Objavljeno 6. veljače, 2017.
KRNDIJA
Na širokoj slavonskoj ravni, danas gotovo usred ničega, s tek nekoliko ruševnih kuća s tridesetak stanovnika, uzdiže se impresivno zdanje, crkva Uzvišenja Svetog Križa. Spomenik je to njemačkom narodu, koji je nakon Drugog svjetskog rata protjeran iz tog kraja, onima čiji je život ugasnuo u logoru, a podsjetnik preživjelima koji se upravo u njoj svake godine na dan progona, 11. svibnja, okupljaju. Stanje crkve, kaže župnik Župe Punitovci, vlč. Đurica Pardon, alarmantno je. Crijep s krova samo što ne sklizne, a vatrogasnih mjera, kaže, nema. Potrebna je potpuna obnova.
- Prije tri godine primijetili smo da nešto s krovom nije u redu, a znamo i za problem koji je s vremenom uništavao crkvu - otvoreni toranj, zatvoren samo žicom, a kroz njega se u crkvu slijevaju padaline. Pokušali smo sami to popraviti, ali nije bilo dovoljno kvalitetno. Crepovi s krova klize jer su letve istrunule zbog nedovoljne ventilacije i zbog kondenzacije vlage. Crijep sada stoji po sili gravitacije. Velika je opasnost da kompletno krovište sklizne - upozorava župnik.
U travnju prošle godine, kaže, zamoljena je pomoć da se crkva uredi pa je rečeno da se treba napraviti projekt obnove, konzervacija crkve, da se sačuva od daljnjeg propadanja.
- Napravljen je projekt i nadam se da ćemo ga u ovoj godini uspjeti ostvariti uz pomoć Nadbiskupije, donatora iz Njemačke i naših župljana - ističe vlč. Pardon.
Bogata povijest
Voljom i odlukom odbora mještana Krndije gradnja crkve počela je 1935. godine, a završena je i blagoslovljena 1937. na blagdan Našašća Svetog Križa, 3. svibnja.
- Tadašnje vijeće ju je sagradilo dobrovoljnim darovima svojih sumještana, a tada je ovo selo imalo oko dvije tisuće stanovnika i bilo je to, uz Đakovo, gotovo najveće naselje na području Đakovštine - kaže župnik Đurica Pardon. Krndija je u to vrijeme imala prvo kino u Đakovštini, provedenu električnu energiju, dvije čitaonice, šest gostionica i puno zanatlija iako su se ljudi pretežito bavili zemljoradnjom. Puno je Krndijaša bilo angažirano i na gradnji đakovačke katedrale, poput zidara, stolara i tesara. Danas Krndija ima jedva tridesetak stanovnika.
- Od 1937. do 1944. crkva je bila u upotrebi, a od 1944., s jedne strane odlaskom i protjerivanjem podunavskih Švaba koji su ondje živjeli, s druge strane odvođenjem stanovništva u logor, crkva prestaje služiti svrsi. Onamo više nije mogao ići ni svećenik. Iako, župnik, koji je ovdje bio, Josip Haubrich, čak i u vrijeme logora, dolazio je imati misu i služiti ljudima. Zbog toga je imao velikih problema, jer je i sam bio Švabo, pa su ga znali maltretirali - priča župnik Pardon.
Mise nakon 59 godina
- Nakon što je crkva sedam-osam godina bila u upotrebi, izložena je devastiranju, nebrizi, a stanovnika je bilo sve manje i manje. Većinom su to bili doseljenici koji su ovamo došli vlakom bez voznog reda. Kuće su tim ljudima dane na upotrebu, međutim sve to zemljište i kuće bili su nacionalizirani. Do dana današnjega cijelo područje Krndije u državnom je vlasništvu, nema ni jednog privatnog vlasnika, osim crkve i komada zemlje iza nje. U ono vrijeme ljudi su se selili iz kuće u kuću, kako se koja srušila, preselili bi se u drugu - kaže župnik Pardon.
Crkvu je 1998. vlastitim sredstvima počeo obnavljati Lee Pek, koji je bio rodom iz Potnjana, ali je kao dječak dolazio u krndijsku crkvu, a svoju je životnu ušteđevinu htio u nju uložiti. Nažalost - kaže župnik - u vrijeme komunizma PIK Đakovo je preuzeo kompletnu zemlju, a crkvom se koristio za skladište različitih materijala, kemijskih sredstva, umjetnog gnojiva, neko vrijeme čak i kalklamona i drugoga, što je naštetilo samoj zgradi. Gospodin Pek je nakon progona završio u Njemačkoj, a sa svojom ušteđevinom, uz dopuštenje, to je i učinio.
- Angažirao je različite ljude, međutim to je vrijeme pretvorbe, propadala su poduzeća, radovi su loše izvedeni, pravog nadzora nije bilo. Sredstva su s vremenom postala ograničena, ali uspio je crkvu osposobiti za upotrebu. Dana 3. svibnja 2003. godine crkva je blagoslovljena drugi put. U crkvi se od tada redovito održava služba Božja na drugi dan velikih blagdana, na dan kirvaja i druge značajne datume - kaže župnik Pardon. Crkva se, dodaje, koristi u onom opsegu koliko je to potrebno. Župnik ističe i kako veliku potporu i pomoć imaju od načelnice Jasne Matković.
Maja MUŠKIĆ
I danas je cijela Krndija u državnom vlasništvu, iz kojeg je izuzeta samo crkva i komad zemlje iza nje
Oživiti Krndiju
- Nama je itekako stalo da se selo Krndija oživi, a osobito nam je stalo do sanacije crkve, čuli smo u kakvom je stanju. Kada bi ona bila sanirana na odgovarajući način, vjerujem da bi to pridonijelo revitalizaciji sela. Do prije desetak godina rjeđe su se održavale mise, sad se održavaju redovito, a naših baš 15 do 20 članova bude na misama. Spomenuo bih i groblje, kako ga nazivamo, logoraško - obvezno 11. svibnja, na dan progona, polažemo vijence na groblju. To je i dan kada dolaze i drugi logoraši koji su još živi - kaže Vili Haas, predsjednik đakovačkog ogranka Njemačke zajednice, Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj.