Čepinsko čijalo održano je proteklog vikenda u Hrvatskom domu osamnaesti put, u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Ivan Kapistran Adamović. Bila je to prigoda, našalimo se malo, da “dormeo mladi” upoznaju, a stariji se prisjete vremena kada se perje čijalo kako bi se njime punili perine i jastuci. Sve što se događalo na sceni, “gutalo” se pozornije nego reklame na nekom od, starijima danas omiljenom, “TV šopu”.

Čepinsko je čijalo tradicionalna manifestacija koja se održava već 18 godina, kaže Antun Blažević, predsjednik KUD-a. Ideja začetnika ove manifestacije bila je očuvanje starih običaja i njihovo prenošenje na mlađe generacije. Tako je kroz niz godina održavanja postalo jednim o omiljenijih događanja u ovo doba godine u Čepinu, pa ne čudi što je dvorana bila puna.

U životu slavonskog sela čijalo je nekada bilo značajan društveni događaj - perje se čijalo tijekom dugih zimskih večeri, a bila je to prilika da se ljudi, okupljeni oko zajedničkog posla, provesele, porazgovaraju i zapjevaju. I najvažnije, da se upoznaju, zagledaju i zadirkuju djevojke i momci. A domaćini bi se, kao i uvijek, pobrinuli za slastan zalogaj i dobru kapljicu.

Žene i djevojke okupljale bi se u jednoj kući te uz pjesmu i vesele razgovore čijale perje koje bi domaćica pripremila. Za meke je jastuke valjalo odvojiti perje od rožnatog dijela pera. Velik je to posao - za jedan jastuk potrebno je kilogram i pol do dva kilograma perja. Muškarci su za to vrijeme razgovarali, dogovarali poslove, kartali se i zbijali šale sa ženama. Nakon završetka posla vreća s perjem istresla bi se na glavu momku koji će vjerojatno biti zet domaćinske kuće. Raspoloženo bi društvo često posjećivali i tamburaši, pa se nakon obavljenog posla veselo druženje nastavljalo do kasno u noć. A povratak kući u “sitne sate” momci su znali iskoristiti za zadirkivanje djevojaka. Skupili bi peruške pa bi ih znali zataknuti u djevojačke prozore ili na kapiju, a nerijetko je razbacanog perja bilo posvuda ispred kuće, pa je “mat' imala šta vidit' ujutro”. Djevojka je morala pokazati kako je marljiva i pomesti perje prije nego što “selo vidi”.

Dio te atmosfere mogao se itekako osjetiti u Čepinu na radionici koja je prethodila kulturno-zabavnom dijelu. Tako se moglo čuti kako je dika svake prave šokačke sobe - naređivanje kreveta. Ispod su, navode umjetnički voditelj KUD-a Nenad Sudar i voditeljica projekta Lara Liović, perine i jorgani, gore šlingane i necane ponjave i ponjavac pa jastuci od “metera”. Jastuci su, uz ruho, pokućstvo i dukate bili sastavni dio djevojačke otpremnine. Prema tradicijskim, nepisanim pravilima trebalo ih je biti šest. Prilikom mladenkine selidbe u novi dom ponosno su pokazivani cijelom selu - odjeveni u šlingane ili necane jastučnice.

Posjetitelje, u ostatku večeri nakon radionice, u zabavu je odlično uveo gazda Joza, koji je imao što za ispripovijedat'. Naime, njegova je Milka otišla na rad u Irsku, pa je to bila tema večeri, a “surprise” je bio i kada su se djeca vratila iz Irske. I dok je Joza sa svojim prijateljem divan'jo uz rak'ju, djeca su pripremila čijalo, a pomoći su došle i susjede...

Uz pjesmu i ples sve se lakše napravi, pa je tako i ovogodišnje Čijalo prošlo u veselju, s gostima - folklornom skupinom Hrvatske čitaonice iz Mohača. Na čijalu su uz općinskog načelnika Dražena Tonkovca te zamjenike Ivana Žeravicu i Mateju Kalajžić, gosti bili predstavnici grada Mohača Áron Cserdi, zamjenik gradonačelnika, i Andrics Attila, voditelj projekta Pretvaranje kulturnog nasljeđa “Šokaca” u turističku atrakciju – ŠOKCI, te Andrea Kakas iz HUHR Joint Secreteriata – Pečuh.