POPOVAC

Demografska slika Baranje iz dana u dan sve je lošija. Natalitet gubi utrku s mortalitetom, a kada se tomu dodaju sve češći odlasci u inozemstvo, nije ni čudno što je na posljednjem popisu Baranja bila “kraća” za više od 3000 stanovnika, što znači da je nedostajalo osoba koliko ih živi u tri srednja sela, ili jednom srednjem i jednom većem, poput Popovca, primjerice. A upravo u Popovcu živi obitelj netipična ne samo za bližu okolicu nego i za širu regiju. Uža obitelj Koprivec, naime, ima 12 članova - 33-godišnje Marija i Sanelu te njihovu djecu: Luku (14), Sanju-Denisse (13), Darija (10), Marija (9), Matea (8), Lea (6), Tonija (5), Niku (3), Antu (1,5) i najmlađu Tenu, koja je rođena prije tri mjeseca.

- Djeca su mi sve u životu. Da nema njih, ne bih imao razloga za život. Jednostavno me potiču na rad. Za njih živim i nastojim im pomoći koliko god mogu - kaže Mario, koji se sa suprugom Sanelom upoznao nakon povratka u Popovac, u vrijeme mirne reintegracije. Nakon četiri godine “hodanja”, sklopili su brak. Prvo su živjeli kod njegovih, potom su se preselili u Podolje, a nakon pet godina odlučili su se vratiti u rodno selo. Kupili su tamo plac s kućicom, koju su poslijee, od materijala koji im je darovala država, dogradili.

- Sada živimo u 200-tinjak kvadrata. Ne možemo sve odjednom, malo-pomalo i kuću ćemo potpuno završiti - priča Mario.

Nije ni čudo da kuća još uvijek nije onakva kakvu priželjkuju, premda je uredna i čista. Žive, naime, od rodiljne naknade i dječjeg doplatka, koji ukupno iznose nešto više od 5000 kuna. Mario je nezaposlen, a zamolbe koje je slao na nekoliko adresa završile su u nečijim ladicama ili su odbijene. Kako bi se prehranili, pomaže im rodbina, bez koje ne bi mogli.

- Ono što primamo, nije dovoljno. Rastežemo koliko možemo. Uvijek nešto odradim kako bih popravio kućni budžet. Drukčije ne bi išlo - kaže Mario.

Koprivci školuju šestero djece. Najstariji sin Luka nedavno je krenuo u prvi razred srednje škole u Beli Manastir, a istovremeno je u prvi razred osnovne škole u Popovcu krenuo Leo. Kažu kako su prilično složna obitelj. Tu i tamo, dodaju, bude trzavica, kao i kod svakoga, ali ih brzo prebrode. Cijela obitelj voli nogomet pa četiri člana treniraju za mjesnog županijskog prvoligaša, Hajduk. Zanimljivo je da nisu u sustavu socijalne skrbi.

- Mnogi su mi rekli da sam lud jer ne primam socijalu. Vjerujte da nikada ni od koga nismo ništa tražili, osim materijala za kuću, koji smo dobili kao mlada obitelj. Ne znam čak imamo li uvjete za socijalu. Nisam pitao, niti me zanima - kaže Mario.