Odlazeći predsjednik SAD-a Barack Obama u predizbornoj utrci između Clintonovice i Trumpa izjavljuje kako vjeruje da američki narod neće dati glas onomu tko od politike pravi reality show.

Trebamo li se pitati odakle je došla ideja s tim manipulativnim projektom? Idem redom s drugim "virusima" amerikanizacije. Primjer doktrinarnog tržišta jest SAD, jer tamo najbogatiji posjeduju 85 % imovine. Ameri su primjer nejednakosti u raspodjeli društvenog bogatstva. Taj sindrom se širi kao kuga, neovisno o tome je li riječ o ekonomski stabilnijim ili zemljama "u razvoju". Ta nekada moćna sila danas dolazi na nepopularno 35. mjesto ljestvice socijalno najugroženijih građana svijeta. Ameri su smislili oksimoron - korporativna demokracija! Jeffrey Grupp u knjizi "Korporatizam - novi svjetski poredak" objašnjava kako su korporatisti Amerikancima isprali mozak, vjerujući da je normalno najveći dio vremena živjeti izvan obitelji i doma. Natjeralo ih se da rade za korporacije, da u radnim logorima budu svjesno robovi.

Istraživanja američkog sociologa J. Berga otkrivaju (ka)da su, kako i koje korporacije (u)gušile individualizam "kao temelj američke kulture" (J. Berg u knjizi "They won’t work"). Knjiga "Working" S. Terkela (1975.), jedna od najprodavanijih knjiga u SAD-u, izazvala je (tada) šok među čitateljima. Kao jedan od glavnih zaključaka autor navodi kako je za prosječnog Amerikanca preživjeti radni dan "pakao i ponižavanje". Oni su markentiški osmislili opsesiju ljudi stvarima, nekretninama, novcem i slavom. To analizira Bernice Kanner u knjizi "Are You Normal About Money?". Ameri i dandanas drugima prodaju uvjerenja da "veliki" ljudi imaju velika vozila. Od njih je odaslan cunami modernizma diljem svijeta. Poharao je vrijednosti društvenosti, prijateljstva, solidarnosti i altruizma. Ovome bih dodao sjajnu misao nepoznata autora: "Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste."

George Ritzer u svojoj knjizi analizira posljedice (američkog projekta) mekdonaldizacije društva, kada se sve podređuje profitu. William Blum u knjizi "Ubijanje nade: američke vojne i CIA-intervencije od Drugog svjetskog rata" konstatira: "Da biste razumjeli američku vanjsku politiku, prvo vam mora biti jasna osnovna činjenica - američka vlada želi dominirati svijetom."

U SAD-u je u brojnim zatvorima i kaznionicama zatočeno više od 2.200.000 osoba, gotovo dvostruko više negoli u socijalističkoj Kini. Ni u Staljinovo vrijeme u SSSR-a nije bilo toliko ljudi u zatvorima kao danas u SAD-u. Otkako su zatvori u Americi privatizirani broj zatvorenika povećao se za tri tisuće puta! Američki ekonomist i geopolitičar F. William Engdahl u knjizi "Sjeme uništenja" opisuje nove metode depopulista: "Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane diljem svijeta danas je toliko uhvatilo maha da ga se mora proglasiti zločinom protiv čovječanstva".

Europska unija i SAD dugovali su Libiji do 2011. godine, prije svrgavanja Gadafijeva režima, gotovo 200 milijarda dolara za isporučenu naftu. Muamer el Gadafi zatražio je plaćanje toga duga i zaprijetio da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama. Zbog toga su Obama i Clintonica (tada državna tajnica) pokrenuli razaranje Libije i njegovo eliminiranje, a koji desetljećima prije toga "velikima" nije smetao. Obama je u veljači 2015. izjavio: "Moramo imati najjaču vojnu silu na svijetu kojom ćemo prema potrebi zavrtati ruke onim državama koje ne budu činile ono što zahtijevamo od njih." Ta izjava postaje jasnija u kontekstu humanitarne katastrofe Europe. Sada se otkrivaju dokumenti o financiranju ISIL-a, koji su naoružali i obučili SAD. Dokumenti Wikileaksa otkrivaju da Hillary Clinton, u vrijeme dok je bila državna tajnica, rezolutno odbija proglasiti nigerijski Boko Haram za terorističku organizaciju. Katar i Saudijska Arabija financirali su tu zločinačku terorističku skupinu, ali i zakladu njezina supruga Billa, kao i njezinu kampanju za predsjednicu SAD-a. Početkom prošloga stoljeća SAD je implementirao proces amerikanizacije, s ciljem da se svi imigranti asimiliraju u američki "lonac za taljenje" (melting pot). Amerikanci su prvi pokrenuli borbu protiv ISIL-a da bi prisvojili bogata nalazišta nafte Bliskog istoka. Još se jednom pokazalo da im je borba protiv diktatora i/ili terorizma paravan iza kojega skrivaju prave razloge. Amerika je borbu u tome dijelu svijeta ranije vodila trgovinom naftom i ratovima protiv diktatora, a sada planiranim raseljavanjem ljudi. Povjesničarka Margaret MacMillan sa Sveučilišta u Cambridgeu smatra da je "otrežnjujuće usporediti današnji odnos Kine i SAD-a s odnosom Njemačke i Engleske od prije sto godina".

Amerikanci sebe nazivaju nacijom Seinfeld, prema jednoj TV seriji o otkačenom životu samaca. Od tamo je krenuo virus gomile usamljenika. Ameri su odaslali "virus" ovisnosti o internetu. Isti su zatrovali svijet holivudskom industrijom. Djecu koja su daleko od puberteta Amerikanci nazivaju tweenies. I taj se virus širi kao kuga i na našim prostorima. S virusom amerikanizirane fast food obitelji ukućani žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima. "Trivijaliziranjem i relativiziranjem (odgojnih) vrijednosti djecu odgajamo u raspuštenosti, i to nazivamo progresivnim odgojem. Mi smo ogrezli u pornografiji i bogohulnosti, i to nazivamo slobodom izraza. Izrugujemo se duhovnom nasljeđu naših predaka, i to nazivamo prosvjećenošću" (O. Platonov u knjizi "Zašto će propasti Amerika?").

Genijalni književnik Henry Miller u svom eseju "Za osamdeseti rođendan" bilježi: "Amerika pokazuje znakove raspadanja. Mi Amerikanci možda jednoga dana stignemo do svih planeta, ali nikada nećemo dospjeti do središta svemira koje se nalazi u duši najsiromašnijih i najskromnijih ljudi." George Carlin ironično komentira stanje duha u SAD-u: "Imam glupu naviku - razmišljam. I čini se da nisam dobar Amerikanac jer volim stvarati vlastito mišljenje."