Objavljeno 8. kolovoza, 2018.
Štrcaljku su obnovila trojica novojošavačkih vatrogasaca veterana u povodu kolovoške, 70. obljetnice DVD-a
NOVA JOŠAVA - Vatrogasna društva u svakom gradu, a posebice u malim selima, pisala su povijest svoga kraja. Nekada je sve kretalo od vatrogastva, događaji, druženja, prijateljstva, ljubavi, pa i posao. I zato se kroničari najčešće, uz župne urede, obraćaju upravo vatrogasnim društvima za povijesne podatke nekog područja. Iznimka nije ni orahovačko prigradsko naselje Nova Jošava. Naime, to malo mjesto, u kojem prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. žive 182 duše, slavi krajem kolovoza veliki jubilej svoga vatrogastva - njihov DVD imat će 70. rođendan. U povodu te velike obljetnice, entuzijast i veteran vatrogastva u selu Petar Čačinović iz spremišta društva izvukao je staru vatrogasnu štrcaljku i dao se u njezinu potpunu obnovu uz pomoć svojih prijatelja, dugogodišnjih vatrogasaca.
Potraga za kožom
- Sve je krenulo zapravo vrlo spontano i s puno ljubavi jer, napokon, riječ je o vatrogastvu u kojem mi godinama sudjelujemo s ponosom i čašću. Ja sam se nakon jednog sastanka DVD-a uoči ove naše velike obljetnice sjetio da mi u svom spremištu imamo tu staru štrcaljku, otišao je pogledati i pala je ideja da ju obnovimo i pokušamo za obljetnicu osposobiti. Pitao sam svoje susjede, dobre prijatelje i vatrogasce Zvonka Ambroša i Ivicu Mihelčića, koji su odmah prihvatili ideju i krenula je akcija obnove. Moram reći da je ta štrcaljka godinama dobro čuvana, pod krovom, dakle bez sunca i kiše, na suhom, i zasigurno je jedna od najočuvanijih u Slavoniji - počinje priču Petar te dodaje da je prvi korak bio čišćenje štrcaljke od paučine i prašine, zatim šmirglanje i bojenje, a onda je krenuo tehnički dio posla.
- Odmah nakon čišćenja pokušali smo pokrenuti našu štrcaljku i ona je uspjela ispustiti vodu, ali prskalo je na sve strane i odmah smo zaključili da je pumpa u dosta derutnom stanju. Tada smo sve rastavili da vidimo unutarnji izgled jer svi smo mi ljudi koji vole i znaju raditi s tehnikom. Kada smo otvorili štrcaljku, bilo je vidljivo da je problem u kožama koje služe kao brtve na klipovima - one su, naime, jednostavno istrunule, prošao im je vijek trajanja. Tu je nastao velik problem jer je riječ o specijalno formiranim kožama, debljine pet milimetara i danas ih je teško bilo gdje u Hrvatskoj pronaći. Pokušao sam sve, "guglao", zvao po cijeloj Hrvatskoj, od Dalmacije i Istre preko Zagorja do cijele Slavonije, pokušao sam čak naći trag stare kožare u Osijeku, no nigdje nisam uspio naći takve kože. Čak sam i tražio po selima ima li negdje starih kožara koji bi to napravili bez ikakvih problema, ali takvih majstora danas više nema - prisjeća se Petar.
Pomogli Čepinčani
- Došao sam tako tražeći rješenje do jedne trgovine vatrogasnom opremom u Osijeku, čiji mi je vlasnik puno pomogao i dao kontakt zapovjednika DVD-a Čepin Stjepana Nađa, kojeg sam nazvao i objasnio naš problem. Stjepan je rekao da su oni imali sličan problem i nabavili takve kože od svojih prijatelja iz Mađarske te da imaju viška i rado će nam ih ustupiti. Zvonko Ambroš i ja odmah smo sjeli u auto i otišli kod njih po te kože te u Valpovačku Satnicu po adekvatan alat kako bismo ih postavili. Nakon dolaska kući, nas trojica krenuli smo na posao, uz pomoć našeg poznatog tokara Jože Varaždinca oblikovali te kože, stavili ih u radne cilindre, sastavili, isprobali. Štrcaljka je odmah proradila besprijekorno, u roku od par sekundi, kako mi to vatrogasci znamo reći, dobili smo vodu i našoj sreći nije bilo kraja - nastavlja Čačinović te opisuje kako je zapravo ta štrcaljka nekada radila.
