ĐAKOVO

Već dvije godine kompleks bivše Energe, nekada uspješnog metalca koji je potom završio u stečaju, smješten u Industrijskoj zoni grada, mrtvi je kapital. Jer aktualni vlasnik, Đakovački vodovod, otkako je na čelu te gradske tvrtke nova uprava, već dvije godine želi ge prodati. Ovako, kao mrtvi kapital, Vodovod mu je "samo sluga" – mora ga održavati, plaćati komunalije, električnu energiju i dr., a za što je u ove godine, kaže direktor Ivan Kočiš, društvo izdvojio već pola milijuna kuna. Nekretninu je prije smjene uprave, a koja je uslijedila nakon posljednjih lokalnih izbora, 2017. godine, kupila bivša vodeća garnitura Vodovoda s namjerom da tvrtka u nju u cijelosti preseli sa sadašnje lokacije, u centru grada, u Jelačićevoj. Nekretnine Energe Vodovodu je prodala tvrtka-kći Addiko banke, H-Abduco, koja je prethodno bila javno objavila prodaju.

Bivša uprava na čelu s tadašnjim direktorom Vladom Korenom kupila je 2017. nekretnine ex Energe za 4,5 milijuna vlastitih kuna, želeći se preseliti iz sadašnje, potijesne nekretnine koja je vlasništvo Grada, a u kojoj je Vodovod u najmu. Kompleks u Industrijskoj zoni prostorno je, tamošnjom trafostanicom velike snage i drugim referencama od početka, još iz Energinih vremena, prilagođen za metalsku struku. Kočiš kaže kako je u ove dvije godine potrage za kupcem bilo interesa za kompleks – iz Hrvatske, pa i izvana, iz Italije. Zasad je ostalo na razgovorima, bez ugovora o kupnji ili najmu i stavljanju potpsia obiju strana na nj.


– Moja odluka nakon dolaska na čelo Đakovačkog vodovoda bila je da je taj prostor za naše potrebe prevelik, kao i trafostanica. Njezina snaga je 700 kilovata, a nama je potrebno 10. I to potvrđuje da je prostor svojevremeno građen i opreman namjenski, za metalce, a ne za našu branšu. Nama bi eventualno tu trebala jedna zgrada, čak je i tamošnja upravna zgrada prevelika za našu administraciju, a o halama, trafostanici i dr., hladnom pogonu, režijama u tim kvadraturama da i ne govorimo. Nismo mi a priori protiv preseljenja, ne bježim od toga da bismo trebali neku bolju zgradu od one u kojoj smo sada, no kompleks u Industrijskoj zoni jednostavno je za nas prevelik - kaže Kočiš.


Dodaje, kada bi se Vodovod i preselio u Industrijsku zonu, u gradu bi, zbog blizine potrošačima, morao riješiti vlastitiu blagajnu, naplatno mjesto.
– A to bi nam bio još jedan trošak - dodaje Kočiš. Nastavlja, s obzirom na u međuvremenu prouzročenih oko pola milijuna kuna troškova za održavanje, režije kompleksa, kao i izdataka na ime uknjiženja, sada mu je cijena za prodaju pet milijuna kuna. Riječ je o površini od 7.800 četvornih metara, na kojoj su dvije velike hale prilagođene za dvije šinske dizalice, velike strojeve i dr. Jednom riječju, u prostornom, komunalnom, režijskom... smislu zaseban je to sustav koji je, nažalost, zasad gutač novca. Dok mu traži kupca, Vodovod je zakoračio u megaprojekt Aglomeracija Đakovo, vrijedan 250 milijuna kuna.