Ratko Mladić kriv je za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) osudilo ga je u srijedu u Haagu na doživotnu kaznu zatvora.

- Zločini koji su počinjeni pripadaju najgnusnijima poznatima čovječanstvu i uključuju genocid i istrjebljenje kao zločin protiv čovječnosti. Optuženikova djela bila su toliko presudna za počinjenje zločina da bez njih zločini ne bi bili takvi kakvi jesu - poručio je predsjedajući sudac Alphons Orie izričući Mladiću kaznu.

General Ratko Mladić proglašen je krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku, koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH, jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama nisu genocid. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine. Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.

Mladićevo ponašanje u srijedu u haškoj sudnici ponovno je pokazalo njegovo nepoštovanje suda i potpuni izostanak kajanja. Izricanje presude do stanke je pratio djelomično okrenut leđima sudskom vijeću i gledajući u sudsku galeriju te se povremeno smijući i odmahujući glavom. Nakon stanke, određene zbog njegova povišenog krvnog tlaka, izbačen je iz sudnice zbog ometanja postupka vikanjem i prebačen u prostoriju unutar suda u kojoj je mogao dalje pratiti izricanje presude.

Vijeće je potvrdilo prijašnje presude Haškog suda da je u Srebrenici u srpnju 1995. počinjen genocid ubojstvom tisuća muslimanskih muškaraca i da su pripadnici vojske bosanskih Srba imali namjeru njihova istrebljenja. Raspravno je vijeće utvrdilo da su se u dijelu općina u BiH dogodila ubojstva koja čine zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Prije, tijekom i nakon napada srpskih snaga na nesrpska sela mnogi su ubijeni, kazao je Orie.

- Okolnosti su bile brutalne. Oni koji su pokušavali obraniti svoj dom bili su suočeni s bezobzirnom silom. Došlo je do masovnih pogubljenja i neke su žrtve podlegle premlaćivanju. Mnogi počinitelji koji su uhvatili bosanske muslimane pokazali su malo ili nimalo poštovanja prema ljudskom životu ili dostojanstvu - kazao je Orie.

Predsjednik raspravnog vijeća, koji je čitao obrazloženje presude, navodio je primjere ubojstava i zlostavljanja u Sanskom Mostu, logoru Manjači. Neki zločini značili su istrebljenje, kazao je Orie, navevši primjer da su snage bosanskih Srba 25. srpnja 1992. u logoru Keratermu pucale u zatočenike automatskim oružjem, među njih bacile neki plin i na kraju ih pogubile - te noći njih između 190 i 220. Vijeće je utvrdilo da su se događale deportacije i nehumani postupci prisilnog premještanja nesrpskog stanovništva u nizu mjesta, uključujući Banju Luku, Pale, Prijedor. Vijeće je utvrdilo i da su mnoge žrtve bile nezakonito zatočene i izlagane pritom mučenjima, redovito su bivale pretučene a uvjeti zatočenja bili su nehumani. Zatočene osobe bile su prisiljavane na ponižavajuće seksualne odnose, a mnoge su žene silovane, primjerice, na području Foče, kazao je Orie. Među silovanima bile su i djevojčice od samo 12 godina. Neki slučajevi zatočenja i mučenja završavali su smrću.

Vijeće je utvrdilo da su u šest bosanskih općina na istoku zemlje (Foča, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica), za koje tužiteljstvo tvrdi da su žrtve genocida, muslimani i Hrvati bili žrtve ubojstava i zlostavljanja. Vijeće je većinom glasova zaključilo da su počinitelji u Sanskom Mostu, Vlasenici i Foči te u Prijedoru i Kotor Varošu namjeravali istrijebiti muslimane, no istodobno je zaključilo da su ti muslimani činili mali dio ciljane skupine. Stoga je vijeće zaključilo kako nije bilo namjere istrebljenja cijele zajednice, pa time ni genocida.

Kada je riječ o zločinima na području Sarajeva, sud je utvrdio da su stanovnici glavnog grada BiH sustavno, dugotrajno i neselektivno napadani te da je grad bio žrtvom dugogodišnjeg terora snaga vojske bosanskih Srba s okolnih položaja. Vijeće je utvrdilo i da su snage bosanskih Srba u svibnju i lipnju 1995. protuzakonito uzele za taoce pripadnike UN-a. Također je utvrdilo da su zločini počinjeni u okviru četiri udružena zločinačka pothvata, kako je navedeno u optužnici. Cilj prvoga udruženog zločinačkog pothvata bio je od 1992. do 1995. počinjenjem zločina (progonom, ubojstvima, deportacijama i drugim zločinima) prognati muslimansko i hrvatsko stanovništvo s područja BiH, cilj drugoga, od 1992. do 1995., teroriziranje Sarajeva, cilj trećega genocid u Srebrenici u srpnju 1995. i četvrtoga, u svibnju i lipnju 1995., uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Vijeće je u sažetku presude, koji je sudac Alphons Orie čitao u sudnici, sudionike svakog od četiri udružena zločinačka pothvata ograničilo na političko i vojno vodstvo bosanskih Srba, ne navevši ni jednog dužnosnika iz Srbije koji su bili navedeni u optužnici, poput visokih dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti. Mladićeva uloga u svakom udruženom zločinačkom pothvatu i počinjenju zločina bila je presudna, ocijenilo je sudsko vijeće, smatrajući da je dokazana njegova namjera sudjelovanja u ciljevima zločinačkih pothvata, uključujući genocid u Srebrenici. On je osobno naređivao napade, birao ciljeve, širio propagandu protiv nesrpskog stanovništva, nijekao zločine, uključujući genocid u Srebrenici.

Ratko Mladić uhićen je u Srbiji 2011., gotovo 16 godina nakon izvorne optužnice. Suđenje je počelo 2012. i trajalo je gotovo četiri godine, a pred sud je izvedeno više od 370 svjedoka.