Je li genetski modificirana hrana “sjeme zla”, kako tvrde ekologisti Greenpeacea, ili se radi o pretjeranim kvalifikacijama, odnosno neutemeljenom širenju panike?

- GM usjevi možda nisu “sjeme zla”, ali nisu ni “sjeme nade”, kako to tvrde pobornici genskih manipulacija ili vlasnici dionica u biotehnološkoj industriji. GM prehrambeni proizvodi prilično su jalova roba s nekim prednostima, ali s još više nedostataka. Tek za primjer, GM usjevi antiteza su bioraznolikosti i potpuno ovisni o otrovnom glifozatu. Također ne smatram da je Monsanto kompanija zla; oni rade što i drugi - zarađuju prodajom robe. Ako je ta roba topla voda, poput GMO-a, zarada je unosnija. Što se tiče širenja panike, nije Greenpeace taj koji je započeo plašenje javnosti, nego su biotehnološka industrija i njezini znanstveni sateliti prvi počeli koristi argument straha, straha od gladi, kako bi prodali GM hranu.

Je li genetičko inženjerstvo jedini način da se unatoč klimatskim promjenama osigura dovoljno hrane za čovječanstvo?

- Problem prehrane ljudi ne rješava se biotehnološkim quick-fix patentima, nego promjenom političkih i društvenih odnosa. Distribucija hrane je socijalna, a ne znanstvena kategorija. Afrika treba vodu, a ne genetski modificirani kukuruz. I nitko razuman ne vjeruje da su Monsanto ili Bayer karitativne institucije. Osim toga, ne znam koja to svojstva imaju GM usjevi koja bi bila korisna za porast proizvodnje hrane. Poznato je da su prinosi GM žitarica jednaki onima konvencionalnima, potrošnja pesticida je povećana, a kontrola svjetske proizvodnje reducirana na četiri-pet kompanija. GM usjevi nemaju nikakvu povećanu nutritivnu vrijednost, niti su otporni na ekstremne suše ili hladnoće.

Kako komentirate Otvoreno pismo 107 dobitnika Nobelove nagrade iz medicine, fizike, kemije, ekonomije i književnosti?

- To je pismo napisao Richard Roberts, danas vlasnik kompanije New England Biolabs, koja živi od biotehnoloških patenata, uključujući modificirane genske sekvence. U pismu se traži sloboda znanstvenih istraživanja. To je u redu, ali zahtjev trebaju uputiti nadležnim institucijama. “Zeleni” na isti način imaju pravo tražiti zabranu eksperimentalnih GM polja. No, ako je cilj te peticije dokazati da su GM usjevi i GM hrana naša jedina budućnost te pritom impresionirati javnost potpisom stotinjak nobelovaca, onda je taj zahtjev neopravdan, ili, bolje rečeno, promašen. Jer do znanstvene se istine ne dolazi demokracijom, nadglasavanjem, ni mahanjem autoritetima. Ako baš hoćete, mnogi nobelovci, njih 200-tinjak, nisu potpisali peticiju!

Zašto je EU toliko protiv GMO-a, a SAD nije?

- Protiv GMO-a nije EU, nego ljudi, stanovnici europskih država. EU zapravo vodi licemjernu politiku, jer svake godine odobrava uvoz 30 milijuna tona GM soje za hranidbu stoke, ali zabranjuje sjetvu istih GM usjeva na europskim poljima. S druge strane, političari uvažavaju averziju potrošača prema “GM mutantima”, pa se pritom koriste načelom opreznosti koje čini europsku kulturu odnosa prema riziku: “no data, no market”. Situacija u SAD-u je suprotna, tamo je rizik vrlina opjevana krilaticom “no risk, no profit”. No otpor prema GM usjevima u SAD-u sve je rašireniji. To potvrđuje i nedavna odluka predsjednika Obame da se GM proizvodi u trgovinama moraju prikladno obilježiti.

Kakvo je stanje s GMO-om u EU i RH? Kakva je zakonska regulativa, manjka li znanstveno utemeljenih informacija ili su ekolobiji jači pa se istina zamagljuje? Kako to komentirate?

- Hrvatska ima vrlo restriktivan Zakon o GMO-u. Usklađen je s europskim direktivama i sasvim je dobra prepreka za bilo kakav uvoz GMO-a u Republiku. GM sjeme ima zakonski status zabranjenih droga, svaka je sjetva ilegalna, a medijski napisi o GMO-u u Hrvatskoj samo su incidenti. To je posao za policiju i sudstvo. Hrvatska je geografski vrlo neprikladna zemlja za uzgoj GM usjeva, nije privlačna meta za biotehnološke kompanije i društvo bi trebalo prestati rasipati energiju na rasprave “GMO - da ili ne”. Ako se naša poljoprivreda usmjeri prema ekološkoj proizvodnji i širenju obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, onda će GMO biti nevažna tema za javnost - zakljujučuje dr. Valerije Vrček, profesor kemije s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i član hrvatskog Vijeća za GMO.(D.J.)