Magazin
TEMA TJEDNA: HRVATSKA - ZEMLJA KONZUMERIZMA (I.)

Blagdanski optimizam: Potrošit ćemo milijardu kuna više nego prethodne godine
Objavljeno 21. prosinca, 2019.

Vezani članci

TEMA TJEDNA: HRVATSKA - ZEMLJA KONZUMERIZMA (II.)

Andrea Lučić: Uvijek je sigurnije živjeti skromnije

INTERVJU: DAVOR LJUBIMIR

Sve opasnije postaje utapanje u virtualni svijet

INTERVJU: DR. SC. LUCIJA MIHALJEVIĆ

Bez obzira na potrošačko društvo, moramo biti i ostati svoji!

Da volimo trošiti, često i iznad mogućnosti, to je odavno poznato, posebice u blagdansko vrijeme prosinačke histerije kada Božić sve više postaje slavlje kupnje i potrošnje, umjesto duha i vjere, čime se definiramo izrazitim konzumeristima! Što, naravno, nije samo hrvatski slučaj. Tako će hrvatski građani i tijekom ovih blagdana potrošiti 15,3 milijarde kuna, što je pola milijarde kuna više nego u istom razdoblju godinu dana ranije, procjena je Hrvatske gospodarske komore (HGK). Štoviše, prema nekim ekonomskim analitičarima potrošit ćemo i milijardu više.

Direktorica Sektora za trgovinu HGK Tomislava Ravlić pojašnjava da u blagdansku potrošnju ulaze svi troškovi koje građani obavljaju u mjesecu prosincu. Pritom je trgovina glavni pokretač cijele blagdanske potrošnje, a Ravlić iznosi procjenu da će na nju u tom razdoblju otpasti približno 14 milijardi kuna. Procjena o potrošnji od 15,3 milijarde kuna temelji se na poreznoj reformi i rastu plaća, još jednoj dobroj turističkoj sezoni, porastu optimizma potrošača, kao i rekordnoj zaposlenost, ističe Ravlić. Dodatni doprinos potrošnji dat će i lanjsko povećanje neoporezivoga dijela za božićnice i regres, kaže Ravlić, uz napomenu da je do sada pola milijuna građana dobilo trinaestu plaću. Također napominje da je razdoblje od prvog dana prosinca do prvog dana siječnja već zadnjih deset godina najudarnije prema potrošnji u godini. Usporedbe radi, u "klasičnim" mjesecima troši se od osam do maksimalno deset milijardi kuna, dok je za vrijeme rekordnih turističkih sezona, tijekom srpnja i kolovoza, maksimalna potrošnja dosezala 14 milijardi kuna. U prosincu najudarnije razdoblje potrošnje je tjedan uoči Božića, od 19. do 24. prosinca, a tradicionalno se najviše kupuju igračke, kozmetika, odjeća i obuća, tehnika, knjige, božićne dekoracije te delikatesni prehrambeni proizvodi, kaže Ravlić te navodi da je trgovina stabilna već pet godina zaredom, a promet od kolovoza 2014. bilježi rast, uz samo četiri mjeseca pada i jednog stagnacije. "To nam zapravo govori da se gospodarstvo stabliziralo, i da se optimizam potrošača povećao te da unatoč problemima naši građani bolje žive, odnosno standard je bolji", kaže Ravlić.

PAPA O POTROŠNJI
Pritom je ipak apsurdno da je svaki četvrti stanovnik u riziku od siromaštva, ali ćemo i ovoga prosinca oboriti rekorde potrošnje! Pitanje odakle ljudima novac, zapravo i nije pravo pitanje, jer osim tzv. "kritične mase bogatih", pred blagdane zadnje kune troše i oni gotovo pa recimo najsiromašniji. Drugim riječima, i Hrvatska je zemlja konzumerizma s patologijom potrošnje koja eskalira svake godine u prosincu, pa tako i ove. Naravno, ima i onih trezvenijih koji će racionalno baratati minimalnim iznosima, naročito umirovljenici, od kojih će većina dobiti samo 100 kuna božićnice.

