Kada su prije nekoliko dana gradonačelnik Ivan Bosančić i ravnatelj Zdenko Rečić na pročelju zgrade Gradskog kazališta “Joza Ivakić” zajedno otkrili spomen-ploču prvog kazališnog plakata koji najavljuje dvije predstave 8. prosinca 1917. (što je i početak kazališnog života u Vinkovcima), službeno su objavili završetak obilježavanja 100 godina od tog značajnog događaja za kulturu najstarijeg europskog grada i 85 godina od smrti Joze Ivakića, čije ime vinkovačko kazalište ponosno nosi. No, prema istraživanjima, može se pouzdano reći da prvi podatci o predstavama u Vinkovcima potječu iz 1876., a o tom je pisao i Vijenac za urednikovanja Augusta Šenoe.

Na plakatu prve predstave piše da Diletantsko kazalište 8. prosinca 1917. “točno u 8 sati na večer u donjim prostorijama svratišta Lehner daje svoju PRVU predstavu”, i to dvije jednočinke - “Prosci” Ise Velikanovića i “Začarani ormar” Ferde Ž. Milera. Ulaznice, koje se i danas čuvaju u kazališnoj arhivi, mogle su se kupiti u knjižari Kremer i drug, i na večer na blagajni svratišta - “Čist prihod u korist vinkovačke siromašne djece za zimsku obuću”, a “dobrovoljni prilozi primaju se sa zahvalnošću”.

- Prošlo je stotinu godina od tada. Takva okrugla obljetnica rada vinkovačkog kazališta koliko raduje, toliko i obvezuje, jer priziva potrebu retrospektivnoga pogleda, rekapitulaciju postignuća i svečanog obilježavanja tijekom 2017., kojima se evocirala kazališna tradicija i predstavlja javnosti recentni rad kazališta. Premijerne predstave “Tri treća tromjesečja”, “U babinom gnijezdu”, “Ružno pače” i “Macbeth” postavljene u 2017. i u znaku su kazališne stogodišnjice, kao i izložba “Sto godina vinkovačke kazališne scene”, te popularno-znanstveno predavanje dr. sc. Anice Bilić “Joza Ivakić - patron vinkovačkog kazališta”. Središnje događanje bila je premijera ljubavne komedije u četiri čina, nastala prema tekstu Joze Ivakića “Vrzino kolo”. Obilježavanje 100 godina kazališnog života u Vinkovcima, 85 godina od smrti Joze Ivakića te deset godina profesionalnog rada, održano je pod visokim pokroviteljstvom hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović – podsjeća Mirela Čikvari, voditeljica marketinga, a ravnatelj Rečić dodaje kako je kazalište prolazilo kroz različite faze razvitka.

- Nakon razdoblja Diletantskog, kazalište mijenja naziv u Gradsko narodno kazalište (1945.– 1952.), zatim atribut Narodno (profesionalno) mijenja u Amatersko, sve do 1979., kada postaje Centar za kulturu do 1991. Od 1992. do 1997. razdoblje je Gradskog kazališta Vinkovci, a od 1998. nosi ime “Joza Ivakić”. Počevši s 2002., Kazalište ponovno ima profesionalnu produkciju, a 2007. stječe status profesionalnog kazališta. Predstave našeg kazališta osvojile su mnoge nagrade i priznanja, izdvojiti treba predstavu “Soboslikar”, kao najbolju predstavu u cjelini na Međunarodnom festivalu pučkog teatra Omišalj-Čavli (2007.), zatim vrlo zapaženu predstavu Dubravka Matakovića “Iz Kabula s ljubavlju”, za koju je Tatjana Bertok-Zupković bila nominirana za glavnu žensku ulogu za Nagradu hrvatskog glumišta (2007.), “Sluškinje” – Maja Lučić osvaja NHG u kategoriji Izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina 2010., predstava “Sluškinje”, redatelja Damira Mađarića, na Festivalu TREMA u Rumi 2011., proglašena je najboljom predstavom festivala. “Ćup” osvaja prvu nagradu publike na Danima Zorana Radmilovića 2014., a na istom festivalu Vladimir Andrić osvaja Zoranov brk za ulogu glavnog nogometnog suca u predstavi “Nećeš razbojniče”. Na Festivalu glumca 2015. Ivan Brkić osvaja nagradu “Fabijan Šovagović” za najboljeg glumca u predstavi “Hrvatski emigranti” u našoj produkciji, Milkica Ercegovac osvajala je nagrade za najbolje kostime i mnogi drugi – podsjeća ravnatelj.

Prije njega, vinkovačkim su kazalištem ravnali Vojin Dubajić, Miroslav S. Mađer, Vladimir Rem, Ivica Zupković, a Rečić posebno ističe Himzu Nuhanovića, ravnatelja, redatelja i glumca.

Svih ovih godina vinkovačko je kazalište radilo kontinuirano, osim kratkog zastoja za vrijeme Domovinskog rata.

- Bilo je uspona i padova, mijenjali su se vlasnici, davale se velike i važne predstave domaćih i stranih autora, posebice su vrijedna klasična šokačka djela slavonskih pisaca. Ove su daske iznjedrile glumce zaslužne za stasanje vinkovačkog teatra, kao što je Franjo Jelinek–Beli, ali i odličnike hrvatskog glumišta koji su počeli na vinkovačkoj sceni – Vanja Drach, Nada Subotić, Ivo Fici, Duško Gojić, Ivo Gregurević, Mato Ergović, Žarko Mijatović, Jasna Bašić, Vesna Tominac, Rade Šerbedžija. Surađivali smo s mnogim redateljima i glumcima, poput Ozrena Prohića, Dražena Ferenčine, Damira Mađarića, Stojana Matavulja, Helene Minić, Ines Bojanić, Draška Zidara, Arete Ćurković, Roberta Ugrine, Sandre Lončarić-Tankosić, Vinka Kraljevića, Petre Cicvarić, Žarka Savića, Ivana Brkića, Katarine Baban, Mije Krajcar, Roberta Raponje, Miroslava Međimoreca, Frane Marija Vrankovića... Imamo plodnu i vrlo uspješnu suradnju s mnogim kazališnim kućama u Hrvatskoj i susjedstvu. Kazalište sudjeluje na mnogim festivalima: Bobijevi dani smijeha u Zagrebu, Prolog u Sisku, Zlatni lav Umag, Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, Lutkarsko proljeće, Festival glumca, Virkasu Virovitica i član smo više strukovnih organizacija – nabraja Rečić, dodajući kako ansambl trenutačno broji devetero zaposlenih i svi glumci imaju akademsko obrazovanje. Jedna glumica vodi dramsku grupu mladih, jedna je na stručnom osposobljavanju, a već nagodinu raspisat će natječaj za još jednu glumicu.