Objavljeno 2. prosinca, 2017.
Doktrina ili promjene - pitanje je sad? Hrvatski nogomet nalazi se pred novim izborima za predsjednika koji će Savez, ali i cjelokupan hrvatski nogomet, voditi sljedeće četiri godine. Ozračje je eksplozivno, javnost podijeljena, ali nogometni djelatnici, točnije oni koji odlučuju, baš i ne.
Iako je aktualni predsjednik Davor Šuker prvi put suočen s oporbom u obliku nekadašnjih suigrača iz reprezentacije Darija Šimića, Marija Stanića, Gorana Vlaovića i Stipe Pletikose, čini se kako će njegovo “ljudstvo i tehnika” na terenu ipak prevagnuti.
BRIGA I ODGOVORNOST
Nogomet je poput vojske, promjene nikada nisu baš dobro došle, bar u glavama onih ljudi koji su “na štihu”, a još manje je dobro došla bilo kakva oporba, pa zbog toga hrvatska “najvažnija sporedna stvar na svijetu” već dva desetljeća vozi čisti - spust. Pustite reprezentaciju. Ona je blještava fasada ispod koje je - trulež. Infrastrukturna, međuljudska, bez povjerenja i perspektive. No, većina onih koji odlučuju po Županijskim nogometnim Savezima ne smatraju kako su promjene potrebne. Neću se sad baviti pričama o močvari, korupciji, netransparentom trošenju novca i sličnim stvarima za koje se optužuje aktualna nogometna vlada. Želim pričati samo o stanju u hrvatskom nogometu čija bi prejanica trebao biti HNL. Liga nam je u očajnom stanju. Ne prema kvaliteti, nego po ugledu i marketingu. Stadioni uglavom rugla, publike malo, nepovjerenja mnogo, klubovi uglavnom na kratkoj uzici HNS-a bez mnogo manevarskog prostora, a začudo to mnogima od njih ne smeta. Ponekad mi se čini kako mnogi niti ne žele bolje dane, jer na što bi se onda žalili. To loše stanje u kojem je domaći nogomet nije samo krivnja HNS-a, nego i država tu dijeli odgovornost sa zakonodavne strane i totalne nezainteresiranosti kada su u pitanju ulaganja u infrastrukturu. Međutim, HNS je odgovoran što nikada nije ozbiljno potaknuo nikakve razgovore ni s državnom ni s lokalnom političkom vlasti o tom pitanju. HNS je odgvoran što je u kriterijima za licenciranje potencirao posve krive vrijednosti. Umjesto kvalitetnih travnjaka klubovi su tjerani graditi reflektore, kentaure koji broje gledatelje i slične sporedne stvari, a nogomet se igra u blatu i na krumpirištima. HNS u rukama drži proizvod (HNL) koji jednostavno ne zna prodati na pravi način. A nije da se ne može, nego nedostaje prave ideje i strategije. Klubovi su itekako suodgovorni za takvo stanje, jer im je lakše zapomagati nego pokušati nešto pokrenuti. Prvo osnivanjem Udruge prvoligaša čime bi sudbinu uzeli u svoje ruke, i ne bi bili toliko ovisni o HNS-u.
OPORBA JE DOBRODOŠLA
Šuker sada obećava uređivanje travnjaka, ali to je samo kap u moru silnih problema HNL-a. Pametan će reći: “Ne trebaju nam problemi, nego rješenja”, a upravo to i jest glavni problem cijele te priče. Rješenja nitko niti nudi niti ih ima. Tek velika samodopadnost (ne)učinjenim u prethodnom razdoblju. Dario Šimić i njegova ekipa možda neće doći “na štih” u ovom navratu, ali kredibilitet svojih nastojanja sačuvat će samo ako budu ustrajali u ideji, pa za četiri godine (ili možda manje) pokušaju ponovno. Vladajući nikada ne trebaju bježati od oporbe, jer ona ih može, i mora, natjerati da budu samo bolji, a konačni dobitnik u tome trebao bi biti - hrvatski nogomet. Autokracija u kojoj živi naš nogomet praktično od svog rođenja nije nikome donijela sreću, samo je pitanje kada će ljudi koji sjede u ŽNS-ovima izvaditi glavu iz pijeska i početi donositi odluke koje će biti - za nogomet. U tom su smislu promjene potrebne, ne revolucije, jer u njima na vlast gotovo uvijek dođu nekompetentni i osvetoljubivi ljudi. Našem nogometu treba zdrava konkurencija i konačno normalna demokratska mogućnost biranja između dva kandidata, što je dosad u povijesti samo jednom bio slučaj (kada se Štimac kandidirao kao protuteža Vlatku Markoviću), a to se pretvorilo u cirkus. Uglavnom, uvijek se vratimo na isto. Prvo moramo promijeniti odnos i razmišljanje prema problemima, a tek onda ljude.
Piše: Dalibor KELER
ZLOČIN I KAZNA
Klubovi u HNS-u žrtve su “tihog reketa”
Jedna od najnevjerojatnijih stvari u HNL-u je pitanje sigurnosti. U tom su dijelu klubovi žrtve “tihog reketa” HNS-a. Na osiguranje utakmica klubovi troše milijune kuna po sezoni kako bi udovoljili propisima i zakonskim odredbama. Dovoljno je reći kako organizacija utakmice “visokog rizika”, ili kako ih mi nazivamo derbija, košta i do 150.000 kuna. Golemi su to troškovi za naše prvoligaše koje je nemoguće nadoknaditi. I kao da to nije dovoljno, onda im još HNS odreže kaznu zbog neprimjerenog ponašanja publike. To nevjerojatna kontradikcija. Ispuniš sve zakonske i ine odredbe vezane uz sigurnost i onda još platiš kaznu, jer na koji je način klub odgovoran ako je osiguranje utakmice platio i predao u ruke zaštitarskim poduzećima? Ako bi se ta praksa promijenila klubovi bi ipak malo lakše disali. U tim kaznama obično se istopi novac koji bi prvoligaši trebali dobiti od TV prava. I to je jedan zanimljivo začarani krug o kojem se rijetko priča, a itekako opterećuje HNL.
PROPIS “UBOJICA” HNL-a
Osam stranaca izvan EU-a uništava mlade igrače
Prije gotovo godinu dana IO HNS-a je gotovo kriomice donio odluku o povećanju broja stranaca u prvoligaškim klubovima. Sa šest kvota povećana je na osam stranih igrača. Pazite, riječ je o igračima izvan EU-a! Nevjerojatno je da tako nešto može izglasati tijelo čija je uloga briga o hrvatskom nogometu, pa na koncu i hrvatskoj reprezentaciji. Ona se hranila i uvijek će se hraniti iz HNL-a, a takvim propisima mladim su igračima zalupljena vrata za izlazak na prvoligašku scenu. Klubovi mogu biti samoodrživi samo ako će stvarati, etablirati i kasnije prodavati svoje mlade igrače, a ovaj propis one koji su se odlučili na takav put stavlja u posve neravnopravan položaj s onima koji su skloniji kupovati strance sumnjive kvalitete koji će im poslužiti tek kao instant rješenje. Naravno, riječ je o poslovnoj politici klubova, ali trpjet će reprezentacija. Najbolji primjer? Evo vam ga - lako se može dogoditi da treću sezonu u HNL-u najbolji strijelac bude stranac!