I papa Franjo upozorio je u povodu jednog od najrastrošnijih vikenda u godini koji je počeo s groznicom Crnog petka, protiv pojačanog konzumerizma u vremenu do Božića, rekavši da želja za potrošnjom predstavlja "virus koji vjeru napada u samim korijenima". "Moramo se suočiti s iluzijom da je čovjek sretan kada posjeduje mnogo stvari. Oduprite se sjajnim svjetlima konzumerizma koja ovaj mjesec blješte svuda oko nas", kazao je Papa, osudivši bijesni konzumerizam koji nameće pravilo "stvari nikada dovoljno". "Moramo se oduprijeti iskušenju da je smisao života u gomilanju", proučio je Papa, a slično poručuju i svećenici, uključujući i hrvatske.

Bilo kako god na dolazak Božića prvo nas podsjete trgovci koji već nakon Dušnog dana, 2. studenoga, a neki još i prije, ukrase svoje prostore i izloge i tako kreću s blagdanskom ponudom. I slobodno se možemo zapitati dolazi li nam to Božić svake godine sve ranije? A na nama je da puna dva mjeseca samo trošimo i trošimo. I tako svake godine. Nekima se ta trgovačka agresija, koja se proširila i na gradske trgove u vrijeme adventa sviđa, a nekima ne, jer za njih Božić nije samo potrošnja. Naravno, takvi su u manjini. Ukupno uzevši, božićni konzumerizam traje sve duže i duže. "To je jednostavno komercijalni dio koji je prisutan, kako na tržištima Europe i svijeta, tako i kod nas. U posljednjih nekoliko godina Božić počinje već u jesen, tj. prodaja božićnih artikala", kaže suvlasnica jedne trgovine za prodaju blagdanskih dekoracija.

Prema sindikalnim istraživanjima, većina Hrvata ne može preživjeti bez zaduživanja, ali unatoč tome blagdanska groznica u prosincu povećava promet u trgovinama od 30 do 50 posto. No, ponovno pitanje, otkud novac? Dio odgovora na to pitanje mnogi analitičari pronalaze i u činjenici da Hrvati na štednji drže na desetke milijardi kuna! No, to je ipak neka druga priča, ali dobro je to znati i u ovoj prigodi.

UDAR MARKETINGA
Božićno razdoblje udarna je sezona i marketinga, pa marketinške tvrtke već tjednima rade na božićnoj komunikaciji. Što znači da nas bombardiraju gomile reklama, no tu igru i sami prihvaćamo. Čak i ako nam nakon prosinačke potrošačke groznice siječanj, kao i uvijek, bude mnogo hladniji i ne baš tako sjajan. Etnologinja Zorica Vitez upozorava: "Za rasprodaju svega i svačega zlorabe se i likovi božićnih darovatelja: Svetog Nikole (6. prosinca) i Djeda Božićnjaka (25. prosinca). Lik djeda s crvenom kapom ima svoju povijest i sadašnjost, mijenjao je ime putujući kroz vrijeme i prostor, pojavio se i kao Djed Mraz", podsjeća etnologinja. "O svemu tome svi znamo iz osobnog iskustva, iz agresivne reklame posredovanjem svih medija, reklamnih tiskovina za koje su premali naši poštanski sandučići, iz poruka koje stižu elektroničkom poštom", ističe Vitez.

Užurbanost u predblagdansko vrijeme vidi se u cijeloj Hrvatskoj, a najveće su gužve u trgovačkim centrima i supermarketima. Kupljene vrećice ne daju naslutiti da je prosječna plaća samo nešto viša od 6500 kuna, a mnogima i niža. No, sve češća su i brojna pitanja baš u predblagdansko vrijeme: gube li se stari tradicijski običaji zbog sve izraženijeg konzumerizma, ali i troše li građani iznad svojih mogućnosti? "Naravno da je zamjetno da ljudi znatno više kupuju nego običnim danima. Nama već u pojedinim odjelima nestaje čokolade, ali i nekih pripravaka za kolače", kaže trgovkinja iz jednog prodajnog centra. Dodaje da mnoge trgovine u prosincu utrže kao tijekom tri obična mjeseca.

SHOPPING GROZNICA
A što bi Božić trebao biti i je li doista to - nismo sigurni. "Na televiziji su samo reklame za Djeda Mraza, a gotovo nigdje nema Svete obitelji. Mislim da se to zaboravlja... Konzumerizam izjeda Europu. Pojednostavljeno rečeno, što je standard viši, to je manje vjere, manji natalitet, i to je vrlo mjerljivo. Kršćanstvo nije protiv materijalnoga, ali jest za umjerenost, jest za primat duhovnog nad materijalnim", komentirao je mons. prof. dr. Franjo Topić.

