U službenom izvješću Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku piše da su vrlo zadovoljni proteklom kalendarskom godinom, u odnosu na programe, te ste ponosno podvukli crtu. Vlastimir Kusik, kustos MLU-a, pojašnjava cijelu situaciju:

- Način kako smo proslavili kraj godine na najbolji način obilježava zadovoljstvo učinjenim. Dominirao je ugodan osjećaj jer smo, prema mojem mišljenju, mnogo toga dobrog napravili, od izdavačkog i izložbenog dijela, do brojnih akcija i manifestacija, od čvrsto umjetničkog sadržaja do programa pedagoško-edukativne naravi. Zapravo, sve ono što se od nas traži i očekuje - u svojoj kući, ali i izvan nje.

To konkretno znači što?

- Prije svega smo se dohvatili najvažnijeg - predstavljanja vlastitog fundusa u okviru Dana grafike, bakroreza i bakropisa 18. stoljeća i suvremenosti i grafičkim formama. Kada se tomu dodaju akvizicije, donacije i otkupi u proteklih pet godina, slika onoga što imamo i što je iznimna vrijednost je potpuna. Naravno, održane su i tradicionalne izložbe Triennale hrvatskog medaljerstva i male plastike te jubilarni, 25. slavonski biennale.

Naglasak je na umjetnosti danas, aktualnim temama ne samo u kulturnim i umjetničkim krugovima nego i kako ona korespondira s društvenim problemima i klizištima i krizištima u svijetu?

- Dobro ste uočili kako su dominirale teme i sadržaji suvremene umjetnosti, to nije slučajno, ali nije ni previd prema klasici. Nakon velike izložbe ostavštine Pejačević i intenzivnih priprema jednako velike i spektakularne izložbe toga tipa, ostavštine valpovačkog plemstva Prandau-Normann, stvorio se prostor i potreba za suvremenošću. Popunili smo to odličnim izložbama u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom, retrospektivom Miroslava Šuteja i Edite Schubert, Margarete Lekić, Dubravka Sertića i Marka Sošića. Konačno, prema mojem mišljenju i izboru imali smo briljantnu izložbe velike umjetničke zvijezde Lovre Artukovića, što je samo još jedan dokaz kako naš muzej može imati najbolje izložbe. Naš poziv umjetniku se ne odbija!

Iako je izlagačka dominantna djelatnost, nije vam jedina?

- Naravno, nismo samo izlagali, objavili smo važnu i dugo očekivanu knjigu Oscara Nemona u uredničkom konceptu Daniela Zeca. Nadalje, održali smo brojne edukativno-pedagoške programe, što je iznimno važan dio naše djelatnosti. Usmjerenje je prema svim posjetiteljskim subjektima i u tim smo aktivnostima vrlo uspješni i cijenjeni. Kako sam rekao, udjel u Performance art festivalu bio je vidljiv, što je važan aspekt naše otvorenosti.

Sve to javnost zna i može znati, čak i ona koja u MLU i slične ustanove i ne zalazi. Što kustosi rade kad - moglo bi se reći - ne zakucavaju slike na zid?

- Naravno, iza svega ovog vidljivog rada stoji mnogo više onog nevidljivog. Treba znati da smo među prvim muzejima koji su sve svoje zbirke, njih devet, već odavno registrirali, tj. upisane su u registar kulturnog dobra. Stalno i ponovno slažemo djela jer su u neprestanom prometu, dolaze s izložbi i odlaze na izložbe. Spomenuo sam kako imamo mnogo svojih izložbi u drugim muzejima, u Šopronu su Pejačevići, prije toga bili su u Dubrovniku, izložba Antuna Babića bila je u svim slavonskim muzejima. To nam je posebice važno i izimno drago, što više i s najboljim biti u slavonskim muzejima. Oni su nam prirodno okruženje, kao što smo mi njima središte.

Što dalje, u ovoj godini?

