerifi i Costa Brava. Čini se kako su Hrvatska i Osijek još daleko od takvih odluka jer se i svaka najava postroženja zakona o pušenju dočekuje s velikom nelagodom, a čini se i kako su kontrole ozraka u lokalima u kojima je pušenje dopušteno sve slabije.

Jedan od osječkih ugostiteljskih objekata koji je čak dvije godine pokušavao opstati kao nepušački je i vinski bar Vinska mušica na osječkom korzu. No njegova vlasnica Ivana Draganić početkom je prošle godine posustala u toj namjeri i ipak dopustila pušenje u svome baru.

- Moja namjera nije uspjela jer se društvo uvijek priklanja pušačima. Znači, ako je društvo od njih pet i samo jedan od njih je pušač, cijelo će društvo pristati otići sjesti u lokal s dopuštenim pušenjem kako bi udovoljilo potrebi prijatelja. Vinoljupci s tim možda nemaju problem jer znaju da pušenje nije dopušteno ni u vinskim podrumima, pa im nije problem izići i zapaliti cigaretu, ali oni koji piju kavu, s tim imaju problema. Mislim da je u startu kao i u zapadnoeuropskim zemljama trebalo potpuno zabraniti pušenje, jer ovako su lokali koji žele zabraniti pušenje diskriminirani i teško u tome uspijevaju - priča vlasnica Vinske mušice.

Da mu je kada je uveo zabranu pušenja u svoju kavanu pao promet priznaje i Berislav Mlinarević, vlasnik club-restorana Waldinger i slastičarnice Gold.

- U slastičarnici pušenje nije dopušteno zbog kolača, ali mi smo ga odlučili ukinutii i u clubu, i to svjesno, da postanemo prva takva kavana u gradu. Naime, uvjeren sam kako će stroži zakon uskoro nastupiti i u Hrvatskoj i ono što moramo je odraditi jači marketing kako bismo postali prepoznatljivi baš kao takav lokal.

No treba reći i kako zakonski okvir o ventilaciji lokala u kojima je dopušteno pušenje nikada nije do kraja odrađen, pa su mnogi našli načine da to nekako kamufliraju. Uvedene su navodne ventilacije koje u 50 posto lokala uopće ne funkcioniraju. Kao i u svakom slučaju, tako su i u ovom u početku bile stroge kontrole, a sada ih gotovo i nema. Činjenica je da se sa svakim zakonom strogoća prvo trenira na ugostiteljima. Osobno nemam ništa protiv da se pušenje zabrani na svim javnim mjestima, ali pri tome će sigurno biti velikog otpora u Hrvatskoj - uvjeren je Mlinarević.

Podsjetimo kako je 2009. pred vlasnike kafića stavljen izbor - ili će zabraniti pušenje u svojim lokalima ili će ga dopustiti jednim od zakonom propisanih načina. Za potonju se opciju opredijelilo, prema nekim procjenama, više od 90 posto kafića. Njihovi su vlasnici mogli pušenje ograničiti u dijelu lokala, strogo odijelivši taj prostor od ostatka objekta, ili proglasiti cijeli lokal za pušačku zonu. U oba slučaju morali su posegnuti za značajnim ulaganjima (ventilacija i odvod zraka) kako bi od države dobili dozvolu za rad u uvjetima dopuštenog pušenja. Također su tada za nadzor provođenja “antipušačkih” pravila u kafićima bila zadužena čak četiri inspektorata - Sanitarni, Zdravstveni, Prosvjetni, Gospodarski i Inspektorat rada. Budući da je od donošenja spomenutog zakona neko vrijeme bio ukinut Državni inspektorat, a njegove djelatnosti raspršene na više ministarstava s često nejasnom podjelom ovlasti, sav posao progona cigareta iz ugostiteljstva bio je pao na Sanitarnu inspekciju. U međuvremenu, Državni inspektorat ponovno djeluje...