Glazbena škola Milka Kelemena Slatina nastavlja prošle školske godine započetu praksu organiziranja koncerta pod nazivom „Prvi pljesak“, na kome prvi put nastupaju učenici prvog razreda škole. Nakon samo nekoliko mjeseci učenja i vježbanja, 29 ovogodišnjih prvašića hrabro je pokazalo svojim roditeljima, ostalim učenicima i profesorima, ali i ostalim građanima, što su naučili za tako kratko vrijeme.

Prema riječima ravnatelja škole Antonija Brzice, škola organizira Prvi pljesak kako bi učenicima i njihovim roditeljima prvi javni nastup malih glazbenika ostao u trajnom sjećanju, da se i poslije prisjete 6. veljače 2019. godine i prvoga dobivenog pljeska za svoju glazbenu izvedbu. Ta sjećanja zasigurno će mnoge od njih, a osobito one koji u budućnosti ostvare određenu glazbenu karijeru, pratiti cijelog života.

- Tijekom šest godina školovanja i učenja bit će doista mnogo nastupa, ali svi učitelji u školi smatraju da ovaj koncert mora biti poseban - rekao je ravnatelj Brzica, podsjećajući roditelje na ranije dogovore da se i oni pripremaju za javne nastupe svoje djece.

Osim što će nastojati uvježbati skladbu koju izvode što je moguće bolje, učenici moraju paziti i na svoje ponašanje na pozornici, a posebno na odijevanje, i sve je to dio odgoja i pripreme za buduću, možda blistavu, glazbenu karijeru.

I baš kao što je Andrea Kligl napisala u pozivu objavljenom na web-stranici škole, „oni su tajanstveni, oni su najmlađi, oni su talentirani, na pozornici ih nitko čuo niti vidio nije, a reflektori ih još obasjali nisu i kamera ih još snimila nije“.

Sve se to slatinskim glazbenim početnicima dogodilo prvi put, i zato su neki bili nesigurni, nekima je ponestalo zraka, nekima su se prsti ukočili, neke su note skliznule ili odskočile sa svoga na neko drugo mjesto u crtovlju, a neke su žice škripale drukčije nego prije nastupa. I dok su se jedni mučili da bi odsvirali dvije-tri note, drugi su već sasvim ozbiljno izveli zadane skladbe, a treći se čak odvažili nastupiti u duetu. Ali svi su bili odlični, jer su s mnogo hrabrosti stali pred punu dvoranu, jer su žrtvovali vrijeme koje druga djeca provedu u igri i jer su marljivo vježbali i pohađali nastavu i poslije nastave. I zato su zaslužili veliki pljesak kakav su dobili, baš kao i njihovi profesori.
Petar Žarković