- Riječ je, dakle, o štrcaljki koju su vukli konji, konjska zaprega, a s jedne i s druge strane po tri su čovjeka pumpala vodu pomoću poluge. Ona ima svoj usisni vod i maksimalno vuče vodu iz 6 - 7 metara dubine, radno je predviđena za dva radna mlaza s cijevima promjera 52 milimetra, a s mlaznicom može napraviti mlaz i do 20-ak metara. Takve su štrcaljke u ono vrijeme bile iznimno cijenjene i upotrebljavane, i to je onda bila prava tehnologija za vatrogastvo, posebno u ovakvim skromnijim mjestima poput našeg. Nama je ovo bilo veliko zadovoljstvo i čast raditi, puno nam je srce i jedva čekamo da ju prezentiramo u punom sjaju svojim sumještanima na našoj velikoj obljetnici, to više što smo, iako selo, danas bez konja pa će to biti prava atrakcija - zaključio je Petar Čačinović, koji je sa svojim prijateljima oživio prošlost ne samo svoje Nove Jošave i Orahovice nego i cijele Slavonije.
Vladimir Grgurić
JEDNA OD 76 ŠTRCALJKI KOJE JE NABAVIO VELIKI ŽUPAN, GROF PEJAČEVIĆ
Novojošavačka štrcaljka ima veliku povijesnu vrijednost. Naime, kada ju je spomenuti trojac rastavio, u unutrašnjosti, na samom mehanizumu, vidjeli su otisnutu godinu 1895. i krenuli u straživanje. Preko povijesnih knjiga, interneta i starih zapisa, Petar Čačinović došao je do podatka da je šprica stara pune 123 godine.
- Prva godina vidljiva na vanjskoj strani štrcaljke je 1951., i to je godina kada je ona došla u naše selo, kada smo ju dobili od ondašnjeg Vatrogasnog saveza Orahovica. Sjećam se, bio sam tada klinac od četiri godine i bio je to pravi praznik u selu, mi djeca bili smo zadivljeni, obilazili oko nje i gledali kako naši stari rade s njom. Dakle, već ta godina ima svoju vrijednost pa sam krenuo, što se kaže, ‘‘kopati‘‘. Istraživanjem sam zaključilo kako je 1951. godine napravljen samo drveni skelet, kotači i još neki drugi dijelovi, međutim, sam mehanizam datira iz 1895. godine, koju smo i vidjeli otisnutu u unutrašnjosti naše štrcaljke, Dakle, stara je 123 godine, a iznutra izgleda kao da je jučer izašla iz tvornice, nema risova na stublinama, nema nigdje oštećenja, jednostavno za divljenje. Naravno, nisam imao mira dok ne istražim kako je došlo do stare mehanizacije iz te daleke godine. Dugo sam tražio i napokon došao do podatka kako je veliki župan tadašnje Virovitičke županije, grof Pejačević, negdje krajem 19. stoljeća nabavio u Mađarskoj 76 štrcaljki za potrebe vatrogasnih društava na ovome području i podijelio ih na potezu od Virovitice do Osijeka tako da sam siguran da se takve mogu još negdje pronaći. Dakle, naša je štrcaljka bila jedna od tih i tada je bila na nekom drugom podvozu da bi novi bio napravljen 1951., ali mehanizam je ostao onaj prvotni - zaključio je Čačinović.
Štrcaljku su vukli konji, a s jedne i s druge strane po tri su čovjeka pumpala vodu pomoću poluge