S Igorom Delačem nikad nije dosadno. Premda se glazbom bavi još od 13. godine (rođen je 6. ožujka 1968.), Delač ne posustaje, naprotiv, nakon više desetljeća na sceni odlučio se za moderniji stil koji mu se, vidimo i čujemo, i te kako isplatio, zahvaljujući naravno kvalitetnim novim pjesmama i novoj ekipi suradnika koja ga prati. Sve to, i više toga, bio je razlog da još jednom porazgovaramo s Delačem.

Uskoro se navršava godina dana od tvog velikog intervjua za Magazin Glasa Slavonije. Također je i godišnjica objave singla "Budan", kojim si uspješno krenuo u nove, modernije pop-glazbene vode. Uzimajući sve u obzir, kakva je ocjena proteklog razdoblja?

- Kratko i jasno: To je najbolje razdoblje moje glazbene karijere! Nisam mogao ni naslutiti što će mi donijeti taj moj veliki zaokret. Naravno da se čovjek uvijek nada najboljem, ali ovakav uspjeh nismo mogli ni sanjati. Obožavam ovo što radim, i u to sam se unio, rekao bih, 200 posto. Publika je to očito prepoznala i prihvatila na najbolji mogući način.

Kad bi se mogao vratiti godinu dana unatrag, što bi mijenjao u karijeri ili bi sve išlo onako kako se odvijalo, i kako se za sada odvija?

- Definitivno ništa ne bih mijenjao, dapače, mislim da bolji scenarij od ovog ne bih mogao zamisliti. Trenutno pripremamo snimanje spota za novi singl "U ritmu ljubavi", s kojim ću nastupiti na predstojećem CMC festivalu u Vodicama. Otkrit ću vam tajnu - opet pripremam iznenađenje! Reći ću samo da se radi o zanimljivom "featuringu" i maloj promjeni u glazbenom izričaju. Vjerujem da će razveseliti mnoge koji me nisu dugo čuli u tom svjetlu.

Nije zgorega da "ponovimo gradivo" glede suradnika koji su izravno vezani uz tvoj sadašnji stil, prije svega uz glazbenu prezentaciju preko do sada objavljenih singlova? Dakle, tko su ti ljudi koji stoje "iza Delača" kakav je proteklih godinu i više dana?

- To su moji Lege - rođeni Osječani, otac i sin, Miroslav i Ivan Zečić, koji čine autorsko-producentski tim Hit Factory. Oni su kreatori mog novog zvuka i transformacije koja još uvijek traje i za koju još uvijek ne znamo dokud će nas odvesti. Naša suradnja temelji se na želji da napravimo nešto kvalitetno što će ostaviti zapažen trag. Po meni je najvažnije što se pjesme rade točno "po mjeri" - prema mojim vokalnim sposobnostima. To je vjerojatno ključ našeg uspjeha. Izuzetno je važno da se u vokalnoj izvedbi istakne specifičnost i sve kvalitete mog glasa. Mojim kolegama pjevačima i pjevačicama preporučujem da nikada ne odustaju. Nikada nije kasno ako si dovoljno uporan i vjeruješ u ono što radiš i ako iza sebe imaš dobar autorski tim koji zna i razumije ono što je za to potrebno. U pjesmama "Budan" i "Istina u tami" našem timu kao tekstopisac se pridružila Uršula Tolj. Sve u svemu, malo i efikasno društvo za pobjede!

Od pjesme "Budan" preko "Ljubav" do aktualnog singla "Istina u tami", skupa sa suradnicima pokazao si neosporni hit-potencijal. Jesi li pritom zadobio i novu publiku i što kaže ona stara, koja te zna po nekim drukčijim stilovima, estradnim i tamburaškim, recimo?

- Kad smo kretali u moju novu priču, moram priznati da sam se pomalo pribojavao što će na to reći moja "stara" publika. Međutim, dobio sam novu publiku, a većina stare je poručila: "Bravo, trebao si to učiniti i prije!" U prilog tome govori činjenica da na nastupima uživo publika pjeva nove pjesme, što me čini jako sretnim. Moj je glavni cilj da u svakoj prigodi i svakom nastupu publiku učinim zadovoljnom i sretnom. To mi uvijek polazi za rukom jer nema nastupa na kojem nisam dobio pohvale i pozive za nove angažmane. Ja živim od glazbe i za glazbu i nastupam na svim vrstama evenata, od svadbi pa do nastupa na gradskim trgovima. Dovoljno je samo da me pozovete i ja sa svojim pratećim AurA bendom dolazim gdje god je to potrebno. U prilog tome ide i nevjerojatna činjenica da sam svirao čak tri dočeka za novu, 2019. Prvo smo u podne dočekali Novu godinu u Novom Vinodolskom. Nakon toga uslijedio je doček na osječkom trgu A. Starčevića i na kraju u hotelu Waldinger. Ako se po jutru dan poznaje, onda me u ovoj godini čeka jako puno nastupa.

