Također u razgovoru za Magazin otprije godinu dana, dr. sc. Željko Pavić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, između ostaloga je naglasio kako je kapitalističko društvo zasnovano na načelu neograničenog gospodarskog rasta, profita i potrošnje te je njih nemoguće zaustaviti.

Koliko su netom iznesena primjedba još više uklapa u potrošačku sadašnjost, pitali smo prof. Pavića u ovotjednom intervjuu?

- Teško je tu dodati nešto novo, jer i dalje smatram da živimo u ekonomskom sustavu koji ima ugrađenu logiku rasta i potrošnje te kojega je teško "reformirati", a da se zadrže sve njegove dobre strane, odnosno da postignuta razina životnog standarda ostane na donekle sličnoj razini. Primjer potreba takvoga sustava možemo vidjeti u nedavnoj izjavi njemačke kancelarke Angele Merkel, a u kojoj ona navodi da će Njemačkoj u budućnosti trebati jače useljavanje migranata. Nije tu samo riječ o nepovoljnoj demografskoj strukturi i starenju populacije, nego i o potrebi njemačkog gospodarstva te udovoljavanju njegove želje za neprekidnim rastom. Globalizirano gospodarstvo traži držanje koraka s konkurencijom, a to omogućava samo daljnji i neograničeni rast. Ostajanje na istom mjestu zapravo implicira zaostajanje i gubljenje pozicije u globalnoj utakmici. Čak i otpori i osporavanja globalizacije s pozicije potrebe očuvanja nacionalnog suvereniteta i identiteta, a do kojih je došlo u proteklih nekoliko godina, ne osporavaju osnovnu konzumerističku logiku sustava, samo žele zaštititi one koji u toj globalnoj utakmici prolaze lošije, ili se u njoj jednostavno ne snalaze. Dakle, teško je osporavati konzumerističku kulturu, a istovremeno tražiti stalno povećanje životnog standarda i mjeriti uspješnost vlastitog društva kvantitativnim gospodarskim pokazateljima. Možda bi se moglo razgovarati o tome na koji je način potrošnja raspoređena između društava i unutar društava, no čini se da bi bilo vrlo naivno i utopijski vjerovati da bi bogate države mogle ograničiti vlastitu potrošnju kako bi one manje razvijene mogle povećati svoju.

Poprima li konzumerizam epidemijske razmjere posljednjih godina? Drugim riječima, može li se i u kojoj mjeri zaključiti da i RH posljednjih godina "tone" u sve histeričnije potrošačke navade?

- U Hrvatskoj se, kao i drugdje u Europi i svijetu, posljednjih godina dogodio gospodarski rast popraćen intenzivnijim potrošačkim kreditiranjem koje se zasniva na vrlo široko dostupnom i jeftinom novcu. To je dovelo do rasta potrošačkog povjerenja i posljedičnog povećanja potrošnje od strane građana. Kulturološke i vrijednosne promjene koje idu u smjeru sve većeg individualizma i konzumerističkog mentaliteta sigurno se događaju, ali te su promjene dugoročnije i ne mogu se uočiti u razdoblju od svega nekoliko godina. Osobito će biti zanimljivo vidjeti što će se dogoditi kada odraste sadašnja generacija Z, koja je socijalizirana u okružju medija, marketinga i formiranja identiteta putem potrošnje. Fenomen tzv. influencera na društvenim mrežama, ali i općeniti rast marketinga na društvenim mrežama, pokazuje koliko je konzumeristički kapitalizam napredovao u razumijevanju potreba potrošača, i u kojoj se mjeri može kapilarno uvući u svakog pojedinca i prilagoditi mu promidžbenu poruku. Stoga je i za očekivati daljnju ekspanziju potrošačkog mentaliteta, odnosno ugrađivanja potrošnje u svakodnevni život i društvene odnose, kao i u proizvodnju vlastitog životnog stila i identiteta. U tom smislu čini se da vrijednosti postaju manje važne, a potrošnja sve važnija. No razmjere takvih promjena još je teško predvidjeti.

Neke od analiza pokazuju da je svaki četvrti stanovnik RH u riziku od siromaštva, no i ovoga prosinca obaramo rekorde potrošnje! Kako objasniti taj fenomen, odakle ljudima novac?

