Još jedna komunistička zemlja! Bit će zanimljivo - pomislio sam. I pogodio. Zapravo je biti u Vijetnamu, posebno na sjeveru, u Hanoiju, bila i više nego zanimljiva pustolovina prepuna nesvakidašnjih doživljaja.

Krenimo redom...

Teško se iz zračne luke Noi Bai do hotela dovesti na motociklu. To zapravo i ne bi bio problem da nemam kofer s odjećom pa sam se ipak odlučio za tradicionalni i udobni taksi koji me koštao deset dolara. Nakon dugog puta iz Moskve, radost što sam konačno u Vijetnamu, bila je velika. I čim smo prema hotelu krenuli lijepo sagrađenom autocestom, uočio sam usputnu galeriju crvenih zastava sa žutom zvijezdom petokrakom, ili srpom i čekićem. I sve je bilo tako uredno i čisto, osim prometa i vozača kamikaza. I onda više nisam pratio naš hazardni put do hotela te izbjegavanje nekoliko sigurnih prometnih nezgoda u kojima smo mogli sudjelovati. Kako bih preživio to nevjerojatno iskustvo i smirio živce, sjetio sam se da u torbi imam još nekoliko hrskavih keksića koje će mi pomoći da se smirim. I jesam.

Dočekao me hotel znamenitog naziva - Royal Palace, koji ni u snu nije tako izgledao. Ali, ne mogu se požaliti, jer je imao sve što putniku namjerniku treba - udoban krevet, mir i tišinu, kako bi se naviknuo na vremensku zonu, kao i tuš i zahod. I bio je bezobrazno jeftin, sedamdesetak kuna sa slasnim doručkom.

Svaki novi dan donosi nova uzbuđenja. U početku se trebalo priviknuti na jugoistok Azije, a Hanoi, kao glavni grad Socijalističke Republike Vijetnam, bio je pravo osvježenje - i temperaturno i cjenovno. Veliku vlagu u zraku teško je preživjeti bez mnogo tekućine, ali svaka nova ulica potpuno je novi svijet s novom uličnom hranom i novim doživljajima. Pokraj vas prolazit će biciklisti koji na svojim dvokotačima prevoze cvijeće, palme ili namještaj.

Ništa vas ne smije iznenaditi - moto je kao stvoren za Vijetnam, koji leži na obali Južnog kineskog mora i Tajlandskog zaljeva. Na sjeveru graniči s Kinom, na zapadu s Laosom, a na jugozapadu s Kambodžom. Država je izdužena u smjeru sjever-jug (čak 1650 km), uz obalu se nalazi ravnica koja se širi u deltu Crvene rijeke u kojoj se nalazi Hanoi, a na jugu u deltu Mekonga u kojoj je smještan najveći vijetnamski grad Ho Ši Min. ili po starom nazivu Saigon.

U Hanoiju živi desetak milijuna stanovnika (neslužbeno dakako), Vijetnamaca i Kineza, koji su najbrojnija manjina, a prevladavajuća religija je budizam. Isprepliću se tu francuski i kineski utjecaji. Još smo iz povijesti učili da su Francuzi kolonizirali Vijetnam, vodio se tu veliki Vijetnamski rat (1955. - 1975.) koji je doveo do nezavisnosti i spajanja dva dijela zemlje te poraza Amerikanaca i saveznika koji su svojim uplitanjem počinili mnoge ratne zločine, ali to je tema za posebni tekst koji bi iskakao iz forme reportaže.

Ako ste religiozni, prilikom svakog prelaska ceste u Vijetnamu - trebali biste se pomoliti! A formula za prelazak je jednostavna. Iako postoje semafori u koje se rijetko gleda (i koji su uglavnom za vozače), kad jednom krenete ne smijete stati. Gledate lijevo i desno i prolazite kao kroz labirint. Bit će tu u početku i sirena i straha, ali ne smijete odustati, jer je riječ o pravoj pustolovini. Toj sam se “formuli” naučio još davnih dana u Kini gdje je bila slična situacija, ali nipošto ovako luda kao u Hanoiju, u kojoj možete poginuti u nekoliko djelića sekunde! U Kini sam se naučio pozdravljati sve strance (jer ih je bilo malo), a slična je situacija i u Vijetnamu kada se razveselite putnicima koji izgledaju slični vama te prozborite koju riječ ili šalu na račun egzotičnih domaćina.

Ono oko čega se i u Hanoiju sve okreće je hrana i piće. Baš je bilo vrijeme proslave lunarne nove godine pa su inače slikovite ulice postale još slikovitije - klanja i čerupanja pijetlova (ipak je Godina pijetla) na svakom koraku. Akt ubojstva događao se javno i svi su se trudili kupiti što većeg kokota kako bi godina bila prosperitetna i zdrava. Osim tog rituala, ispred kuća su palili novac (pretpostavljam lažni) i još štošta, a nešto kasnije slavili su pijući nepasterizirano pivo Bia Hoi, koje se pravi i pije istoga dana. Zanimljiva je tradicija da pivnice svoje neprodano pivo navečer proliju, ali sigurno vam je jasno da se to rijetko događa, jer se sve proizvedeno pivo popije, uz popularne karaoke (kada možete pustiti i svoj europski glas), i gledanje nogometnih utakmica iz Europe u kojima se ime svakog igrača kaže tako različito da je teško razumjeti o kome je riječ.

