Čini se kako ona narodna “Dobar glas daleko se čuje” doista nije bez vraga. Naime, u Irskoj, u mjestu Callan, nedaleko od Kilkennyja (poznatijeg po pivovari), posluje tvrtka Callan Bacon - mesna industrija, koja se bavi “trančiranjem” svinjskih polutki i opskrbom trgovačkih lanaca i maloprodaje mesnim proizvodima.

U njoj je već zaposleno 15-ak Osječana. Pokazali su se marljivim radnicma, pa je, jamačno na tragu toga, tvrtka po nove radnike došla upravo u Osijek. Otvaraju, naime, ukupno 130 radnih mjesta, 25 njih “rezervirali” su za ovdašnje ljude. Jučer je u prostoru BIOS-a bilo organizirano testiranje. No kako je oglas o tome bio objavljen i na nacionalnom portalu za slobodna radna mjesta, u Osijek su se slili kandidati iz “pola” Hrvatske. Na taj razgovor za posao potegnulo se iz Zagreba i Varaždina, naravno, iz slavonskih mjesta, potom iz Baranje, gotovo da je bilo najmanje kandidata iz Osijeka. Bitno je kako je ovdje riječ o izravnom zapošljavanju, a ne o posredovanju agencije i za nepoznatog poslodavca. Naime, na razgovor u Osijek došle su djelatnice Odjela ljudskih resursa iz same tvrtke. One, pak, nisu željele davati izjave, a, kažu, niti su ovlaštene za to. Došle su njih tri i, nakon što su kandidati ispunili prijavni list, obavile tri kruga “razgovora u četiri oka”. Nužno je stoga poznavati engleski jezik, ali i imati prethodno radno iskustvo na sličnim poslovima.

A kandidati? I oni su nakon dolaska naše ekipe prvo bili stisnuti i izbjegavali razgovor. No spontano se razvila priča jer svatko je od njih nešto načuo. A razlozi za eventualni odlazak iz Hrvatske svima su isti - potreba za poslom ili odlazak radi više plaće. Kristina iz Darde prošle je godine završila srednju školu i od tada bez uspjeha traži posao, Marija iz Varaždina s titulom magistre bioprocesnog inženjerstva također bi u Callan jer njezina četiri kolege po zvanju već rade u Irskoj i zadovoljni su. Ivan, Josip i Stjepan zajedno su došli iz Zagreba (a iz Zagreba je, čujemo, bilo još kandidata), u potrazi su za boljim poslom. Josip je već bio “prijeko”, ali je radio posredovanjem agencije i to, kaže, nije bilo dobro iskustvo. Žena u srednjim godinama, kaže, želi raditi, ali i od te plaće nešto uštedjeti, što ovdje nije slučaj. Spominje se i plaća od oko 2500 eura u netoiznosu, ali i da se zapravo novac zarađuje od prekovremenih, koji se uredno evidentiraju i plaćaju. I postoji mogućnost napretka, od rada na osnovnoj liniji do predranika, pa zašto ne i posla u uredu.

Kandidati bi već za dan-dva trebali dobiti odgovore i ugovore jer posao u tvornici čeka ih već od 15. listopada.