Što napisati o Sajmu antikviteta, a nismo već pisali proteklih mjeseci, ili proteklih godina? Zvučat će kao "špranca", ali što da se radi kad je to doista tako, prve se subote u mjesecu, bez obzira na to pada li kiša, snijeg, ili je sunačno, ne propušta se odlazak u Tvrđu. Sajam aktikviteta, manifestacija koju je oživila naša medijska kuća, a od početka je ove godine pod organizacijskom palicom tvrtke Osječki sajam, postao je uistinu nezaobilazan.

- I to doista jest tako. Imamo konstantno popunjenu listu izlagača, posjetitelja je sve više, i sve nas to raduje - ističe Alen Vukašinović, direktor Osječkog sajma. Ne skriva kako su u organizacijskom smislu nastavili "Glasov" koncept, no, baš kao i na primjeru drugih sajamskih događanja, razmišlja i o određenim kvalitativnim unaprjeđenjima. Ali o tome od iduće godine.A kako što je poznato, Sajam antikviteta nudi za svakoga ponešto. Na brojnim su se štandovima prodavali servisi za jelo, lusteri, svjetiljke, stolnjaci, vaze te brojni drugi predmeti, od kojih su poneki za prodavača imali sentimentalnu vrijednost, a za potencijalnog kupca samo praktičnu. Primjerice, bilo je ondje kanti za mast, starinskih mlinaca za kavu, boca... Prodavale su se melodike, razglednice, stari viličasti ključevi, značke i brojni drugi predmeti koje je gotovo nemoguće pronaći negdje dalje, osim na omiljenom Sajmu antikviteta. Dakako, i ponuda je brojnih drugih štandova također pronašla put do svojih kupaca, ruke su zadovoljno trljali i obližnji ugostitelji...Ovaj put u rijeci dobro raspoloženih posjetitelja sreli smo i jednu javnu osobu na visokopozicioniranoj dužnosti - Dražena Bošnjakovića, ministra pravosuđa u Vladi Republike Hrvatske. Ovaj put kao privatnu osobu.- Volim doći na Sajam kad god mi dužnost omogući da sam ovdje prve subote. Sviđa mi se kada u ponudi ima Herenda, naime, imam doma malu kolekciju tog mađarskog, ručno oslikanog porculana, uglavnom sastavljenu od "sitnih" stvari. Lijepo je ovdje, jer ima mnogo izlagača, ima mnogo lijepih stvari koje se daju vidjeti, ali mislim da je za nas važno to što se, kada smo ovdje, vratimo u neka vremena kada smo bili malo mlađi - pohvalio je Bošnjaković cjelokupnu atmosferu.A kad smo već na štandu s porculanom Herend i Zsolnay, bilježimo i zanimljivu ponudu - sifon, tj. bocu za soda-vodu.Alan Kuzmanić za sebe kaže kako je polukolekcionar, hobist i tragač, daje nam kratki povijesni uvod u svijet sodarstva na ovom području. Dakako, zlatno doba vezano je uz vremensko razmeđe XIX. i XX. stoljeća. Ali, evo, i tehničkog opisa.- Sifon se sodarski sastoji od staklenog dijela koji često može biti u boji, unutarnjeg usisnika i glave boce, najčešće od kositra. Starost boce može se procijeniti prema izgledu ili nekakvim utisnutim pečatom, odnosno godinom proizvodnje, u ovom primjeru imamo kositar od sodara Gobeckog, iz 1928. godine. U Osijeku i općenito u ovim krajevima bilo je mnogo sodara. Cijene pojedinih primjeraka boca možemo formirati od 30, 50, 500, pa i do 1000 kuna za rijetke boce rađene u kiselinama. Ako je malo mjesto i mali sodar, a još je k tomu boca u boji, naravno da je takav primjerak skuplji. Uglavnom, krilatica iz vremena kada su se sifoni masovno koristili glasila je: "Loše vino škropilo se dobrom soda-vodom", kazuje nam naš sugovornik.Iako subotnje vremenska prilike to nisu tražile, svakako valja početi razmišljati i o toplijoj odjeći. Na sajmu je bila i dobra ponuda reklji, odnosno špencli, štrikanaca ili buđura - različita su imena za isti autohtoni odjevni predmet - jaknu ranije rađenu od valjane vune, danas pretežito od pamuka...I tako napuštamo još jedan Sajam antikviteta. Ako do sada niste bili, dođite idući mjesec. Sigurno je da će, bez obzira na vremenske uvjete, biti zanimljivo. A to je ono što daje draž, zar ne?