- Čak ako na stranu uzmemo činjenicu da je mjerenje pojma rizika od siromaštva donekle podložno subjektivnosti i različitim procjenama, ova dva podatka nisu međusobno isključiva. U potrošačkom raju ne sudjeluju svi podjednako, oskudica i obilje dvije su strane iste medalje. Drugim riječima, u statistikama potrošnje sigurno većim dijelom sudjeluje manji broj imućnih pojedinaca, a jedan dio sudjeluju vrlo malo, ili uopće ne sudjeluje. Kako sam ranije naveo, u kontekstu konzumerizma i konzumerističkog društva važno je pitanje kako je dohodak raspoređen, no čini se da se nekakva veća njegova preraspodjela u doglednom vremenu ne čini izglednom, iako je u mnogim zemljama sve prisutnije nezadovoljstvo zbog povećavanja nejednakosti do koje dovodi globalizirano gospodarstvo.

Zatire li konzumerizam duh blagdana, napose Božića?

- S obzirom na to da je komercijalizacija Božića počela jako davno, još početkom 20. stoljeća, nitko od nas niti se ne sjeća Božića bez velike potrošnje. No da kažemo poneku riječ i u prilog konzumerizma, naime, darivanje sigurno ima svoju društvenu funkciju, a tako je zapravo oduvijek i bilo. Božićna potrošnja može izgledati pretjerana, ali gotovo je u potpunosti okrenuta drugome, a ne sebi. Od zajedničkih objeda do darova, potrošnja ima simboličku funkciju održavanja i učvršćivanja društvenih odnosa, prije svega onih obiteljskih. Čak i pretjerivanje u kupnji skupih darova često ima za cilj pokazati važnost koju pridajemo odnosu koji imamo s bliskim osobama. U tom smislu i nije važna potrošnja kao takva, nego značenje koje ima u društvenim odnosima. Mislim da Božić za većinu ljudi i dalje ima veliku važnost, čak neovisno i o tome jesu li uopće vjernici, unatoč tome što nas potrošačko blještavilo može navesti na zaključak da je njegov duh izgubljen.

Rekli ste kako je današnja konzumeristička kultura nezaustavljiva. No, kako se ipak oduprijeti sveopćem konzumerizmu, kupnji svega i svačega, materijalizmu koji guta sve uokolo, u većini zemalja razvijenog svijeta?

- Nisam siguran da bilo tko ima viziju kako reformirati sustav, kako doći do neke "optimalne" razine potrošnje koja bi zadovoljila naše ljudske potrebe, a ne bi dugoročno ugrožavala druge vrijednosti, pa čak i prirodu i resurse koje iz nje crpimo. Različiti ekološki i kontrakulturni pokreti i njihovi prijedlozi zahtijevaju posvemašnju promjenu životnog stila, odnosno promjene koje traže jednu posve drukčiju civilizaciju od one u kojoj živimo. Sasvim je sigurno da kapitalistički sustav nema ugrađenu takvu mjeru, potrošnja će rasti sve dok postoji rast želje za potrošnjom i sve dok postoje resursi koji mogu zadovoljiti navedene potrebe. Mislim da su dvije najveće opasnosti koje konzumerizam nosi crpljenje resursa i općenito uništavanje resursa te individualizacija i slabljenje građanskih vrijednosti. U prvom slučaju vidimo jačanje stimuliranja zelenih tehnologija koje će možda i omogućiti nesmetani rast potrošnje, iako mi se čini da u području proizvodnje energije to još nije izvjesno. U drugom slučaju riječ je o opasnosti zanemarivanja interesa za javna i politička pitanja zbog potpune okrenutosti sebi i potrošnji. Imati građane koji su samo potrošači i koji nemaju jake vrijednosti i interes za zajednicu pogubno je za demokratski sustav, a neke naznake toga već su prisutne u raširenom cinizmu prema politici i sve manjem interesu za nju.

Demokracija doista umire u mraku, kako glasi slogan jednih američkih novina, a sveopći i neograničeni konzumerizam i vrijednosni sklop koji on nosi sigurno ne pogoduju izgradnji i održavanju jednog funkcionalnog demokratskog društva. (D.J.)