Proljetni sunčani dan privukao je u subotu mnoštvo Osječana svih dobi koji su posjetili Sajam antikviteta koji se svake prve subote u mjesecu održava na Trgu Sv. Trojstva u Tvrđi.

Draž ovog događaja upravo je njegov svaštarski profil. Ovdje ćete na jednom mjestu naći i prave antikvitete i najobičniju starudiju, neke rijetke knjige za koje niste znali da postoje i naslove koji krase svačiju kućnu biblioteku, a nađu se tu i djela klasika marksizma, ali i nacistička literatura. Bilo je i benignih knjiga iz nezgodnih vremena, primjerice talijanska početnica iz 1942., objavljena za potrebe endehazijskog školstva. Prolistali smo i knjigu na gotici s naslovom “Allgemeine Geschichte” iz 1848., i jedan protestantski katekizam iz 1926. Ipak, jedna se knjiga izdvajala ne samo svojom težinom i luksuznim uknjiženjem, nego i svojim grandioznim naslovom. Riječ je o knjižurini sa 749 stranica “Tito četrdeset godina na čelu SKJ 1937-1977”, u kojoj o živućem maršalu s oduševljenjem pišu njegovi najodaniji mitomani Vladimir Bakarić, Edvard Kardelj, Stipe Šuvar, Azem Vlasi, i naš Osječanin Leo Mates (rođen 1911. u židovskoj obitelji), koji se na konferenciji u Bandungu 1955. družio s jeruzalemskim velikim muftijom Aminom el-Huseinijem, ovaj put u ulozi jednog od osnivača nesvrstanih.

Uvijek se na Sajmu antikviteta nađe i onih koji traže kakav stari alat i tehnički dio bez koga se ne može popraviti škripava stara brava na vikendici u Aljmašu. Ove subote u središtu trga kočio se reprezentativni fotografski portret Stjepana Radića na posebnom stalku s natpisom “vodja hrvatskog naroda”, a okolo se mogla razgledati svakojaka starudija, poput vješalice od jelenskih rogova, limeni lončići, pleteni balon za rakiju i stara pila.

U drvenom kiosku koji nalikuje na stari osječki tramvaj susreli smo Zorana Balabana koji je ondje izložio svoje antikvitete s početka 20. stoljeća. Mahom je bilo riječ o secesijskom porculanu, čajnicima, vazama, starinskom nakitu i umjetničkim slikama. Posebna priča su ponovno popularni vinili, ali i glazbene kazete oko kojih se vrti sve više ljudi. Među nabožnim predmetima ističe se mali suvenir iz Marije Radne, marijanskog svetišta u rumunjskom Banatu omiljenog među karaševskim Hrvatima koji onamo hodočaste pješke hodajući u koloni tri dana s križevima i zastavama u rukama. S obzirom na njemački natpis najvjerojatnije potječe s početka prošlog stoljeća. Dakako, veliki broj okupljenih nije mogao odoljeti langošicama i kolačima iz Suze, a sva sjedeća mjesta na otvorenom okolnih kafića bila su popunjena. Bio je užitak popiti ondje subotnju kavu u društvu dobrih prijatelja.