- Ustanova smo koja istodobno radi u tekućoj, ali i za sljedeću godinu. Program smo utvrdili i utanačili do najmanjih pojedinosti. Izložbeni je gotovo i popunjen, nakon što smo dogovorili sve one stavke s kojima smo 'šepali'. Primjerice, suradnja s Umjetničkom akademijom u Osijeku. Napetosti u suradnji su prevladane, ugovoreni su zajednički programi na temelju zajedničkih interesa. Ipak, dominiraju četiri strateška pravca - određivanje stalnog postava, muzeološki koncept uz proširenje i dogradnju novog izložbenog prostora u vrtu, tomu prilagođena izložbeno-izdavačka i otkupna politika, i ono najvažnije, novi kustosi. Imali smo šest, a sada tri kustosa, i to je neprihvatljivo. Hvala Bogu, ima na tržištu mladog, novog i obrazovanog kadra. U tim nam nastojanjima nova ravnateljica daje snažnu potporu. Jer, treba znati, odlazak dr. sc. Jasminke Najcer Sabljak težak je gubitak struke u muzeju, utoliko više jer je popraćen obostranim suzama i žaljenjem.

Znači li prepolovljen broj kustosa i pad kvalitete rada ustanove, prekapacitirane i premorene djelatnike? Koliko je MLU atraktivno radno mjesto mladom kadru?

- Posao kustosa je ambivalentan, on je i kritičar i povjesničar umjetnosti, kao i teoretičar i operativac u izvedbi izložbe, knjige, kategorizacije, vrjednovanja, unošenja podataka u sustav matične knjige inventara, procjenitelj oštećenja i programa restauracije, vodič kroz izložbu... Ukratko, mi smo struka, znamo znanje naše profesije u ustanovi u kojoj radimo, to je muzej, a ne bolnica! Posao je kustosa biti s djelom i njegovim tvorcem, gdje god to bilo, biti u akciji, na djelu, od atelijera do slike, gdje god bila. Tako se stvaraju bliskosti i prepoznaju vrijednosti, one umjetničke, ali i one ljudske, mogućnosti, prilike. I sada, je li manje kustosa i manje kvalitete? Više da nego ne jer novi, mladi, obrazovani, poletni, poduzetni, neiskvareni, nikada i nikomu nisu suvišni. Naprotiv, prekapacitiranim i premorenim kustosima uspavanima u muzejskom drijemežu jedino mogu doskočiti ti novi ljudi, pametni, ambiciozni i poletni, a njih ima. Jer, da se vratim na početak, mi radimo u skladu sa svojim željama i mogućnostima. Luka Kaliterna je rekao: 'Igra, a ne igrač daje gol!' Tako i mi, dobro igrajmo, tko i kako to određuje trener, a rezultat će doći sam od sebe.

Otkupi su važni za galerije i muzeje. Koliko pritom ima cjenkanja s obiju strana? Koliko vam se često događa da morate odustati od nekih radova jer su vam nedostižni?

- Otkupi su sam vrh prioriteta našeg rada. Dugo je trebalo da uspostavimo načelo, otkupljujemo ono što izlažemo i što ima vrijednosni potencijal stalnog postava, jednako kao što izlažemo ono što bismo željeli otkupiti. U posljednjih smo pet godina prema tom načelu obavili impresivan posao, izložba akvizicija je to pokazala. Prethodna ravnateljica to je sjajno obavila, ne znam kako je to smogla financijski, ali znam jedno: otkupili smo sve željeno i najbolje. Pazite: slike Ines Matijević, Marija Čaušića, Davora Vrankića, Borisa Ivandića, skulpturu Tihomira Matijevića, nagrađene radove 24. slavonskog biennala, stare majstore Ivana Muckea i konačno toliko željenog Julija Knifera. I nije bilo cjenkanja, iako se mora priznati da su umjetnici bili velikodušni, u skladu s našim mogućnostima dobili smo željeno. Nije bilo nedostižnog, a ako jest, dobili smo to u obliku donacije. I to je dio procesa međusobnog uvažavanja i 'zatopljenja' odnosa s umjetničkom zajednicom. Činjenica kako ćemo jednog dana imati stalni postav i novi prostor, izložbeni standardi postava pokazali su se poticajnim motivom takvim dobrim odnosima.

Razgovarala: Narcisa VEKIĆ