Da je upravo konzumerizam suvremena pošast koja nerijetko ruši tradicijske vrijednosti, tvrdi i sociolog prof. Slavo Kukić. "Filozofija konzumerizma urušava cjelokupan sustav vrijednosti. Postaje uvriježeno da bez kupnje i potrošnje ništa nema značenje, odnosno, da to postaje početak i kraj, bit svega. Isto je i s Božićem", kaže profesor Kukić. On upozorava kako je danas sve izraženije smatranje da potrošnja uvjetuje i osigurava čak i društveni status. "U protivnom", kaže Kukić, "nailazi se na osudu i društvenu izolaciju. Tako je i Božić sve manje vjerski izraz prema Bogu, a sve više stanje konzumerizma i potrošnje koji znače društveni status i prestiž."

Uglavnom, nametnuta nam je potrošačka euforija kojoj nismo kao društvo dorasli. To nije bilo u našoj prirodi, a danas su sve vrijednosti prebačene na novac. Primjetno je i da se ljudi za blagdane ne vesele kao što je to bilo prije. Dobru trpezu i zadovoljstvo možemo napraviti i bez većih iznosa. Ali, eto, ako ne baš svi, onda nas je većina pokleknula pred izazovima vremena u kojemu živimo i potrošačke histerije, blagdanske potrošačke groznice koja je u punom jeku. Zapravo živimo u apsurdnim vremenima, pozivamo se na tradiciju, a konzumerizmu modernih vremena teško možemo odoljeti.

Za kraj je zato možda najbolje preporučiti kako preživjeti blagdanski šoping i kraj godine ipak dočekati u plusu. Kao prvo, popis za kupnju najviše pomaže da se odupremo samoj groznici kupnje. A i stručna literatura prepuna je savjeta o obuzdavanju šopingiranja poput onog da primjerice izbor plaćanja - gotovinom ili karticom - utječe na to što ćemo kupiti i koliko ćemo potrošiti. Uz to, možda i ono najvažnije što bismo trebali znati, a ono glasi da je sreća koju dobivamo nakon kupnje manja od moguće, jer novac trošimo na krive stvari.

Piše: Damir GREGOROVIĆ
Lažno blještavilo
U vremenu kada sve manje čitamo, umjesto skupih darova idealan dar pod bor mogla bi, primjerice, biti i zbirka priča Julijane Matanović “Rođena na Božić”. U njoj, kako je napisao fra Zvonko Benković, književnica daje glas svim autsajderima koji imaju velike oči, a pričama daje opozit televizijskim reklamama koje u božićno vrijeme proklamiraju obiteljsku sreću i lažno blještavilo. Julijana Matanović u svojim pričama daje odgovor na pitanje “A što ako toga u stvarnosti nema, odnosno što kad blagdani nisu idilična slika s TV reklama, nego razina duše?”.

ZLATKO MILIŠA

DANAS JE IMATI VAŽNIJE OD BITI

 

Adam Smith je davne 1776. godine ustvrdio da je "konzumerizam jedini cilj i svrha proizvodnje". E. Fromm to sažima u provokativnom naslovu svoje knjige "Imati ili biti". Fromm opisuje ljude ovisnicima o stvarima, kada im "imati" postaje važnije od "biti". Konzumerizam postaje prevladavajuća kulturalna i društvena ideologija zavođenja djece i mladih.

Megapotrošački centri postali su "katedrale konzumerizma". Potiču histeriju kupovanja, osobito u blagdanske dane. Konzumerizam je proizvod korporativnog kapitalizma koji s pomoću manipulativnih medija kreira potrošačke navike. Nametnuta ideologija konzumerizma, s jedne strane, te veličanja nerada, dokoličarenja i hedonizma neupitno su doveli do opće komercijalizacije života. "Društveni razvoj je slobodu potrošnje pretvorio u bit ljudske slobode" (E. Fromm). Ovome bih dodao sjajnu misao nepoznatog autora: "Ljudi su stvoreni da se vole. Stvari su stvorene da se koriste. Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste." Odatle se vrijedi sjetiti Pitagorina poučka: "Čovjek je mjera svih stvari."

OSJEĆAJ PANIKE
Reklame manipuliraju potrebama, pripisujući materijalnim stvarima simboličke vrijednosti, implicirajući time razlike među ljudima na osnovi proizvoda koje konzumiraju. U njemačkom časopisu Bravo za tinejdžere u rubrici "Životni stilovi" daju se upute o tome kako postati poput svoga idola, a u rubrici "Testovi" bizarni savjet: "Kojemu tipu mobitela pripadaš?" Odvratan je to primjer, kada se stvarima daje smisao, a mlade depersonalizira. Mahnito kupovanje i grozničava potreba za stvarima osobine su fetišizacije proizvoda. Darivanje više nije vrlina, nego kurtoazno davanje (nepotrebnih) proizvoda.

