SLAVONSKI BROD

Postoji li još umjetnost, koja umjetnost i djela su mogući, kakva je uloga kritike..., samo su neka od pitanja koja su poslužila kao platforma za razgovor i traženje odgovora na tribini na kojoj su u slavonskobrodskoj knjižnici sudjelovali suvremeni umjetnici Antun Maračić, Zlatko Kopljar, Ivan Šeremet te kustosica i likovna kritičarka Ana Marija Koljanin.

“O recentnoj umjetnosti umjesto vrtnje u krug i tautološkog stava da je suvremena umjetnost onakva kakvo je društvo okružuje, mi se pitamo o smislu suvremene umjetnosti, popratnoj teoriji i dakako o mogućem suživotu”, uvodno je rekao domaćin tribine, multimedijalni umjetnik Ivan Šeremet. Premda se generalno umjetnost u Hrvatskoj cijeni, ona konceptualna nema baš institucionalnu i financijsku potporu, smatra Kopljar, slobodni umjetnik s međunarodnim stažom koji se osvrnuo na mogućnosti življenja uz umjetnost i sa umjetnošću. “Kod nas ne postoji sustav, mi imamo produkciju, no trebaju nam prostor i publika. Od suvremene umjetnosti ne može se živjeti. Ideja honorara uopće ne postoji. Za razliku od Hrvatske, u inozemstvu postoji tržište, cijeli institucionalni sustav”, kazao je Kopljar za “ovovremenu” umjetnost, čiji je izvor kao i ranije - u realnosti. Na pitanje jesu li svi ljudi danas potencijalni umjetnici, odgovorio je potvrdno, “no to ne znači da se svi trebaju baviti umjetnošću”.

O suvremenoj umjetnosti s pozicije institucionalne regulative govorio je Antun Maračić, autor brojnih koncepcijskih izložbi, kao i brojnih tekstova o umjetnosti. Vodio je više galerija i promovirao umjetnost usred proteklog rata. “Uvijek sam pokušavao djelovati mimo očekivanja ljudi iz vlasti..”, kazao je ovaj priređivač 50 samostalnih i sudionik 100-tinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Bez obzira na to što živi u maloj sredini koja dobrim dijelom ne reagira na suvremene umjetničke forme, Ivan Šeremet godinama ukazuje na nekooperativno okruženje tradicionalne, konzervativne sredine. Kazujući o promociji suvremene umjetnosti u lokalnoj sredini prisjetio se četiri protekla desetljeća u kojima je ostvario brojne zapažene projekte, pogotovo izvan vlastite sredine. “S mnogo entuzijazma i s više sudionika nastali su projekti poput Granica, Tvrđave art, Bratstva u svemiru, Umjetnik-umjetniku, nastalom u vrijeme netrpljenja kada se umjetnici ipak otvaraju prema kolegama i prijateljima, potom Kustosi biraju, Umjetnost kao život...”. Radio ih je prema vlastitoj inicijativi i pritom uglavnom, kaže, doživio prijezir, negodovanje i neprihvaćanje najviše od kolega - u vlastitom okruženju.

Da svaki oblik angažmana, poput Šeremeta u Brodu, ili Faktora u Osijeku - stvara okvir u kojemu će se umjetnost prezentirati, smatra Ana Marija Koljanin s iskustvima u kustoskom i radu likovnog kritičara. “I male sredine imaju svoj potencijal, a publika primjerice u Osijeku, Slavonskom Brodu, sve više se navikava na umjetnost performancea no uvijek se može raditi više, a odaziv, poznavanje i zanimanje možgu biti jači”, uvjerena je Koljanin. Za neke pak bolje dane suvremenih umjetnika trebalo bi se na vrijeme krenuti s obrazovanjem i odgajanjem mladih kroz školski sustav. Marija Radošević