Autoglas
OBITELJ BRZIH VOZAČA

Tko je brži, otac ili sin Kotromanović?
Objavljeno 14. kolovoza, 2018.
Obitelj Kotromanović jedna je od rijetkih u Hrvatskoj koja se može pohvaliti da dva njezina člana voze zahtjevne automobilske utrke

Za osječki se automotosport prije nekoliko dana održala zanimljiva utrka na obnovljenoj stazi Grobnika. Mala osječka ekipa vratila se s dvodnevnog natjecanja s hrpom pehara, a posebnost je što su se na stazi okušali otac i sin, Zoran i Vedran Kotromanović. Mlađem iz obitelji Kotromanović utrka kod Rijeke bila je vatreno krštenje.


Otac Zoran iskusan je vozač koji je već godinama u automobilizmu. Trenutno je prvi u generalnom plasmanu grupe 4 i gotovo će sigurno, iako su ostale još dvije utrke, ostati na čelu. Zato se mogao opustiti i sa zadovoljstvom gledati kako ga nasljednik pretječe na stazi. Već prvog dana odaslao je nemalom broju osječkih poznavatelja autoutrka znakovitu poruku na Faceboku: „Vedran prvi, tata četvrti!“ Kako je došlo do toga da zajedno počnu voziti utrke, upitali smo oca i sina Kotromanović.
- Meni je želja bila sjesti u auto odmah nakon što sam prestao voziti karting, no trebalo je pričekati još nekoliko godina da se to dogodi. Kada je tata počeo voziti Seat Cupra kup, prije dvije godine, želja se ponovo javila. Preko tatinih prijatelja iz Rijeke preporučili su mi da prije utrka prođem trening na simulatoru, na kojem sam proveo sate i sate. Simulator je odlična stvar za naučiti staze, dobiti pravi osjećaj, jer voziš online s drugim sportskim vozačima. Tu je tata vidio da imam onaj njegov trkački gen. U jednom trenutku mi je rekao: "Evo ti prilika", a ja sam to, naravno, jedva dočekao - u dahu je ispričao Vedran Kotromanović.
Otac i sin vozili su u Rijeci u identičnim serijskim Seat Leon Cuprama. Automobili pristigli iz tvornice odmah su odvezeni u radionicu Autocentra Kotromanović, gdje su posebno slagani za utrke.
- Nije mi bilo teško navući kombinezon i spustiti se u radionicu. Sam sam slagao Cupre. Stavljali smo karbon, nove opruge, ovjes. Auti su još uvijek u razvoju i trebat će nam još oko godinu dana da ih finiširamo. Ideja je da automobili ostanu na tvorničkim postavkama, 2000 kubika s 280-290 konjskih snaga. Motor ćemo raditi tek u drugoj fazi, tako da dođemo do praga za TCR - kaže Kontromanović stariji.
Inače, brojke su u natjecateljskom automobilizmu (novac) "paprene". Novi TCR automobil za utrke, kazuje nam Zoran, košta 150.000 eura, a dobar polovni oko 100.000 eura. „Ako uđeš u taj krug TCR obitelji, onda je problem novčani. Ovo što mi sada vozimo je poluhobi i polustrast, a TCR je čisti profesionalizam, tu moraš biti na 120 posto i to užasno košta“, kaže Zoran Kotromanović, dodajući da Cupre još pokazuje neke probleme iako su auti dobri i ostvaruju odlična vremena. Nakon malih preinaka definitivno će biti još bolja.
Kod nas u Hrvatskoj za sada je sve na osobnoj bazi. Profesionalnih timova u automobilizmu nema. Koliko te drži strast, toliko voziš, a vozači zemalja u okruženju imaju puno bolju potporu od države nego mi. Srbija je nekoliko klasa iznad nas.
Zajedno s Kotromanovićima na Grobniku su bili i mehaničari, Dušan Lazić Dule i Alen Hećimović. Upravo zahvaljujući njima Vedran je nakon kvalifikacija mogao odvoziti utrku iako je u boks morao sa šlep-službom jer je njegovu Cupru neoprezno oštetio drugi vozač. Vrijedne ruke Duleta i Alena uspjele su ju u samo tri sata dovesti u prvotno vozno stanje, što je Vedranu omogućilo pobjedu u prvoj utrci.
- Prva utrka bila je veliko iskustvo za Vedrana, sada je vidio koliko sve to košta, kako je to doći na utrku i, ako se razbiješ na stazi, što znači ekipa. S obzirom na nalet drugog vozača na Vedranovu Cupru, da nije bilo Duleta i Alena, od utrke ne bi bilo ništa. Mi, kada nas drugi vozači vide, možda izgledamo malo neozbiljno jer zbijamo šale, ali što se tiče profesionalnosti timova, sigurno smo najjači u Hrvatskoj. Dođemo sa svom opremom, dijelovima, mi to jednostavno znamo raditi. Pomažemo i drugima. Kada smo išli na Grobnik, sve zajedno je težilo sedam tona, auti na prikolici i kompletna oprema u Viti - kaže Zoran.
Na pitanje kakvi su mu planovi, Vedran je u sekundi rekao: „Meni je plan da on (tata) ostari, a da ga ja prestignem“. Zoran se pak vratio na post „Vedran prvi, tata četvrti“.
- Mali je dobar, nema tu Boga, ali nije još dovoljno dobar kao tata! To će se vidjeti na idućoj utrci! - sa smijehom govori Zoran.
Milan Bugarić
// Osječani na Grobniku //
Simulator puno pomaže u pripremi
Simulator je sjajna stvar i za iskusne vozače, koji prije nekoliko godina to nisu primjenjivali. Shvatio je to i Zoran, koji je staze prolazio za simulatorom instaliranim u Vedranovoj sobi. „U utrci u Slovačkoj pobijedio sam isključivo zbog simulatora. Polića (drugog vozača) ‘ubio‘ sam za dvije-tri sekunde po krugu i on nije mogao vjerovati što se dogodilo, a zna kakav automobil imam", kaže Zoran Kotromanović, dodajući kako svi profesionalni timovi obavezno koriste simulatore, preko kojih se prolaze vjerne kopije kružnih staza. Trening na stazi ipak je puno važniji. Svakako, treba upijati savjete i iskustva koja dolaze s treninga na simulatoru, no stvarnost je malo drukčija. "Ako na simulatoru izletiš sa staze, nikome ništa, pritisneš dugme i ideš dalje, a u zbilji svako izlijetanje košta nekoliko tisuća eura...“ kaže Zoran Kotromanović.
Osječani voze za klub iz Dubrovnika
Vedran i Zoran voze za klub iz Dubrovnika. "Dobar sam s predsjednikom AK Dubrovnik Racing pa smo odlučili voziti za njh, jer odgovarajućeg kluba u Osijeku nema. Mi vozimo za njih, osvajamo bodove za njih, oni nam plate startninu i super", kaže Zoran.

Da bi Vedran pristupio utrkama, morao je dobiti licencu. "Nisam mogao dobiti nacionalnu licencu kako bih mogao voziti sve klase, nego sam krenuo otpočetka. Prvo sam dobio klupsku licencu koja se ograničava kubikažom i snagom. Morao sam odraditi i školu brze vožnje da bih mogao sjesti u automobil za utrke. Jedno zanimljivo iskustvo", kaže Vedran.
Možda ste propustili...