Oglašivači znaju da lakovjerni potrošači "padaju" na povoljne cijene proizvoda, pa nude "revolucije" s popustima. Služe se trikovima "kupi dva, treći je gratis". Potrošač misli kako troši manje, a zapravo postaje ovisnik o nepotrebnim stvarima. Oglašivači koji mame nestankom zaliha nekog proizvoda stvaraju pritisak kao moćan mamac za lakovjerne kupce. Takvim se trikom stvara osjećaj panike - ako ne kupim sada, propustit ću jedinstvenu priliku.

Danas postoji marketing isključivo namijenjen i usmjeren djeci i mladima. Oglašivači bez ustručavanja ciljaju na najmlađu populaciju i koriste sve sofisticiranije tehnologije i tehnike koje sve više nadilaze konvencionalni marketing. Najmlađa populacija postaje žrtva agresivne manipulativne marketinške industrije. Istraživanja provedena u SAD-u otkrivaju da djeca od 8 do 14 godina u jednoj godini potroše 150-160 milijardi dolara "svojeg" novca - džeparca, a dodatno svojim odlukama s roditeljima sudjeluju u potrošnji nevjerojatnih 600 milijardi dolara godišnje.

Britanski sociolog Colin Campbell u djelu Elusive Consumption analizira konzumerizam kao fenomen kada potrošnja postaje "svrha ljudskog postojanja." Georg W. Bush, američki predsjednik u trenutcima najveće drame koja je potresla SAD - teroristički napad na New York i Washington 11. rujna 2001. godine, izjavljuje: "Ne smijemo dopustiti teroristima da nas zaustave u kupovanju." George Ritzer se (1999.) proslavio svojom knjigom "Mekdonaldizacija društva". Predstavio je plan te korporacije, u kojoj su načela učinkovitosti, mjerljivosti, isplativosti, predvidljivosti i kontrole temelji funkcioniranja suvremenog društva. Tim se načelima nameće poželjni obrazac ponašanja i/ili nametnuti stil - konzumerizam. Ritzer analizira brojne aspekte suvremenog otuđenja. Posljedice mekdonaldizacije prikazao je u tri glavna načela: 1. učinkovitost i kontrola: potrošačima se nudi način brzog zadovoljenja potrebe za jelom, a djelatnici su u toj kooperaciji, prema istom načelu, brzi, spretni, efikasni i pod neprestanim nadzorom nadređenih; 2. isplativost: kvantiteta prodanih proizvoda i ponuđene usluge na prvom su mjestu, dok je kvaliteta zanemarena; naravno, isplativost se ne odnosi na potrošače, kako se čini, ni na radnike koji rade brzo i za malo novca, nego isključivo na vlasnike; 3. predvidljivost: jamstvo da će potrošač u svakom McDonald‘sovu fast foodu dobiti isti proizvod iste kvalitete.

Ritzer u mekdonaldizaciji uočava brojne nehumane aspekte. Navodi kako su količina, brzina i dostupnost proizvoda privid kvalitete koja je servirana potrošaču jer on tada misli da je za malo novca dobio mnogo, a to što želi ne mora dugo čekati. To potrošačima daje osjećaj da su dobro prošli, a ne uzimaju u obzir kvalitetu konzumiranog proizvoda. Ljudima, posebno u egzistencijalnoj nesigurnosti, treba (takva) "upakirana" predvidljivost koja im stvara privid ugode koju svakodnevno traže. Ritzer upozorava na opasnost koju mekdonaldizacija donosi za zdravlje potrošača.

NOVO EVANĐELJE
Američki Centar za globalni razvoj izračunao je da Amerikanci samo na svjetleće božićne ukrase potroše više struje nego neke države u cijeloj godini, primjerice Salvador, Tanzanija ili Etiopija. Junak romana Johna Grishama Skipping Christmas, ironičnog imena Luther Krank, slavodobitnički izjavljuje da je za Božić potrošio šest tisuća dolara na darove, dosadne objede i večere. Zbog svoje malograđanštine božićnim je darovima liječio svoje statusne komplekse. Temeljna sociološka poruka toga romana jest da potrošačko društvo utječe na proslavu Božića. Potrošačka groznica nagriza vrijeme blagdana. Ljudi izdižu profit iznad Boga. U "Razgovorima s Bogom za tinejdžere" američki novinar i pisac N. D. Walsch uvjerava mlade da su oni bogovi koji olako svoju moć predaju roditeljima, pa je moraju uzeti kad god hoće. Isti autor navodi adrese udruga koje promiču i prakticiraju egocentričnost, "učenje" koje naziva "novim evanđeljem".

