Mnoge tvrdnje o štetnosti GM hrane koje kruže internetom očito su pretjerane i znanstveno neutemeljene, no isto vrijedi i za tvrdnje pro GMO tabor o tome kako o sigurnosti te hrane postoji znanstveni konsenzus te kako nema razloga za zabrinutost.

- Istina je da većina provedenih studija nije detektirala posljedice štetne za zdravlje zbog konzumacije GM hrane, no u mnogim slučajevima radi se o studijama vrlo upitne kvalitete i nezavisnosti. Naime, većinu studija financira sama industrija, a provođenje je nezavisnih istraživanja otežano zbog zaštite intelektualnog vlasništva, odnosno činjenice da znanstvenici, kako bi dobili pristup njihovim proizvodima, s biotehnološkim kompanijama moraju potpisati ugovore koji tim istim kompanijama osiguravaju kontrolu nad objavljivanjem rezultata istraživanja. Također, vrlo se malo studija bavi dugoročnim utjecajima GM prehrane, kao i potencijalnim utjecajem na buduće generacije, te se uglavnom radi o studijama u kojima se životinje hrani samo 90 dana. Eksperimentalne postavke često nemaju veze s realnom situacijom na terenu pa se životinje, na primjer, hrani samo produktom novouvedenog gena, a ne cijelom GM biljkom te se uglavnom ignoriraju sinergijski i aditivni efekti zbog istovremenog konzumiranja više vrsta GMO-a. Zagovornici GMO-a često tvrde kako milijarde GM obroka konzumiranih u SAD-u dokazuju da GM prehrana nema štetnih posljedica za ljudsko zdravlje, međutim do danas nije provedena ni jedna jedina epidemiološka studija koja bi to znanstveno potvrdila.

Kako stoji s utjecajem na okoliš?

- Osim zdravstvenih učinaka samih GM usjeva, bitno je pitanje zdravstvenih i okolišnih učinaka pesticida koji dolaze u kombinaciji s njima. Naime, proizvodnja GM usjeva otpornih na herbicide, a to je većina GM usjeva koji se danas komercijalno uzgajaju, poljoprivrednicima je omogućila korištenje većih količina herbicida, koji se prodaju “u paketu” sa sjemenom, bez straha da će time oštetiti svoje usjeve. Taj porast potrošnje herbicida doveden je u vezu sa značajnim porastom broja različitih bolesti, prije svega u dijelovima Latinske Amerike gdje se intenzivno uzgajaju GM usjevi poput soje za stočnu hranu, a čini i dodatni pritisak na prirodne ekosustave. Dodatni razlog za zabrinutost proistječe iz činjenice da je Svjetska zdravstvena organizacija prošle godine na popis tvari potencijalno kancerogenih za čovjeka dodala glifosat, herbicid koji se najčešće koristi u kombinaciji s GM usjevima, pa bi i glifosat i GM usjeve otporne na herbicide trebalo zabraniti.

Je li genetičko inženjerstvo jedini način da se unatoč klimatskim promjenama osigura dovoljno hrane za čovječanstvo?

- Priča o GM usjevima kao jedinom načinu da čovječanstvo riješi problem opskrbe hranom u sadašnjosti i budućnosti jedan je od najčešće korištenih propagandnih mitova biotehnološke industrije i daleko je od istine. Mi živimo u svijetu u kojem se 30 - 50 posto proizvedene hrane baci, pa je smanjenje tog otpada te dobra i pravdna distribucija ključna za rješavanje problema gladi i pothranjenosti. Posebno je licemjerno da se one iste kompanije koje su promicanjem modela masovne monokulturne proizvodnje, koja je uostalom jedan od glavnih uzročnika klimatskih promjena, izravna pridonijele uništenju seljaka diljem svijeta te ih gurnula na rub egzistencije, sada pokušavaju prikazati kao spasitelji tih istih ljudi. Mi zagovaramo agroekološke mjere i postoji niz studija koje dokazuju da agroekološka proizvodnja može proizvesti dovoljno hrane za sve te uz to pridonijeti zaštiti prirode i okoliša te povećanju zaposlenosti u poljoprivredi.