Ono što u Hanoiju treba doživjeti je stara četvrt grada koja traje više od tisuću godina i koja je poput labirinta s 26 ulica uz jezero Hoan Kiem i Crvenu rijeku te nekoliko preživjelih zidića staroga grada. A tu se može kupiti sve, od igle do lokomotive. Jedan obrok s pićem košta desetak kuna, ali uvijek je u Vijetnamu upitna higijena pa se mora dobro paziti gdje će se što jesti. Stranci uglavnom nisu otporni na lokalne bakterije i konzumiranje ribe ili mesa pečenih na ulici pa to može dovesti do dijareje. Zato se u “putujućoj ljekarni” svakog svjetskog putnika trebaju pronaći tablete protiv takvih nevolja, uz nezaobilazne plivadone, andole i ostale lijekove bez kojih se ne može na daleki put. Inače, lijekovi su u Vijetnamu gotovo besplatni pa je i to prilika da kupite nešto jeftino, ali problem je sporazumijevanje, jer se većina lijekova drukčije zove.

U istoj četvrti nalaze se i brojne pagode i budistički hramovi, a između ostalih Hang Dao i Ma May. Cijeli dio grada podsjeća na veliku tržnicu u kojoj se sve prodaje i za svaki se proizvod cjenka. Iako postoje i trgovački centri, nerijetko se na ulici mogu vidjeti i žene koje na ramenima nose dvije korpe spojene šipkom s tropskim voćem i povrćem.

Bez obzira na rezultate Vijetnamskog rata, francuski i američki proizvodi nisu šikanirani i jedu se i američke čokoladice. Normalno rade američki restorani brze prehrane, cijeni se američki dolar (više nego euro) i francusko kolonijalno nasljeđe, spoj francuske estetike i istinske azijske gostoljubivosti. Brine se o francuskim građevinama, a baš zahvaljujući Francuzima, Vijetnamci jedu i bagete s paštetom i kiselim povrćem te izuzetno cijene kavu, za razliku od mnogih azijskih država u kojima je čaj napitak broj jedan. Restorani znaju biti lijepo uređeni, ali stolice često znaju odskakati svojim plastičnim stilom, ali ne možemo se sada baš na sve žaliti.

Za razliku od Tajlanda, prostitucije u Vijetnamu ima manje, poglavito zbog religioznije sredine - ali je ima. Nadaleko je poznata ljepota egzotičnih i vrckavih Azijatkinja koje za desetak dolara izvrsno masiraju, od stopala do cijeloga tijela, s čokoladom ili bez.

Hanoi je jedini grad u jugoistočnoj Aziji koji je balzamirano tijelo svog lidera odlučio pokazati svima, ali bar je besplatan ulaz! Nisu mu baš ispunili želju, jer je on želio biti kremiran. Odmah sam se sjetio Lenjina i Mao Ce Tunga koji su narodu “servirani” na isti način pa brojni Vijetnamci i dalje pate zbog smrti svog voljenog predsjednika kojeg neki smatraju diktatorom, a neki herojem. U blizini strogo čuvanog mauzojela u kojem je strogo zabranjeno fotografiranje nalazi se i muzej, a ulaz se plaća 15 kuna. Tamo se mogu vidjeti Ho Ši Minovi automobili koje je dobio kao poklon iz cijeloga svijeta, njegovu sobu, bakelitni telefon te uživati u lijepom pogledu na jezero. Ne treba niti reći da se u brojnim knjižarama diljem zemlje prodaju statue pokojnog lidera u raznim veličinama i bojama, a svako poduzeće mora imati bar jednu kako bi vjera i poštivanje komunizma bilo neupitno, za svaki slučaj, zbog nekakvih unutarnjih kontrola, koje su, doznajemo neslužbeno, sve češće zbog rastućeg kapitalizma.

Nakon tjedan dana Hanoija, vlakom sam krenuo prema Nha Trangu (čita se Na Čang), najpoznatijem i najskupljem vijetnamskom ljetovalištu. I proputovao sam 1280 kilometara za cijeli dan i noć dok mi se pred očima nisu ukazale prekrasne pješčane plaže s ugodnom temperaturom i palmama. Gradić je to u kojem se odvijala završna bitka u Prvom ratu u Indokini i koji sada ima pola milijuna stanovnika te i rimokatoličku katedralu i crkvu koje su velika turistička atrakcija. Tu se održao i izbor za Miss Universe 2008., te natjecanje Miss Earth 2010., a prošle godine Azijske igre na plaži. Tu su cijene nešto više nego u ostatku Vijetnama, a što je i razumljivo zbog brojnih turista. Osim tradicionalne hrane, mnoštva ribe i tjestenine, ispred nekih restorana može se vidjeti i kako se mladi krokodil peče na ražnju, uz druge gmizavce koji su u tom dijelu svijeta jestivi i skupi. Specijalitet su i hrskavi škorpioni, ali o okusu mi je trijeznom teško govoriti.

Nekoliko dana prženja na suncu dobro mi je došlo. Promijenio sam boju, napunio baterije i odlično se naspavao. I razmišljao kako bi dobro bilo da dan traje trideset sati...