Kultura
MEĐUNARODNO NATJECANJE ZA MLADE PIJANISTE

10. EPTA u Osijeku: Iščekujući nestrpljivo natjecateljske nastupe 31 mladoga pijanista
Objavljeno 18. travnja, 2017.
Na produkcijama se škole Jaroslava Horynija 1879. sviralo i osmeroručno na dva klavira

Međunarodno natjecanje za mlade pijaniste, “mala” Epta (kako ju se od milja zove), bijenalno se održava u Osijeku od 1999., dok se u Zagrebu svake 5. godine održava “velika” EPTA - međunarodno pijanističko natjecanje “Svetislav Stančić”, namijenjeno afirmiranim glazbenicima.

Iščekujući s nestrpljenjem večerašnji koncert otvorenja (HNK u Osijeku, utorak, 18. travnja, u 20 sati), te natjecateljske nastupe 31 mladog pijanista, prilika je evocirati povijest sviranja klavira i reći ponešto o pijanizmu u Osijeku.

U prvoj polovini 19. st. u građanskim se kućama redovito muziciralo, pa su imućniji građani, među kojima i barun Prandau, 1830. inicirali osnutak Gesellschaft der Musikfreunde - Društva prijatelja glazbe, u kojem se učilo svirati različite instrumente. Osnovano je tri godine nakon zagrebačkog Musikvereina, prvog hrvatskog društva u kojem se njegovala umjetnička glazba i poučavalo sviranju instrumenata.

U osječkim novinama Die Drau iz 1879. nalazimo podatak o nastavniku Jaroslavu Horyniju koji je održao prvu produkciju vlastite glazbene škole na kojoj se među ostalim instrumentima svirao i klavir, a na produkcijama se njegove škole sviralo i osmeroručno na dva klavira.

Uz baruna Prandaua ljubitelja i dobrotvora glazbene umjetnosti, i grofica Lila Pejačević pjevala je i svirala klavir na raznim dobrotvornim priredbama. Tijekom idućih godina u gradu su djelovali brojni privatni učitelji, ili su postojale različite glazbene škole koje su održavale kontinuitet glazbenog obrazovanja Osječana. Jedna od najpoznatijih osječkih pijanistica bila je i Anka Barbot-Krežma, sestra violinskog virtuoza Franje Krežme.

Perjanica škole

No, najznačajnije ime vezano uz povijest sviranja klavira je Franjo Kuhač, koji je prvu poduku sviranja klavira dobio u Osijeku, a trajno je zapisan u povijesti pijanizma kao autor Prve hrvatske upute u glasoviranje za djecu i odrasle samouke iz 1896. To je prva cjelovito napisana i objavljena klavirska škola u Hrvata, a njezin je nastavak prva antologija hrvatske klavirske literature za djecu.

Muzička škola Osijek osnovana je 1921., zaslugom Društva za unaprjeđenje nauke i umjetnosti. Škola od 1926. postaje Gradski konzervatorij s tri stupnja obrazovanja: Nižom, Srednjom i Višom glazbenom školom. Tijekom ratnih godina preustrojava se u Gradsku muzičku školu, koja kontinuirano radi do danas. Od 1961. škola ponosno nosi ime Franje Kuhača, što na simboličan način trajno svjedoči o vezi Osijeka i hrvatskog pijanizma. Klavirski odsjek oduvijek je bio perjanica škole, jer je iznjedrio brojne pobjednike međunarodnih i domaćih pijanističkih natjecanja, te bio rasadnik pijanističkih nada koje su svoje obrazovanje nastavljale na akademijama.

Zbog sve većeg zanimanja za sviranje klavira i potrebe za visokoškolskim obrazovanjem klavirskih umjetnika, a i potrebe obrazovanja budućih nastavnika klavira u glazbenim školama, 1976. osniva se Područni odjel Muzičke akademije, te se u gradu ponovno organizira visokoškolsko obrazovanje pijanista. Profesor Područnog odjela postaje Damir Sekošan, bivši student Ive Mačeka, jednog od ponajboljih predstavnika Zagrebačke pijanističke škole. Djelovanjem profesora Sekošana u Osijeku su se tijekom 30 godina obrazovali pijanisti koji danas svojim interpretacijama svjedoče osječki pijanizam diljem svijeta.

Duh tradicije

Među osječkim studentima klavira je njih 40-ak koji su svoj put daljnjeg profesionalnog razvitka usmjerili na dostizanje visokih pijanističkih postignuća i/ili su se etablirali kao priznati klavirski pedagozi koji rade u glazbenim školama Hrvatske. Obrazovanjem pijanista na Područnom odjelu Muzičke akademije te obrazovanjem ostalih glazbenika u Osijeku, stvorili su se uvjeti da Područni odjel počne samostalno djelovati pa Studij Klavira nastavlja s radom na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera.

Prvi se studenti upisuju u akademskoj 2005./2006. Danas na Umjetničkoj akademiji djeluje sedam profesora, od kojih su četvero svoje inicijalno obrazovanje stjecali kao studenti profesora Sekošana: Renata Karša, Mirna Sabljar, Ivan Karša i Ante Blažević, dok su dvoje za svoj profesionalni put odabrali Osijek. Konstantin Krasnitsky je došao iz Bjelorusije 2007., s referencom pobjednika 1. natjecanja “Svetislav Stančić”, Mia Elezović u ovoj akademskoj godini, a i Yuliya Krasnitskaya također je iz Bjelorusije.

U sažetoj genezi pijanizma u Osijeku željelo se predočiti naslijeđe prošlih vremena na čijim temeljima stoje današnja Glazbena škola Franje Kuhača i studij klavira na UAOS-u. U iščekivanju nastupa ovogodišnjih natjecatelja nadamo se kako će oni koje ćemo slušati ovih dana osjetiti duh osječke pijanističke tradicije i kako će im to biti dodatna inspiracija stvaranja vlastite pijanističke budućnosti.

Mirna SABLJAR

Jedna od poznatijih osječkih pijanistica bila je i Anka Barbot-Krežma, sestra violinskog virtuoza Franje Krežme

Franjo Kuhač

AUTOR PRVE KLAVIRSKE POČETNICE

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

NOVI SJAJNI REZULTATI UČENIKA OSJEČKE GLAZBENE ŠKOLE

Na natjecanjima je uvijek dobra atmosfera, uvijek se međusobno potiču i hrabre

2

KNJIGA AKAD. DUBRAVKE ORAIĆ TOLIĆ:

Povlašteno i napeto čitanje modernog doba

3

"ISLAND OF INNANA" U GALERIJI KAZAMAT

Gdje je granica između društveno uvjetovanog i biološkog tijela?