D. Ramsey u knjizi The Total Money Makeover opisuje posljedice kada (protestantsku) etiku rada zamjenjuje konzumerizam: "Kupujemo stvari koje nam ne trebaju, novcem koji nemamo, da bismo zadivili ljude koje ne volimo." Umjesto nekadašnje Weberove vizije kapitalizma, nastalog na protestantskoj etici rada, danas imamo korporativno-konzumeristički kapitalizam. Jedna njemačka poslovica kaže: "Tko nauči djecu da se zadovolje malim stvarima, ostavlja im više od bogatstva."

IVICA RUBIL

ŽIVOT SVODIMO NA ONO ŠTO KONZUMIRAMO

 

Kako u kapitalističkom društvu zasnovanom na načelima neograničenog gospodarskog rasta, profita i potrošnje funkcionira ekonomika kućanstva, pitali smo dr. sc. Ivicu Rubila sa zagrebačkog Ekonomskog instituta?

- Kada govorimo o potrošnji, kućanstvo ili obitelj najvažnija je institucija. Naravno, strogo govoreći, krajnji potrošači uvijek su pojedinci, a potrošnja kućanstva samo je ukupna potrošnja svih njegovih članova. Međutim, za one koji žive u nekom tipu višečlanog kućanstva, a to je danas još uvijek većina, odluke o potrošnji donose se uglavnom na razini kućanstva, odnosno rezultat su interakcije članova, njihovih pojedinačnih želja i potreba, kao i potreba koje se odnose na kućanstvo kao cjelinu. Većina potrošnje kućanstva danas se odnosi na potrošnju dobara i usluga nabavljenih na tržištu. Alternativa nabavci na tržištu je direktna proizvodnja i pružanje usluga unutar kućanstva. Kroz povijest se kontinuirano povećavao dio potrošnje kućanstva koji se zadovoljava kupnjom na tržištu umjesto direktnom proizvodnjom u kućanstvu. Najzorniji primjer za to je prehrana. Znamo da danas, bar u razvijenom svijetu, najveći dio hrane ne proizvodimo sami, nego kupujemo na tržištu. Pritom pod „proizvodnjom“ hrane ne podrazumijevam samo proizvodnju vlastitih namirnica, nego i vlastitu pripremu od kupljenih namirnica. Danas se događa da imamo sve manje vremena za aktivnosti kao što je priprema hrane kod kuće, pa i to sve više kupujemo na tržištu. Slično se događa ne samo s prehranom, nego i sa svim ostalim kategorijama potrošnje. To ima implikacije za zabilježenu razinu ukupne gospodarsku aktivnost i gospodarski rast, pri čemu je naglasak na riječi „zabilježena“. Naime, znatan dio modernog gospodarskog rasta proizlazi iz toga što tržišne aktivnosti, koje se mogu zabilježiti jer sve na tržištu ima cijenu, pa time i ukupnu novčanu vrijednost, zamjenjuju netržišne, koje većinom ostaju nezabilježene. Pritom ne mislim na sivu ekonomiju, nego na proizvodnju i pružanje usluga unutar kućanstava. Stoga, moderni gospodarski rast je utoliko "fiktivan" koliko dolazi od zamjene netržišnih aktivnosti tržišnima, umjesto od istinskog povećanja gospodarske aktivnosti.

Može li se i u kojoj mjeri zaključiti da je i Hrvatska posljednjih godina podlegnula epidemiji potrošnje, da smo po tom pitanju u globalnom trendu?

