PITOMAČA

Mladi bogoslov Filip Jakupec iz Pitomače, svećenički kandidat Varaždinske biskupije, nakon gimnazijskog obrazovanja u Virovitici i započete bogoslovne formacije u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu na zagrebačkom Kaptolu, sada je student treće godine Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu.

Na pitanje kako se odlučio za svećenički poziv, odgovara:

– Roditelji su mene i mlađeg brata svake nedjelje vodili u crkvu na svetu misu. Postupno me sve više počeo zanimati svećenik za oltarom raširenih ruku pa sam kod kuće s bratom, bratićima i sestričnama slavio svoje “dječje mise” sa na papiru nacrtanim raspelom i ostalim pomagalima. U petom razredu osnovne škole na poziv kapelana postao sam ministrant. Svećenički poziv postajao je sve više moj životni cilj, no u srednjoj školi želja se malo ohladila. Nakon jedne svete mise prišao mi je nepoznati čovjek i rekao: “Gospodine, vi biste trebali u bogosloviju!” Nakon toga i mnogih drugih znakova i mnogo razmišljanja odlučio sam se za bogosloviju. Živim sveučilišni život na Papinskom sveučilištu Gregoriana, koji mi pruža jedinstvenu mogućnost i način stjecanja teološkog znanja i učvršćivanja vjere. Na studij u Rim premješten sam na preporuku varaždinskog biskupa i rektora Zagrebačke biskupije. Postoje razlike između studija u Zagrebu i Rimu. Ponajprije, na Gregoriani studiraju ljudi iz različitih zemalja svijeta i sve je drukčije i složenije. Činjenica je da su mnogi Hrvati, pape pa i neki sveci bili studenti Papinskog sveučilišta. To pobuđuje osjećaj zahvalnosti i odgovornosti da iskoristim dragocjeno iskustvo studiranja u inozemstvu.

Studij u Rimu zatijevao je i razdoblje prilagodbe.

- Poseban problem na početku bilo mi je nepoznavanje jezika koji se koriste na studiju. Do tada nisam učio ni njemački ni talijanski. Uz pomoć subraće germaničara, koji su bili vrlo strpljivi, a isto je bilo i s talijanskim jezikom, sve je sjelo na svoje mjesto i život na Sveučilištu postao je izazov u kojem rastem kao čovjek i vjernik. Imamo dvije časne sestre iz Hrvatske i 68 bogoslovnih i svećeničkih studenata iz različitih zemalja srednje Europe i šire: Njemačke, Mađarske, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, Rumunjske, Slovenije, Slovačke, Austrije, Švicarske, Finske, Norveške, Danske i Nizozemske. Hrvatsku rekregaciju, sastavljenu također i od Bosne i Hercegovine i Crne Gore, čini 18 germaničara. Druga smo nacija po brojnosti u Kolegiju, nakon Mađara i prije Nijemaca.

Nostalgija za zavičajem, kaže Filip, još ga drži.

- Ne poričem, nedostaje mi moja Pitomača i najuža obitelj, ali za odlazak kući predviđen je Božić, a ostali blagdani i ljetni praznici obuhvaćaju duhovne vježbe i pripreme za sljedeću studensku godinu. Jedino čega se ne odričem to je moj pitomački “kaj”, koji obvezno koristim u komunikaciji s Hrvatima. On je uvijek sa mnom. Za toplih večeri znam se popeti na terasu Kolegija s predivnim pogledom na noćni Rim i Vatikan i pod zvijezdama pjevušiti: “Ej što nisi noćas s nama, baš je Drava zaspala. Neće pjesma krenut sama, trebamo joj ti i ja.” Radostan sam i ispunjen mirom što sam napravio prvi korak ušavši u bogosloviju, a što poslije slijedi - to stavljam u Božje ruke - kaže bogoslov Filip Jakupec.