Kulturni centar Gatalinka iz Vinkovaca, pod stručnim vodstvom Blanke Žakule, uspješno radi na projektu proučavanja tradicijskih frizura Hrvatske i očuvanja umijeća njihove izrade još od 1995. godine.

- Na svim kulturnim područjima Hrvatske iz oglavlja su se najrječitije iščitavale sve statusne promjene kroz koje je žena prolazila tijekom života. Po njemu se prepoznaje mala djevojčica, starija djevojčica, djevojka pred udaju, mladenka, udana žena, udovica, starija žena. Uz vidljivu estetsku funkciju, oglavlje je kao materijalizirani sustav znakova služilo za komunikaciju razumljivu pripadnicima kulture u kojoj su se nalazili - kaže Blanka Žakula, voditeljica KC-a Gatalinka.
Iako se naše i rimske frizure, pojašnjava Žakula, ne razlikuju u tri osnovna elementa - pletenica od mnogo pramenova, rješavanje čeone partije i u nakitu - postoji jedna značajna razlika. Naše frizure nose isključivo djevojke, a rimske nose udane žene, pa čak i matrone. Naše djevojke kada se udaju šišaju kosu i pokrivaju je jer je kosa tabuizirana.
- Kosa se češljala drvenim ili metalnim češljem, a prala u “lugu”, vodi u kojoj se prokuhavao pepeo, te u kišnici sapunom. Sapun se pravio od domaće masti. Domaći “safun” pravi se od stare masti, npr. od pohanja. Mast se stavlja kuhati, a u nju se stavlja živa soda, ledena soda.
Prljavština koja dođe na površinu skida se. Kada je smjesa gusta, uspe se u korito, na čijem je dnu tkanina “pepelinac”. Kada se smjesa stvrdne i ne lijepi, izreže se na željene komade i ostavi preko noći. Sapun se skladišti tako da se stavi u staru torbu od “krpara” i objesi na tavan. Kosa se ispirala u čistoj vodi, vodi iskuhanog divljeg kestena ili vodi s octom. Za njegu kose koristila se svinjska mast, mast od guske, čičkovo i orahovo ulje. Neka kosa “sjedne” samo s uljem, a neka je tako živa da se maže kravljim lojem. Tako se kosa njeguje, lakše oblikuje, a frizura ima velik sjaj. Sjaj se postizao i premazivanjem pletenica sa sluzi koja se dobije kuhanjem lanenog sjemena.
Za učvršćivanje uglavnom prednjeg dijela frizure koristio se bjelanjak i otopina šećera i vode. Kosa koja se izvukla pri češljanju nije se bacala, nego su se njome učvršćivali krajevi pletenica - kaže Blanka Žakula.
Kosa se prala jednom mjesečno, pa i rjeđe. Zbog zahtjevne izvedbe, frizura se najčešće pravila jednom u petnaest dana (ili mjesečno), ali se zato prednji dio frizure popravljao svake nedjelje. Pletenica se plela subotom, nedjeljom i svecem.
Nije se nosila jedna varijanta frizure, već ju je svaka djevojka prilagođavala sebi ovisno o kvaliteti i dužini kose. Obujam kose kakav su imale, kaže Žakula, danas ne možemo ni zamisliti.