Što za tebe zapravo znači biti glazbenik i pritom biti popularan, poznat i priznat? Koliko je to "teško breme", i kako se s tim nosiš? Pomisliš li ikad da ti je već svega dosta…?

- Ovo mi je jako drago pitanje. Netko od mojih starijih kolega, pjevača izjavio je jednu zanimljivu rečenicu, koju potpisujem od prve do zadnje riječi: "Pjevači ne idu u mirovinu, oni umiru na pozornici!" Time sam puno rekao, još dodajem da pripadam u skupinu iskonskih glazbenika koji glazbu žive 24 sata. S obzirom na to da sam "klasa optimist", nemam problema u komunikaciji s ljudima, putovanja me raduju i noćni sam tip. Dakle, imam odlične preduvjete za bavljenje ovim, za mene najljepšim pozivom na svijetu (riječ posao u ovom kontekstu izbjegavam). Popularnost je nešto što je sastavni dio života glazbenika. U mom slučaju, ona nikad nije prelazila razinu koja bi na negativan način utjecala na mene i moju obitelj. Uvijek sam je nastojao koristiti za više ciljeve - činiti dobro. I da, nikako mi nije svega dosta, pa tek sam počeo, ha, ha, ha.

Hrvatska je glazbena scena isprepletena različitim utjecajima, lobijima, interesima - kako u tom svemu opstati, biti svoj na svome, ne pristajati, ili pristajati, na kompromise?

- U ovu novu priču sam ušao s najmanje kompromisa dosad i vrijeme je pokazalo da je to bila mudra odluka. Doista je danas na hrvatskoj glazbenoj sceni veliki broj izvođača, pjesama i uistinu moraš biti na neki način poseban da bi se probio između svih njih. U tome smo očito uspjeli i pri tome ostali svoji na svome. U današnja užurbana vremena pjesma mora biti dovoljno zanimljiva da zaokupi pozornost slušatelja i cijelo vrijeme ga drži angažiranim. U suprotnom, on samo promijeni radijsku postaju i krene slušati nešto drugo. To je vrlo težak izazov, no moj je producent, Ivan Zečić, u tome pravi majstor. Učinio je moje pjesme svježima i zanimljivima, a pjesme su daleko najvažniji sastojak recepta za uspjeh.

Kad sam čuo da si rezerva za Doru (o kojoj se pjesmi radilo, podsjeti nas), došlo mi je muka. Zašto si uopće pristao biti rezerva? Nije li to podcjenjivanje tvog i rada tvojih suradnika? Kako to sad, nakon što je Dora minula, vidiš i komentiraš?

- Naša priča o Dori zapravo je izuzetno pozitivna! Tu priču još nitko ne zna, no mi nismo ni planirali prijavu na Doru. Na nadolazećem singlu "U ritmu ljubavi" počeli smo raditi krajem prosinca. Tada se istovremeno bližio rok za prijave na Doru. Kako smo tek počeli raditi na pjesmi, imali smo samo nedovršenu demo-verziju. Ipak, pjesma je već tada, u potpuno sirovom obliku zvučala iznenađujuće dobro. Odlučili smo ju prijaviti na Doru, najviše iz znatiželje. Ne mogu opisati sreću i iznenađenje kada sam saznao da je naša nedovršena demo-verzija pjesme, uz 150 prijavljenih pjesama, primljena na Doru, makar kao rezerva. Ako demo-verzija pjesme postigne takav uspjeh, vjerujem da od finalne verzije možemo očekivati jako puno! Sada, kada je sve prošlo, čestitam od srca svim sudionicima Dore, a posebno pobjedniku Roku. Doista mu želim što bolji plasman i svako dobro u daljnjoj karijeri.

Koliko je odnos središnjeg (Zagreba) i lokalnog (Osijek) još uvijek u nekakvom limbu, napetom stanju, izvjesnom zanemarivanju i minoriziranju, i kako se u takvom kontekstu moći izboriti za vlastitu, prepoznatljivu izvođačku i autorsku poziciju?