- Hrvatska svakako postaje sve sličnija razvijenim kapitalističkim zemljama Zapada, ako ne baš prema svemu, onda sigurno prema tome što naše potrošačke navike sve više nalikuju njihovima. To se ne odnosi samo na potrošnju u vrijeme blagdana, nego na potrošačke navike općenito, uključujući već spomenutu zamjenu direktno proizvedenih proizvoda i usluga onima nabavljenima na tržištu. Jednostavno, budući da je potrošnja ono što kapitalizmu daje pogonsko gorivo, što je zemlja više kapitalistička, to su potrošačke navike ljudi podložnije, kako kažete, histeriji. Ta potrošačka histerija jednostavno je dio „paketa“ koji dobivamo postajući sličniji razvijenijim zemljama Zapada. Taj „paket“, nažalost, nije moguće raspakirati, pa iz njega moramo zadržati ono što nam odgovara, jer su njegovi dijelovi međuzavisni i stoga međusobno teško razdvojivi.

RIZIK OD SIROMAŠTVA
Ako je svaki četvrti stanovnik Hrvatske u riziku od siromaštva, na što upućuju neka istraživanja, kako onda objasniti da svake, pa i ove godine obaramo rekorde potrošnje?

- Iako je Hrvatska materijalno siromašnija od prosjeka EU-a, to nikako ne znači da smo siromašna zemlja. Zapravo je teško za bilo koju zemlju u EU-u reći da se radi o siromašnoj zemlji. Iako siromašnija od prosjeka EU-a, Hrvatska se čak prema postotku stanovništva u riziku od siromaštva ne razlikuje previše čak ni od zemalja koje smatramo bogatijima od nas prema prosječnom dohotku. Udjel stanovništva u riziku od siromaštva nije zapravo čista mjera siromaštva, ako pod siromaštvom podrazumijevamo toliko nisku razinu životnog standarda da ljudi ne uspijevaju podmiriti osnovne potrebe. Udjel stanovništva u riziku siromaštva mjeri nejednakosti u raspodjeli dohotka bar onoliko koliko mjeri siromaštvo. U suštini, radi se o tome da granica rizika od siromaštva - određena razina dohotka - raste kako zemlja postaje bogatija, a također je veća u bogatijim zemljama nego u siromašnijim. Zbog toga visok udjel stanovništva u riziku od siromaštva ne znači da ne postoji kupovna moć koja iz godine u godinu generira rekordne razine blagdanske potrošnje u prosincu. Čak bi se moglo reći i da veće dohodovne nejednakosti u društvu, a koje se djelomično odražavaju u udjelu stanovništva u riziku od siromaštva, potiču potrošnju onih s nižim dohotkom, budući da oni teže imitirati bogatije slojeve društva. Dohodovne nejednakosti, koje su danas visoke u svakoj zemlji, podrazumijevaju jaz u životnom standardu između bogatih i siromašnih, jaz koji ovi potonji pokušavaju dijelom zatvoriti zaduživanjem radi veće potrošnje.

"OD-RAST" UMJESTO RASTA
Prema mišljenju mnogih konzumeristička kultura je nezaustavljiva. No, kako se ipak oduprijeti sveopćem konzumerizmu, kupnji svega i svačega, materijalizmu koji guta sve uokolo i ekonomiji "konstantnog rasta", pa i uz rizik kriza s vremena na vrijeme?

- Konzumeristička kultura danas je duboko ukorijenjena. U većini slučajeva životni plan je u suštini ništa drugo do popis onoga što tijekom života želimo konzumirati. Stanje je takvo uvelike zbog toga što ne vidimo alternative, a ne zbog toga što su one nemoguće. Ako je nešto ukorijenjeno, to ne znači da se toga ne možemo riješiti, nego da ga se možemo riješiti samo iskorjenjivanjem, za koje su pak potrebne korjenite promjene. Da bi se korjenite promjene dogodile, potrebno je moći zamisliti alternativu, drugačiji svijet, i uvjeriti se da je moguć.

Međutim, malo je onih koji nude uvjerljive alternative, a i kada se to dogodi, skloni smo te ljude proglasiti sanjarima, ako ne i klaunovima. Ljude za to ne treba kriviti, to je razumljivo, i svatko može taj cinizam naći u sebi. Smatram da je "rješenje" u shvaćanju da nam daljnji globalni gospodarski rast nije potreban. Umjesto rasta, potreban nam je "od-rast", uz istodobnu preraspodjelu na globalnoj razini od bogatijih zemalja prema siromašnijima, a ista je takva preraspodjela potrebna unutar svakog društva. Nemam ideju kako bismo to mogli postići, ali bojim se da će se prije ili kasnije to dogoditi kao posljedica neke katastrofe. Drugim riječima, pesimist sam u pogledu mogućnosti da ćemo namjernim djelovanjem doći do rješenja.(D.J.)
Najčitanije iz rubrike