Bajke su nekoć često bile pune jezivih i odvratnih zapleta i završetaka. U novije ih vrijeme tvrtke poput Disneya “raskuže” za modernu publiku, koja to ne može podnijeti, pa sretni završetci frcaju na sve strane. Izvorno sve je bilo mnogo brutalnije.

ČAROBNI FRULAŠ: U priči o čarobnom frulašu (Pied Piper) u selo preplavljeno štakorima stiže čovjek odjeven u šarenu odjeću i ponudi se osloboditi grad od štetočinja. Mještani pristanu frulašu platiti ogromnu svotu ako mu uspije to učiniti - i uspije. Svirao je frulu koja je odvukla sve štakore iz grada. Kada se vratio po svoj novac, seljaci su se pravili “grbavi” i nisu ga željeli isplatiti, pa je frulaš odlučio grad očistiti i od djece! U većini modernih varijanti odvlači ih u špilju izvan grada, a kada mještani konačno pristanu platiti, vrati im djecu. U mračnijem izvorniku frulaš djecu odvodi u rijeku i svi se utope (osim hromog dječaka, koji ih nije mogao sustići). Neki suvremeni učenjaci kažu da u ovoj bajci ima pedofilskih konotacija.

CRVENKAPICA: Inačica ove priče koju zna većina završava tako da Crvenkapicu spašava lovac koji ubija zlog vuka. No izvorna francuska verzija priče Charlesa Perraulta zapravo nije bila tako dražesna. U toj je verziji djevojčica dobro odgojena mlada dama koju vuk navodi na krivi put kada ga je pitala za put do njezine bake. Nepromišljena Crvenkapica posluša vukov savjet i završi kao njegov obrok. Čiča-miča, gotova je priča. Nema lovca, nema bake - samo debeli vuk i mrtva Crvenkapica. Pouka: Ne vjerujte strancu!

MALA SIRENA: U verziji iz 1989. bilo bi bolje da se Mala sirena zvala “veliko čudovište”. Na kraju Disneyeve verzije sirena Ariela postaje ljudsko biće kako bi se mogla udati za Erica. Njihovu predivnu vjenčanju nazočili su i ljudi i morska bića. No Hans Christian Andersen smislio je očajnu sirenu jer se princ ženi princezom. Dobila je nož kojim treba ubosti i ubiti princa, no umjesto toga ona skoči u more i nestaje kao morska pjena. Andersen ipak neznatno modificira završetak i čini ga ugodnijim - umjesto da umre, kada se pretvori u morsku pjenu, Ariela postaje “kći zraka” i čeka odlazak u raj. Dakle, budimo iskreni, ona je i dalje mrtva, kako god okrenete.

SNJEGULJICA: U priči o Snjeguljici koju svi znamo kraljica kaže lovcu da ubije Snjeguljicu i donese joj njezino srce kao dokaz. Lovac to nije mogao učiniti pa je kraljici predao srce svinje. Na sreću, Disney nije načinio previše štete ovoj priči, ali je ostavio važan originalni dio - u izvornoj priči kraljica zapravo traži Snjeguljičina jetra i pluća i želi da joj ih posluže za večeru! Također, u originalu se Snjeguljica probudi kada ju zbaci prinčev konj dok ju nosi u svoj dvorac, a ne od čarobnog poljupca. Što je princ htio učiniti s tijelom mrtve djevojke, zamislite sami. Ah, da, u Grimmovoj verziji priča završava kraljičinim plesom do smrti u užarenim crvenim željeznim cipelama!

TRNORUŽICA: U prvotnoj Trnoružici lijepa princeza zaspi kada ubode prst na vreteno. Spava sto godina, tada napokon dolazi princ, poljubi ju i probudi. Zaljubili su se, vjenčali i (iznenađenje!) živjeli sretno do kraja života. Nažalost, izvorna priča nije tako slatka (zapravo, pročitajte sami ako ne vjerujete.) U originalu mlada je djevojka uspavana zbog proročanstva, a ne kletve. I nije ju poljubac princa probudio - kralj, vidjevši ju kako spava, umjesto malo pukog maštanja, odluči ju silovati. Užas! Nakon devet mjeseci ona rađa dvoje djece (i dalje spavajući!). Jedno od djece posisa njezin prst, skinuvši komadić lana koji ju je održavao u snu. Trnoružica se budi i shvati da je silovana i da ima dvoje djece. Također užas.

CVILIDRETA: Ova je bajka malo drukčija od ostalih jer nema “pročišćivanja” originala, promijenio ju je sam autor i učinio ju jezivijom. U izvornoj priči Rumpelstiltskin prede slamu u zlato za mladu djevojku koju čeka smrt ako to ne učini. Zauzvrat, on od nje traži prvorođeno dijete. Pristala je, no kada je do toga došlo - nije to mogla učiniti. Rumpelstiltskin joj kaže da će ju osloboditi nagodbe ako pogodi njegovo ime. Čula ga je kako pjevuši svoje ime uz vatricu. Rumpelstiltskin, bijesan, bježi i nestaje bez traga. No u ažuriranoj verziji sve je malo zbrkanije. Rumpelstiltskin je toliko ljut da je svoju desnu nogu zakopao duboko u zemlju, uhvatio lijevu i sam sebe raspolovio. Naravno, nije preživio.

IVICA I MARICA: U nadaleko poznatoj verziji Ivice i Marice upoznajemo dvoje male djece koja se izgube u šumi te pronalaze put do kuće od slatkiša koja pripada zloj vještici. Postali su njezini zatvorenici i vještica ih je planirala pojesti. No uspijevaju pobjeći, a vješticu gurnuti u vatru. U prethodnoj francuskoj verziji te priče (tzv. The Lost Children - Izgubljena djeca), umjesto vještice imamo vraga. Opakog starog vraga prevarila su djeca (isto kao i Ivica i Marica vješticu), ali on to riješi u svoju korist, postavlja drveni stalak za piljenje drva ne bi li jedno od njih isjekao (doista!). Djeca su se pretvarala da se ne znaju popeti na to pa im vragova žena pokaže. Dok je ležala, djeca joj prerežu grlo i pobjegnu.

PEPELJUGA: U suvremenoj bajci o Pepeljugi lijepu djevojku s nogu obara princ, a njezine zle polusestre udaju se za dva gospodina - i svi žive sretno do kraja života. Bajka ima korijene u 1. st. prije Krista. Grčki filozof i povjesničar Strabo svoju junakinju naziva Rhodopis, a ne Pepeljuga. Priča je bila vrlo slična modernoj, uz izuzetak staklene cipelice i kočije od bundeve. No zamka je u šarmantnoj priči zlokobnija od one kod braće Grimm - u ovoj verziji zločeste polusestre odrežu dijelove vlastitih nogu ne bi li svoje noge ugurale u staklenu cipelicu, u nadi da će zavarati i zavesti princa. Princa su na prijevaru upozorila dva goluba iskljucajući polusestrama oči. Ostatak života provode kao slijepe prosjakinje, a Pepeljuga u raskošnom prinčevu dvorcu.

Piše: Narcisa VEKIĆ