Ja sam taj sretnik! - napisao je Zoran Tirić u svojem komentaru na tekst prenesen iz tiskanog izdanja Glasa Slavonije na www.glas.hr, pod naslovom “Anesteziolozi ugradili elektrode za stimulator kralježnične moždine”.

“Vjerujte mi da sam zaboravio kako je živjeti bez bola. Docent je unatrag tri-četiri godine probao sa svim mogućim raspoloživim lijekovima i različitim kombinacijama smanjiti bol, ali bez uspjeha. Tjedan dana prošlo je od ugradnje elektrode i jednostavno sam još zbunjen. Čudan osjećaj - BOLA NEMA, a taj sam osjećaj posljednji put imao davne 1996. Tolike godine bolova, operacije, svake godine toplice, nosio sam kateter, hodao uz pomoć štaka, riječju koma...” napisao je Tirić.

Priznat ćete, uz tolike pokude na račun hrvatskog zdravstvenog sustava, bolnice i zdravstvene radnike, opravdane ili neopravdane, bio je ovo i više nego dobar povod za razgovor s pacijentom koji ne štedi pohvale na račun svojih liječnika. A kako i ne bi, 21 je godinu trpio bolove u lumbalnom dijelu kralježnice koji su, kaže, iščeznuli nakon ugradnje elektroda za stimulator kralježnične moždine.

- Dao bih da me režu, ako treba, i motornom pilom! Već deset dana otkako sam operiran ja sam u šoku i ne mogu vjerovati da me ništa ne boli. Zahvaljujući doc. prim. dr. sc. Ivanu Radošu i cjelokupnom liječničkom timu, ja sam najsretniji čovjek na svijetu - poručuje 49-godišnji Zoran Tirić iz Đakova.

U Kliničkom bolničkom centru Osijek 31. svibnja spomenuti mu je liječnički tim, uz pomoć doc. dr. sc. Mitje Benedičića, neurokirurga iz Univerzitetskog kliničkog centra Ljubljana, ugradio elektrodu za stimulator kralježnične moždine. Da će se probuditi iz anestezije i prvi put nakon niza godina neće osjećati bolove, Tirić gotovo da nije vjerovao. Ipak, pristao je, kako kaže, “pod nož” i deveti put i – nije požalio!

- Bolovi su dotad bili neopisivi. Moje je liječenje počelo davne 1996. godine zbog bolova u lumbalnom i vratnom dijelu kralježnice. Sve do 2012. godine prošao sam čak osam operacija, no bol je i dalje bio svakodnevan, a terapija vrlo teška. Trošio sam lijekove da odagnam te neprestane bolove, a ni u Ambulanti za bol, gdje su mi pokušali složiti adekvatnu terapiju, to nisu uspjeli. Prije tri godine primio sam lijek u kralježnicu, što je bio novi epiduralni zahvat, no i to mi nije pomoglo. Onda se doc. Radoš odlučio na ovaj korak - ispričao nam je Tirić.

Ipak, dugogodišnje uzimanje jakih lijekova uzelo je danak pa tako Tirić i sada uzima minimalnu dozu lijekova kako bi se organizam, koji je godinama bio izložen raznim vrstama lijekova, naviknuo. No, postupno će ih se, kaže, potpuno riješiti. Vrijeme prije i poslije ugradnje elektrode razlikuje se kao nebo i zemlja.

Da je upravo Tirić bio kandidat za ovu složenu operaciju koja je prvi put u povijesti izvedena u osječkom KBC-u pokazali su nalazi magnetske rezonancije. Tirić kaže da su liječnici bili zatečeni i rekli su mu da ne vjeruju kako je, s takvom kliničkom slikom, ostao “normalan”.

- To su oštećenja kakva ne možete zamisliti. Izgledalo je kao da mi je tisuće komadića iverice zabijeno u kralježničnu moždinu. Zahvaljujući ovom zahvatu opet imam osmijeh pa me znanci sada jedva prepoznaju. Supruga i djeca su presretni. Iskreno želim da svi koji su u problemima kao i ja dobiju odobrenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i da s pomoću ovog zahvata promijene život nabolje - zaključuje Tirić.