Telefonska govornica u rodilištu Kliničkog bolničkog centra Osijek, jedna od onih ispred kojih su se nekoć stvarali redovi rodilja i uzbuđenih novopečenih očeva koji su prijateljima i rodbini javljali radosne vijesti, kako saznajemo, trenutačno nije u funkciji. Nije to u današnje doba, kada velika većina ljudi posjeduje mobilni telefon, tako strašna vijest, pa je lako moguće da je neispravnost govornice primijetila samo osoba koja nam je i dala tu informaciju, no dobar je to povod da napravimo inventuru telefonskih govornica u gradu Osijeku i prisjetimo se nekih davnih vremena kada smo umjesto pametnih telefona posjedovali telefonske kartice, imajući u glavi bar desetak telefonskih brojeva, čime se, uvjereni smo, danas malo tko može pohvaliti.

Razvoj tehnologije i činjenica da gotovo svi posjeduju i koriste mobitele bacili su telefonske govornice u zaborav i rijetko ćete vidjeti da se neko njima služi, dok ih je u njihovo zlatno doba, a riječ je o devedesetim godinama prošlog stoljeća, samo u Zagrebu postojalo 12.500, da bi danas ta brojka bila svedena na 500. Iste su relacije, naravno, i u ostatku Hrvatske, pa tako i u Osijeku. Prema Karti telefonskih govornica u Hrvatskoj, koja se može pronaći na internetskim stranicama Hrvatskog Telekoma, u Hrvatskoj se trenutačno nalaze 3153 telefonske govornice, od čega 50 u Osijeku, no pitanje je koliko ih je u funkciji, jer je govornica kod konkatedrale uklonjena. Prema istoj karti, u osječkom se KBC-u nalazi sedam, no kao što smo rekli, pitanje je koliko je ta brojka točna. Prema za sada neprovjerenoj informaciji navodno je u funkciji ostala samo jedna...

Koliko je ovaj arhaičan način komunikacije iščezao iz uporabe svjedoči i činjenica da se ni jedna prodavačica na kioscima u središtu grada koje smo jučer obišli ne sjeća kada je posljednji put prodala telefonsku karticu. Jedna od njih kaže da ih je u posljednjih godinu dana prodala možda pet. Čini joj se da ih najčešće kupuju ljudi koji dođu sa sela kako bi u Osijeku obavili neke stvari.

Vrijeme pametnih mobilnih telefona, kojih je u Hrvatskoj registrirano gotovo 4,5 milijuna, što znači da ih ima više nego stanovnika, ima svoje prednosti, no i mane. Ljudi su počeli zaboravljati brojeve telefona svojih najbližih, iz soba su nestale budilice, fotoaparate i videokamere nose samo zaljubljenici u fotografiju i film. Tako su zaboravljene i govornice koje se danas koriste samo u "izvanrednim situacijama", kada vam se isprazni baterija na mobitelu, ili ga zaboravite.

Taj problem tematizira i popularni komični strip Alan Ford, satirično opisujući situaciju: "Halo Bing, nađi mi kupca za telefonsku govornicu. Ne pitaj kome treba. To je retromoda. Ima sve, telefon i sva stakla, kabeli su malo oštećeni..., u odličnom je stanju. Dečki iz kvarta dobro su se namučili pri čupanju, ali treba se požuriti jer vlada gužva, svi se pitaju čija je govornica". Teško je procijeniti hoće li se telefonske govornice vratiti, bilo futurističkog ili retroizgleda, a ljudi se počnu ponovno družiti, ali je činjenica da psiholozi ukazuju na sve veći problem ovisnosti ljudi o pametnim telefonima, zbog čega je, primjerice u Kini, već osnovano niz klinika na kojima se ovisnici "skidaju" s mobitela.

U Londonu tamošnje su četvrtaste crvene telefonske govornice postale turistička atrakcija za fotografiranje, u Sao Paulu stotinu je umjetnika od sto govornica napravilo šarene ulične umjetničke instalacije. U Vojvodini u telefonskim govornicama izlažu i dijele knjige uz poruku “Neka bude knjiga”. Dok u Japanu od javnih govornica studenti kreiraju akvarije koji simbolično prikazuju da su govornice potopljene u povijest telekomunikacija, u Hrvatskoj te “podsjetnike na malo manje užurbano vrijeme” vandali nerijetko čupaju iz ležišta i uništavaju. Toga, nažalost, nije pošteđen ni Osijek.