- Moje gledanje na odnos Zagreb - Osijek potpuno je drukčije od uobičajenog. Smatram da upravo različitost čini nas Osječane i Slavonce posebnim, ne samo u glazbi. Ovdje se krije golem potencijal koji treba iskoristiti u svakom pogledu. Nikad nije bilo više "jakih igrača" iz Osijeka i Slavonije nego danas. Samo ću nabrojiti neke: Mia Dimšić, Fluentes, Vigor, Opća opasnost… Moram istaknuti veliku podršku koju nam pružaju lokalni mediji. To su osim Glasa Slavonije prije svega HR Radio Osijek i Slavonski radio te ostale radijske i TV postaje diljem Slavonije. Stoga ovom prilikom svima od srca zahvaljujem. Bez njihove podrške moje pjesme bi teško pronašle put do srca slušatelja. Imamo mi Slavonci ono nešto što nas čini posebnim. Koliko mi sami budemo držali do sebe, toliko će i drugi držati do nas.

Kakav je odnos s izdavačem, Croatia Recordsom, imaš li i dalje njihovu punu podršku, za to što i kako radiš, skupa s tvojom ekipom?

- Croatia Records naša je najveća diskografska kuća. Biti pod njezinim okriljem za mene je velika čast i priznanje. O našem odnosu mogu reći sve najbolje, i iznad toga. Pred nama je skora objava CD-a koju planiramo do kraja godine. Croatia Records pritom će odigrati značajnu ulogu i plasirati CD na cijelom prostoru ex YU. Koristim priliku zahvaliti ekipi Croatia Recordsa na čijem je čelu direktor, g. Želimir Babogredac, na svemu što su do sada učinili za mene.

Igor Delač i turneje po regiji? Kako tu stojiš, je l‘ bilo koncerata izvan RH, i gdje, kako reagira publika?

- Za sada sam fokusiran na Hrvatsku. Ipak moram izdvojiti jedno prekrasno mjesto u Mađarskoj, Martince ili na mađarskom, Felsőszentmárton. To je naselje s jakom hrvatskom zajednicom, tamo imam doista pravi "zvjezdani tretman" i uvijek se rado odazivam njihovim pozivima. U budućnosti mi je želja predstaviti se cijeloj regiji, pa čak i šire za našu brojnu dijasporu u cijelom svijetu. Tko zna, možda uskoro budem nastupao i u Dublinu. Iskreno vjerujem da moja ekipa i ja za to imamo sve što je potrebno.

Igor Delač i sportski život? Igor Delač i humanitarne akcije? Reci nam nešto više, znamo da se i u tim zbivanjima ne štediš…

- Javna sam osoba i smatram da mi je dužnost tu moju javnost "koristiti" na najbolji mogući način. Iza mene su nebrojeni humanitarni koncerti i akcije. Na njih se uvijek odazivam, ako sam u mogućnosti. Posljednjih sedam godina rekreativno se bavim trčanjem. Trenutno se pripremam za 15. Osječki Ferivi polumaraton. Baš se radujem i jedva čekam 6. travnja da osjetim navalu adrenalina na startu utrke. Posebno sam ponosan što sam uz svesrdnu podršku atletskog kluba Slavonija - Žito, tvrtke Ferivi, osječkog Crvenog križa, Grada Osijeka i brojnih volontera, organizirao prvu utrku u povodu Dana grada Osijeka - "Osijek trči - I ti to možeš, daruj svoje kilometre". Utrci je nazočilo 420 trkača/ica, a kompletan iznos od startnina darovan je "Zakladi Ana Rukavina". Odlučili smo da će utrka postati tradicionalna. Dakle, tenisice na noge i pripremajte se za 2. prosinca 2019! Moja krilatica je: "Kad mogu ja, može svatko!"

Igor Delač i planovi za budućnost, nastavak glazbene karijere?

- Planovi za ovu godinu su nastupi na CMC festivalu i Aurea festu pop-glazbe u Požegi. Također, do kraja godine planiramo objaviti album na kojem će se naći i moji prethodni hitovi. S obzirom na to da smo moj AurA bend i ja ove godine proslavili prvih pet godina vrlo plodne suradnje, očekuje nas bezbroj nastupa kojima se uvijek veselimo. Kod nas uvijek vlada pozitivna energija koja na našim nastupima rezultira odličnom atmosferom i zagarantiranom zabavom.

Igor Delač - jučer, danas, sutra - u nekoliko riječi?

- Jučer je prošlost, sutra će možda biti, jedino sam danas siguran da mogu dati sve od sebe i pokušati napraviti nešto dobro za moju obitelj, prijatelje, zajednicu u konačnici i za sebe. #samopozitiva.