Suradnjom Europske udruge klavirskih pedagoga Hrvatske, Glazbene škole Franje Kuhača Osijek i HNK u Osijeku, priređen je svečani koncert otvorenja 10. EPTA međunarodnog natjecanja za mlade pijaniste. Čast otvorenja pripala je nekadašnjim laureatima. Solisti Ivan Krpan, Mia Pečnik, Mislav Ivaci i Jan Niković, uz pratnju Simfonijskog orkestra HNK i dirigentsku palicu Filipa Pavišića, izveli su evergreene pijanističke literature, prve stavke poznatih glasovirskih koncerata.

Ovih četvero mladih glazbenika već je odavno steklo pijanističku reputaciju u Hrvatskoj, ali i izvan domovine. Ivan Krpan (Zagreb, 1997.) student je 4. godine klavira u klasi Rubena Dalibaltayana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njegov pijanistički put protkan je iznimnim postignućima i natjecanjima, a u nekoliko je navrata nagrađen posebnim nagradama koje potvrđuju zrelost i vrsnoću njegovih glazbenih nastojanja u kontekstu hrvatske klasične glazbe.

Mia Pečnik (Zagreb, 2000.), učenica je Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, u klasi Ivanke Kordić. U KD-u Vatroslava Lisinskog u Zagrebu debitirala je 2015., a uz pohađanja pijanističkih seminara i osvajanja prvih nagrada na natjecanjima, bilježi solističke nastupe diljem Europe te u SAD-u.

Mislav Ivaci (Zagreb, 1997.), srednjoškolsku je glazbenu naobrazbu stekao na Glazbenom učilištu “Elly Bašić”, u klasi Minje Kolak. Redovito koncertira i osvaja odlične rezultate na pijanističkim natjecateljskim susretima. Apsolutni je pobjednik prve hrvatske inačice natjecanja za mlade pijaniste “Frederic Chopin”, a na velikim koncertnim pozornicama službeno se pojavljuje 2011., kada je debitirao uz Zagrebačku filharmoniju.

Jan Niković (Zagreb, 2001.), učenik je Ele Korbar u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Njegov glazbeni talent prepoznat je u iznimno jakoj konkurenciji mladih pijanista iz cijeloga svijeta te je dobio priliku učiti od renomiranog svjetskog klavirskog pedagoga i pijanista Lang Langa na seminaru u Barceloni, s kojim je koncertirao i u Münchenu. U dva je navrata dobio prestižnu nagradu Oskar znanja, koju dodjeljuje Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te Agencija za odgoj i obrazovanje.

Pijanistički pedigrei ovih glazbenika upućuju na minuciozno njegovanje iznimne darovitosti i sklonosti te ljubavi prema glazbi. Slijedom toga, publika, a i ova osječka, predodređuje, postavlja i potražuje visoka očekivanja u njihovom razumijevanju/tumačenju glazbe.

Uvod u koncert i nastupe mladih pijanista, i u prvom i u drugom dijelu programa preuzeo je orkestar, uz vodstvo maestra Filipa Pavišića. Na samom početku izveli su Uvertiru opere “Čarobna frula”, KV 620 W. A. Mozarta. S obzirom na to da se prepoznatljivost neke opere uglavnom temelji na opernim arijama, specifikum je ove opere i operna uvertira koju je orkestar izveo sasvim korektno.

U izvedbi Ivana Krpana, prvi stavak Petog koncerta za glasovir i orkestar u Es-duru, op. 73 L. van Beethovena zvučao je odrješito i vrlo zrelo, a solist je tako ukazao na razumijevanje problematike klasično-romantičke poetike. Na tragu onoga što je Beethoven početkom 19. st. najavio svojim glasovirskim koncertima, nastavlja i norveški skladatelj Edvard Grieg u Koncertu za glasovir i orkestar u a-molu, op. 16. Pred izvođača postavlja brojne tehničke i muzičke zavrzlame.

Mia Pečnik, ne samo da je u potpunosti ovladala tom glazbenom problematikom u prvom stavku koncerta, već se osobito istaknula u iznošenju vlastite vizije Griegove glazbe. Drugi dio koncerta započeo je Tragičnom uvertirom u d-molu, op. 81 J. Brahmsa. Ova je skladba, za razliku od uvertire Mozartovoj operi, samostalna, a u iznimno kompleksnom Brahmsovom harmonijskom jeziku osječki se orkestar dobro snašao. Prvi stavak Drugog koncerta za glasovir i orkestar u f-molu, op. 21 F. Chopina interpretirao je Mislav Ivaci. Ivacijeva pobjeda na hrvatskoj inačici natjecanja posvećenog skladatelju i opredjeljenje za Chopinovu skladateljsku poetiku mogla se čuti i na koncertu. Zadiranje u bit Chopinove glazbe i prenošenje Chopinove glasovirske manire otkriva postupke sad već iskusnog interpretatora.

Koncert je završio prvim stavkom Drugog koncerta za glasovir i orkestar u c-molu, op. 18 S. Rahmanjinova u izvedbi Jana Nikovića. Mladi pijanist pokazao je zavidnu sposobnost sintetiziranja glazbenih parametara. Ovaj izrazito zahtjevan pijanistički jezik ruskoga skladatelja izveo je s lakoćom. Komunikacija koju je ostvario s orkestrom i dirigentom publiku je uvela u neki novi svijet, svijet sveopće sinestezije umjetnosti.