Magazin
MANJE JE VIŠE

Iako bez škole Schulz spreman biti kancelar
Objavljeno 25. ožujka, 2017.

U Njemačkoj imamo navještaj nečega što je tako karakteristično za liberalnu demokraciju, kojoj i sami kao članovi zapadnog svijeta pripadamo, a to je mirna i institucionalna smjena vlasti.

Nakon što su Nijemci u tri uzastopna izborna ciklusa povjerenje davali konzervativnoj kancelarici Angeli Merkel, čini se da se političko njihalo pomaknulo ulijevo, što znači da bi na parlamentarnim izborima u rujnu mogli pobijediti njemački socijaldemokrati. Čini da se politička karizma sposobne i energične Angele Merkel, koju su obični Nijemci nazivali Mutti, a politički analitičari željeznom kancelaricom i najmoćnijom ženom svijeta, istopila. Iako je spretno izvukla Njemačku iz svjetske recesije i uspjela uvjeriti Grčku da joj je najpametnije ostati u okrilju svjetskog financijskog sustava i pošteno vraćati vlastite dugove u zamjenu za svježi novac, što je bio jedan od najvećih izazova njezine kancelarske vladavine, njemačka politika otvorenih vrata za milijun azijskih i afričkih izbjeglica dovela je do tragičnog sloma jedinstvene Europske unije koju je odlučila napustiti Velika Britanija te rasta ultradesničarskog populizma kod kuće.

NJEMAČKI HOMEINI

Nova zvijezda njemačke politike je socijaldemokrat Martin Schulz, koji se poput ajatolaha Homeinija, Vladimira Putina, Bašara al-Asada ili Andreja Plenkovića, vratio u domovinu kako bi preuzeo vlast. Prethodno je u Europskom parlamentu ostvario vrtoglavu karijeru. Trebalo mu je samo šest godina da se s mjesta običnog eurozastupnika popne na dužnost voditelja njemačkog izaslanstva u Naprednom savezu socijalista i demokrata, deset godina da postane šef tog zastupničkog kluba umjerene ljevice, a 18 godina da bude izabran za predsjednika Europskog parlamenta. Nakon tri godine stolovanja u Bruxellesu, Schulz se odlučio vratiti u Njemačku. Izabran aklamacijom bez ijednog glasa protiv na stranačkoj konvenciji za predsjednika stranke, čime je postao kandidat Socijaldemokratske stranke Njemačke za kancelara, Schulz je na velika vrata ušao u njemačku političku arenu. Posljednje predizborne ankete govore kako je trajni politički savez dviju sestrinskih stranka, svenjemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU) i bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) u prednosti između jednog i tri postotna boda u odnosu na Socijaldemokratsku stranku, ali je koalicijska sposobnost SPD-a mnogo veća s obzirom na veliku vjerojatnost poslijeizbornog udruživanja sa strankama iz lijevog političkog spektra, Ljevicom (Die Linke, bivši komunisti) i Zelenima (Bündnis 90/Die Grünen).

Čini se da bivši komunisti više nisu u jednoj Njemačkoj nikakav bauk (u nas su dio establišmenta!), naročito nakon što je njihov arhivski “progonitelj” Joachim Gauck, bivši njemački predsjednik i savezni povjerenik za dosjee Službe državne sigurnosti (službeni naziv zloglasnog Stasija), bivše Njemačke Demokratske Republike, otišao u mirovinu. No, šalu na stranu, nakon što su sa SPD-om, a ponegdje i sa Zelenima, zajedno osvojili vlast u saveznim državama Brandeburgu, Tiringiji i Berlinu, bivši komunisti bi uz svesrdnu pomoć SPD-a mogli osvojiti i saveznu vlast, što se činilo nemogućim u proteklih 27 godina od ponovnog njemačkog ujedinjenja.

DRUGOVI ZAJEDNO

Stranka Ljevica nastala je 2007. ujedinjenjem Stranke demokratskog socijalizma proistekle iz komunističke partije bivše Istočne Njemačke i odmetnute SPD-ove frakcije Izborne alternative rada i socijalne pravde koju je predvodio Oskar Lafontaine, Schulzov dobar prijatelj. Zanimljivo je da su bivši komunisti, uključujući i najmanje trećinu njihovih zastupnika u Bundestagu, zbog svog mogućeg subverzivnog djelovanja sve donedavno bili pod nadzorom Saveznog ureda za zaštitu ustava i nekih pokrajinskih ispostava te tajne službe. Bivši komunisti u jednoj Njemačkoj možda jesu suspektna ekipa, ali je za političku stabilnost i pluralistički identitet te zemlje važno izići iz faze velike koalicije u kojoj su se u proteklom mandatu dvije vodeće stranke, CDU/CSU i SPD, stopile u amorfnu masu, a oporba pretvorila u nevažni parlamentarni privjesak. Da ne spominjemo među Nijemcima ne baš mile reminiscencije na Weimarsku republiku, u kojoj su često vladale velike koalicije, i njezinu povijesnu sudbinu.

SCHULZ-EFEKT

Neki mediji, poput Der Spiegela, Martina Schulza zbog njegove ljevičarske retorike staroga kova časte nikotinskim nazivom “Oskar Lafontaine light”. Njegov životopis je nevjerojatan. Taj bivši alkoholičar, akviziter knjiga i nesuđeni nogometaš koji nikada nije završio privatnu katoličku srednju školu, kao vrlo mlad postao je šef SPD-ovog vodstva u Aachenu, a s 32 godine postao je gradonačelnik malog Würselena. Njemačka još od vremena Pipina Malog i Karla Velikog, a o Adolfu Hilteru i Joschki Fischeru da i ne govorimo, nije imala budućeg državnika s tako slabim formalnim obrazovanjem. Kao što bi rekao još jedan znameniti Nijemac, Ludwig Mies van der Rohe “Weniger ist mehr” (manje je više). No, Schulz nije nikakav bezveznjaković, ponajmanje ne političar bez iskustava. Europskim parlamentarcem postao je 1994. i tijekom 23-godišnje karijere u Bruxellesu odigrao je mnogo političkih utakmica. U redovima SPD-a, koji je u proteklih dvanaest godina čak osam proveo u koaliciji s Merkel i njezinim CDU/CSU-om, i to kao tzv. mlađi partner, Schulz je doživljen kao spasitelj, a njegov povratak u njemačku politiku doveo je do rasta popularnosti socijaldemokrata zbog čega se govori o “Schulzovom učinku”. Sudeći prema onome što se može čuti u njegovim javnim nastupima, Schulz je spreman napraviti otklon od Agende 2010 svog prethodnika Gerharda Schrödera, danas plaćenog ruskog lobista u Njemačkoj, koju je nazvao isuviše kapitalističkom. Na vanjskopolitičkom planu, vjerojatni novi njemački kancelar zasigurno se neće previše klanjati novom američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, o kojemu se više puta negativno izrazio, a nije blagonaklon ni ideji Velike Britanije da nakon napuštanja EU-a zadrži sve one povlastice koje je uživala kao njezin član. Schulz je inteligentan i energičan političar koji će nastaviti politiku njemačkog kontinuiteta. Opasnost da kormilo države preuzme netko treći, primjerice Frauke Petry iz populističke stranke Alternative za Njemačku, trenutačno je otklonjena.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...

DAN PLANETA ZEMLJE: VEDRAN OBUĆINA O VJERSKIM ZAJEDNICAMA I EKOLOGIJI...

Ekološka je kriza prije svega duhovna kriza čovjeka

VELEPOSLANIKOV IZBOR

Kopanje po mraku

Najčitanije iz rubrike