Može li se prema hodogramu prvih, drugih ili trećih službenih putovanja u inozemstvo izabranih hrvatskih čelnika iščitati nešto i o njihovom budućem vanjskopolitičkom usmjerenju, ali i opredjeljenju u vođenju unutarnje politike? Vjerojatno da.

Silom prilika ili ne, novi premijer Andrej Plenković odlučio je već prvoga radnog dana otputovati u Bruxelles. I bit će to njegov prvi vanjskopolitički nastup. No, bivši europarlamentarac sada će zamijeniti zgradu u Bruxellesu i prvi put u ulozi premijera nastupiti u Europskom vijeću. Glavne teme samita odnosi su s Rusijom i migracije. Nije da je nevažno, ali Plenkoviću će vjerojatno goditi i društvo šefova država članica EU-a, nazovimo ga njemu ravnima, pred kojima će se s pravom moći predstaviti i kao političar koji je u samo šest mjeseci klupu europskog parlamenta zamijenio premijerskom. Stoga je u hrvatskom političkom prostoru već primjećeno kako je saborsko potvrđivanje nove vlade i prvo Plenkovićevo službeno putovanje pomno tempirano. Zna se da je novom šefu Vlade briselska politika vrlo bliska, ali nakon svega, ipak bi se u prvom redu morao posvetiti nacionalnim interesima, izbjegavajući korporativne, bankarske i ine ultimatume, mišljenja su neki politički analitičari.

Iznenađenje, naravno, nije ni najava da će predsjedniku nove vlade sljedeći službeni put biti onaj u BiH. Čelnici iz HDZ-ove kvote, a bila je to i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, taj svoj potez u pravilu pravdaju skrbi za Hrvate u toj nam susjednoj državi i pomoći pri pristupanju u euroatlantske integracije. Na kraju se ipak sve uglavnom svede samo na zahvalu na podršci i izbornim glasovima dijaspore. Vrlo brzo uslijedili su i predsjedničini posjeti SAD-u, NATO-u, čija je bila službenica, i naravno Bruxellesu.

Plenkovićev prethodnik Tihomir Orešković u prvi službeni posjet izvan Hrvatske morao je otići u Sloveniju, jer ga je dočekala nova kriza između dviju država i to ona migrantska. Ali i Orešković se, unatoč brojnim domaćim problemima, vrlo brzo ukazao u Bruxellesu, pohvalivši se konstruktivnim kontaktima s utjecajnim predstavnicima financijskih institucija.

Kao prema nekakvoj špranci slijedi posjet Papi, kojega je posjetio čak i tadašnji premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović, koji je pak na prvo službeno putovanje otišao u Japan gdje se, navodno, sastao i s utjecajnim investitorima, ali od susreta nije bilo baš nikakvog efekta. A upravo bi efekti službenih putovanja trebali imati smisla kada su u pitanju nacionalni interesi. Hoće li u tom pogledu novi premijer nešto promijeniti, a ne samo putovati radi putovanja, vidjet ćemo, jer problema je u državi napretek, na čiju dobrobit mogu utjecati samo ciljani i pomno planirani inozemni kontakti, ali ne i izleti.

Piše: Damir GREGOROVIĆ