VINKOVCI

Galerija umjetnosti koja od 2004. nosi ime velikana hrvatskog modernog slikarstva Slavka Kopača, rođenog Vinkovčanina, jedno je od ključnih mjesta kulturnih događanja grada na Bosutu.

Iako osnovana 1966., u današnjoj zgradi u Dugoj ulici 3 u povijesno vrijednom primjerku krajiške neobarokne arhitekture, Galerija djeluje od 1970. i to je prvi pravi galerijski prostor u Vinkovcima. Do tada su se likovne izložbe održavale u raznim neuvjetnim prostorima od knjižnice do foajea kazališta ili drugih institucija.

Galerijski odjel izrastao je iz Likovne zbirke Muzeja koja je stvorena akvizicijama i većim dijelom donacijama građana, samih umjetnika, ali i drugih kulturnih i političkih institucija. U nedostatku izložbenog prostora fond Likovne zbirke pohranjen je u čuvaonicama, a izbor iz fonda mogao se pogledati na povremenim izložbama.

Voditelj Galerijskog odjela, kustos Ivica Belamarić, povjesničar umjetnosti, kaže kako je galerija od osnutka 1966. godišnje priređivala do 14 izložbi pa je do danas priređeno 520 izložbi.

- Mislim da su i muzeji i galerije već sada potpuno arhaična stvar, a za sto godina više ih nitko neće uopće posjećivati. Svi ovi sadržaji potpuno će se preseliti u svijet modernih tehnologija, koji će postupno postati jedini način konzumacije ove vrste kulturne ponude - kaže Ivica Belamarić dodajući da bez obzira na to hoće li se sadržaji koje Galerija nudi razgledati fizičkim dolaskom ili "iz naslonjača", Galerijski odjel nastoji konačno dobiti stalni postav koji bi se temeljio ponajprije na domaćim autorima, a u posjedu Muzeja djela su najznačajnijih hrvatskih autora, posebice 20. stoljeća. No najveći je problem nedostatak prostora, a najbolje rješenje, kaže Belamarić, bila bi dogradnja postojeće zgrade. Posljednju mogućnost vidi u prilagodbi koncepcije Stalnog galerijskog postava u sadašnjem prostoru. Prava je šteta da neprocjenjivo blago hrvatskog kiparstva i slikarstva prošlog stoljeća stoji u depoima, a ne u stalnom postavu.

Galerijski fundus danas čini oko 2800 predmeta, podsjeća Belamarić, raspoređenih po zbirkama. To su zbirke crteža, grafike, skulptura i slika te zasebne zbirke zavičajnika Vanje Radauša, Ivana Domca, Slavka Kopača, Antuna Babića, Đurđene Zaluški i Katarine Žanić Michieli.

- Zbirka Vanje Radauša organizirana je u 24 mape u kojima se čuvaju autorovi crteži, grafike i akvareli, a u posjedu je Galerije i nekoliko Radauševih skulptura. Posebno značajnu cjelinu čini i ostavština Ivana Domca, a između 500 Domčevih radova, koji su mahom akvareli, posebno se izdvaja stotinjak njegovih vrijednih, reprezentativnih ostvarenja. Djela Slavka Kopača u Muzej su pristigla u dva navrata, a Galerija danas nosi njegovo ime jer je upravo to bio uvjet uz drugu donaciju. Antun Babić Muzeju je darovao svojih 30 skulptura, 32 crteža, devet akvarela, 18 grafika te tri grafičke mape. Iz opusa Đurđene Zaluški pristiglo je 57 radova, pretežito ulja na platnu. Leila Michieli Vojvoda i Ivan Michieli, kći i sin Katarine Žanić Michieli, darovali su 22 slike ove umjetnice, uglavnom ulja na platnu, te 72 crteža. Uz ove zasebne autorske zbirke, ostale zbirke tvore pojedinačna ostvarenja stranih te domaćih autora 19. i ponajviše 20. stoljeća – pojašnjava kustos Belamarić dodajući kako su u fundusu svi najistaknutiji hrvatski autori, a posebice su zastupljeni autori koji su rođeni u Vinkovcima, autori koji su neko vrijeme bili značajni u kulturnom i javnom životu ili su na neki način vezani uz Vinkovce i okolicu.