Kako komentirate otvoreno pismo 107 dobitnika Nobelove nagrade iz medicine, fizike, kemije, ekonomije i književnosti?

- Dio odgovora već je u vašem pitanju. Iako su potpisnici tog pisma bez sumnje veliki stručnjaci u svojim područjima, mnogi komentatori zamijetili su kako među njima gotovo nema stručnjaka iz relevantnih područja kao što su toksikologija, agronomija ili procjena rizika. S druge strane, dva potpisnika koje su mediji detektirali kao organizatore te kampanje, Sir Richard J. Roberts i Phillip A. Sharp, imaju povijest suradnje s različitim biotehnološkim tvrtkama, što implicira izravan financijski interes u promicanju ove tehnologije. Zanimljivo je i da je osoba koja je tijekom konferencije za novinare na kojoj je javnosti predstavljena ova inicijativa nobelovaca kontrolirala tko smije a tko ne smije ući u prostoriju bio Jay Byrne, bivši Monsantov stručnjak za odnose s javnošću. Razloga za pokretanje ove propagandne kampanje u korist GM usjeva upravo sada ima i više nego dovoljno. U SAD-u, najvećem tržištu za ove usjeve, upravo je u procesu izglasavanje zakona o obaveznom označavanju GMO-a, u tijeku je debata o kancerogenosti glifosata, a EU bi uskoro trebala odlučiti o tome kako će regulirati GM proizvode nove generacije. Jasno je da je za industriju mnogo toga na kocki te da će učiniti sve kako bi popravila javnu percepciju o ovim proizvodima.

Kakvo je stanje s GMO-om u EU i RH? Kakva je zakonska regulativa, manjka li znanstveno utemeljenih informacija ili su ekolobiji jači pa se istina zamagljuje? Kako to komentirate?

- EU trenutno ima relativno restriktivno zakonodavstvo o GMO-ima, a isto vrijedi i za naše nacionalno zakonodavstvo, koje efektivno zabranjuje sijanje GM usjeva na većini teritorija RH. U EU je trenutno za komercijalnu proizvodnju odobrena samo jedna vrsta GM usjeva, Monsantov kukuruz MON810, koji se prema podatcima iz 2013. uzgajao na otprilike 150.000 ha, od čega više od 90 % otpada na Španjolsku. Prošle je godine izglasana nova EU direktiva, koja državama članicama omogućava da ograniče ili zabrane uzgoj GM usjeva na svom teritoriju, što je za sada iskoristilo 17 država i četiri regije, uključujući i Hrvatsku. S druge strane, u EU je trenutno dopušten uvoz 50-ak vrsta GM proizvoda, koji se uglavnom koriste kao stočna hrana. Većina ih je odobrena i za upotrebu u ljudskoj prehrani, no s obzirom na to da prema europskom zakonu svi proizvodi koji sadrže više od 0,9 % GM sastojaka moraju biti označeni kao GMO, većina supermarketa takvu hranu i ne stavlja na police zbog ogromnog otpora europskih potrošača. Najveća rupa u EU zakonodavstvu u tom je smislu činjenica da proizvodi dobiveni od životinja hranjenih GM hranom ne moraju biti deklarirani kao GMO te u nekim državama postoje aktivne kampanje koje zahtijevaju označavanje i takvih proizvoda. Iako europski sustav regulacije koji se temelji na principu opreza smatramo opravdanim i boljim od većine drugih sustava u svijetu, i tu postoji mnogo prostora za poboljšanja. To se prije svega odnosi na povećanje kvalitete studija koje se koriste za procjenu rizika pri odobravanju novih GM proizvoda a koje pate od svih onih problema koje smo prethodno naveli, kao i na učinkovitije i transparentnije kontrole ilegalne sadnje ovih usjeva - objašnjava Hrvoje Radovanović, asistent na Programu zaštite prirodnih resursa u Zelenoj akciji, nevladinoj, nestranačkoj, neprofitnoj udruzi građana i građanki za zaštitu okoliša.(D.J.)