ĐAKOVO - Tražim posao! Ako ste stari, bolesni, nemoćni, prezaposleni, a trebate pranje, glačanje, čišćenje, pospremanje, kuhanje... javite se na broj... Oglas je to koji se ovih dana može zateći na svakom koraku, na svakom oglasnom prostoru po gradu.

Iz tih nekoliko riječi ispisanih ženskim, pomalo nevještim rukopisom vrišti grozničava potreba, potraga za poslom i zaradom njihovih autora, točnije autorice. Kaže, zove se Marija i iz okolice je Đakova. Reklo bi se – još jedna priča iz Hrvatske. Naša stvarnost uronjena u nezaposlenost, besparicu, tešku svakodnevicu i financijsku situaciju malog običnog čovjeka koja mu budućnost i starost čini potpuno neizvjesnom. Autorica oglasa ima 55 godina. Završila je srednju ekonomsku školu, no, kaže, nikada nije radila u struci.

Za njom je 16,5 godina radnog staža, i to najviše u poljoprivredi. Pripada poslodavcima najnepoželjnijoj generaciji - prestara je za novi posao, a premlada za mirovinu. Živjeti se mora, pa se i gđa Marija bori kako zna. Živi sa sinom i njegovom obitelji. I on je bez posla pa majčino srce na svaki način želi pridonijeti zajedničkom kućanstvu. U potrazi za kruhom radila je brojne poslove i posvuda – na moru, u Njemačkoj, u Zagrebu...

- No, sve je to kratko, na mjesec, dva, tri... Sve je to neizvjesno, na “crnjak”... Stoga sam se odlučila na ovaj oglas jer znam, hoću i moram raditi - kaže Marija. Najviše je, ističe, radila 24-satnu njegu starih, nemoćnih i bolesnih.

– Dva sam mjeseca to radila u Njemačkoj, a u Zagrebu se brinula o dvije bake, jedna je pokretna, jedna u krevetu - kaže ova žena koja je u tom poslu okusila kako za neke stvari moraš imati jake živce, ali i dobar želudac.

– Hvala Bogu, ja ga imam. U takvom poslu morate biti i njegovatelj i kuharica i čistačica i pralja, ali i psiholog, i sebi i osobi, obitelji kod koje radite. Morate znati procijeniti u danom trenutku neke stvari. Vi s tim ljudima živite 24 sata dnevno. Na vama je briga o cijelome kućanstvu. Noću se dižete i po nekoliko puta zbog stare bolesne osobe zbog koje ste tu. I po par dana nitko ne dođe iz obitelji pa je sve na vama - kaže Marija. Tarifa tako zahtjevnog i osjetljivog posla, u kojem na duže vrijeme potpuno izbivate iz vlastitoga doma, dodaje, u Zagrebu je 5000 kuna mjesečno.

– No, u Đakovu je to je nemoguće, ovdje vam maksimalno nude 3000.

- Ja im kažem da je to premalo za toliki posao i odgovornost, za 24-satnu brigu o nekome i vođenje nečije cijele kuće – od kuhanja, pranja, glačanja... da je to samo 100 kuna dnevno, a da vi izbivate iz svoje kuće i obitelji - govori o svojoj gorkoj kori kruha Marija.

– Svi se opravdavaju kako ne mogu dati više jer je i dom od 3000 do 3500 kuna. No, većina njih ne bi u dom, svatko bi bio u svojoj kući - kaže Marija. Dodaje, teško pada i izbivanje iz vlastite kuće jer ste se obvezali na 24-satnu brigu o nekome.

- Eventualno, ako se dogovorite, dobijete dan-dva da možete svratiti kući - kaže naša sugovornica. Najgore je raditi s ljudima, kaže naš svijet, a Marija je na svojoj koži u ovom poslu itekako osjetila tuđu kapricioznost, ćudljivost, ljudske hirove.

– Imate fer ljudi, korektnih, svjesnih da vas trebaju, no imate i onih koji bi vas iskoristili do zadnje kapi krvi, da im za isti novac odradite više poslova, pa je tako jedna gospođa, baka od 90 godina, od mene tražila da, osim što ju moram njegovati, još čistim i gostionicu što su ju nekad oni držali. Ima ljudi nad kojima imate 24-satnu njegu, znači dijelite s njima cijeli dan, a koji vam broje zalogaje, ne daju da vam zazvoni mobitel, provjeravaju hladnjak... Trebaju vas, ali da im niste nikakav trošak - kaže naša sugovornica i poručuje: - Gorak je to, krvav posao.

No, navodi i svijetle primjere.

- Kod jednog starijeg čovjeka čistila sam pet sati, a satnica je 25 kuna. Kada me pitao koliko mi treba platiti, rekla sam 125 kn. On mi daje 200 i kaže: Zaradili ste vi svojim trudom i puno više.